što, osjetiti neugodu? ono - sram? kako ne..

Ljudi hvala vam na savjetima jer koliko god dugo da imaš psa nikada nisi dovoljno pametan. Mislim da se ova izreka koju sam upravo izmislio može primijeniti i na djeci.

Taksiju se je još jučer stanje naglo popravilo i bez odlaska kod veterinara. Danas je već puno puno bolje. Ipak je prisilna dijeta urodila plodom. Hvalim te bože!
Kaj se Tobija tiče on je jučer bio kod one zločeste tete (čitaj: frizerke) koja mu je nabacila ludi friz. Ne trebate ni pitati opet je  napravio svinjariju. Najme, u jednom trenu MENE teta mrko pogleda i pita da kaj je Tobi jel danas? Ja velim samo svoju uobičajenu dehidriranu hranu bez imena (ne smijemo reklamirati, zar ne???) i par kokica. Pa na to veli ona. Prasac mali tak mi je prdnul u nos da sam se skoro onesvjestila.

Ponovno se je vratio mir u naš mali dom, pa bi lijepo molio svevišnjega da tako što dulje i ostane. Amen.

-- Edited by Alan at 07:50, 2008-02-08

Vi ne pišete nama pa ćemo se mi vama malo javiti.
Taksi je opet u fazi prduckanja i kakanja gdje god stigne. Neprestano je na lajni jer samo gleda gdje bu kaj smazal i nije mi jasno kako i gdje si je pokvaril želudac? To traje već 2-3 dana. Vjerujem da bumo završili kod stričeka Darka na nekakvom specijalističkom pregledu ak mu to seruckanje do sutra ne prestane.
Tobi je standardno dobro, hvala bogu. Mali uživa u mladosti punim plučima.
E da ima jedna novost! Preko noći više ne spavaju sa mnom u sobi jer mi je pun kufer da nemam mira od njihovog kašljanja, lickanja i prdiča.
Napokon uživam u mirisu omekšivača čije ime ne smijem napisati.

Pusa svima koji nas prate i povremeno se jave.

Tobi i Taksi

Iskreno još nismo otišli kod doktora. Jedan dan je stolica ok drugi već serucka u meko. Pomalo me izluđuje. Stvarno ne znam šta da radim. Ovih dana ionako planiram otići sa dečkima na cijepljenje protiv bjesnoće pa bumo valja obavili i ozbiljniji pregled guznih problema.
Svi se veselimo skorašnjem Taksijevom 16-tom rođendanu (25.04.1992.) i opako razmišljam o luuuudoj fešti jer on to zaslužuje.

Toliko za sada, lizić svima od T i T-a

Alan, tajming ti je jako dobar.. tako je isto bilo i s mojim pudlekom, kad je krenuo olivin i fursemid trebalo je početi razmišljati na drugačiji način..

btw, ako ti krene malac povraćati, pitaj doktora za njegov želudac, ta dva lijeka su dost jaka i znaju iziritirati želudac.. jesi dobio hranu za njega? imaš dvije vrste posebne hrane, od dva proizvođača, jedna znam da je Hillsova h/d.. iako, ja sam svoga hranila s time ali uvijek je više želio i volio jesti kuhano pa smo na kraju odustali od kupovne.. što da ga mučim prek kraj života.
pripazi i na položaj njegovih stražnjih nogu.. ako ti se čini da ga neš boli, stavi ga da malo prošeće, ako ima ukočene stražnje noge - odi pogledat bubrege..

i naravno, želim vam svu sreću i što ugodniju starost malog srećkovića.. imate vi još vremena za maženje..

lijek je kemija i u svakom slučaju, koliko god radi dobro jednom organu, ne radi dobro drugom.. pogotovo ne starijem organizmu.. zato sam ti rekla za želudac.. često se nadraži od lijekova.. zato je bitno da malac jede.. meni su baš za ta dva lijeka rekli da se međusobno 'tuku' prek želuca.. da kad oba krenu djelovat, nema šanse da se želučić ne iziritira.. pogotovo ako pasić još i slabije jede.. jako je dobro da on želi jesti.. to je čak i bitnije, po meni, od neke prilagođene hrane koju pas odbija.. ja sam noćima sjedila na pločicama u kuhinji i molila ga da jede.. i dok smo ga na tu hranu silili, nije bilo dobro.. onda mi je puko film, rekla sam nek jede što želi i voli i odmah je bio bolje.. želudac mora biti pun da lijekovi ne nagrizaju stijenku.. zato je genijalno da tvoj hoće jesti..

moj ti je imao to isto, vodu oko srca i još i bubrege problem.. od dijagnoze do datuma njegove smrti prošlo je oko godine dana.. a od kad smo dobili olivin i fursemid 10 mjeseci.. nije odmah dobio lijekove, rekli su mi prvo da je prilagođena hrana dovoljno, onda smo imali mali problemček s doktorom, tj on je imao problem sa mnom i preselili se kod drugog doktora koji nam je propisao lijekove.. on nas je preporodio i mogu reći da je pas poživio kvalitetan kraj života.. dakle, tako negdje, oko godine dana..

s tim da.. za pudle ti vrijedi da su živahni do smrti.. to je najšokantnije jer ti pas izgleda relativno dobro, već se navikneš na to da je malo sporiji, malo duže spava i td, pa ni ne primjećuješ razliku od prije kad je bio mlad i onda samo jedan dan totalno pogoršanje.. moj je na lijekovima bio sasvim dobro jako dugo.. zadnjih par mjeseci je bio loše.. odbijao hranu, nije se micao nigdje i td.. onda smo bili na prvoj infuziji, pa je živnuo na idućih mjesec dana.. pa na drugoj pa je živnuo na 10 dana.. pa na trećoj i zadnjoj, nakon nje je bio ok samo par dana.. onda smo zaključili da više nema smisla..

jeste vadili krv? jel vam doktor spominjao ureu? imaš možda na nalazu negdje tu vrijednost?

i, ako ikako mogu pomoći - slobodno reci.. prošla sam to i znam koliko je teško gledati svog psa kako stari.. osim toga, nisam imala s kim podijeliti sve to jer sam ja među svojima poznatima bila prva, pa sam zaista pozorno pratila sve što se dešava s mojim psom da bi mogla barem onda ja pomoći drugima..

eto vidiš.. ma bit će sve ok.. morat ćeš se pomiriti da je on sada stari pesonja.. što vidim da već počinješ.. ali dobro je da to shvaćaš.. kada se čovjek pomiri sa time može napraviti sve ono što želi sa svojim psom prije nego ugine.. mislim na: izmaziti ga više no ikad, pružiti mu svu podršku koja mu treba i oprostiti se na jedan pozitivan način jednog dana, znajući da si sve napravio..

vjerujem da ti do oproštaja imaš još puno vremena.. (pazi na to da je moj malac imao i vodu oko srca i bolesne bubrege i slijep bio, a tvoj je po pitanju bubrega zdrav).. ali evo, meni je zaista nevjerojatno značilo sve to što smo prošli zajedno u tih godinu dana.. i hranjenja na žličicu, i kuhanje čajeka, i dizanje usred noći da ga izvedem jer je mrzio piškiti po kući, držanje u krilu dok je na infuziji, ma sve to.. od kad sam shvatila da je star, bila sam uz njega više nego ikad.. i to mi danas znači više od svega..

skužili su mu vodu oko srca prek stetoskopa? ono - poslušali srce? možda bi mogao predložiti vetu da mu napravite krvnu sliku, iako ako nema simtoma bolesti bubrega, a koliko sam shvatila nema, onda to vjerojatno nije najpotrebnije.. ako bude ikad imao, a zaista se nadam da neće, skužit ćeš.. pa onda možete reagirati.. ne znam.. popričajte sa vetom.. pitaj ga da li bi s obzirom na godine psa trebalo provjeriti da li još neš šteka.. ja nisam vet, govorim samo iz vlastitog iskustva..

i još neš.. kod kojeg veta ga vodite? jel vjerujete čovjeku? dugo kod njega idete?

super, onda ostanite kod njega.. jako je važno da vjerujete doktoru.. onda je i gazdi lakše..

što se tiče pozitivnosti - ne slušaj nikoga tko ti kreće s pričom o uspavljivanju.. to samo ti znaš.. i vjeruj mi, osjetit ćeš kad je vrijeme.. ne zamaraj se razmišljanjem o tome.. razmišljanje o tome samo zbedira čovjeka a onda i pas osjeti da si ti zdeprimiran pa ni njemu nije lakše.. najbolje ti je apsolutno uživati u svom psu dok kad god možeš, a vjeruj mi, osjetit ćeš kad je trenutak.. i to neće bit danima unaprijed, nego ćeš ga pogledati i vidjeti da to više nema smisla.. a do tad ćete se nauživati jedno drugoga još..

te priče su totalno kontraproduktivne.. i mene su zasipali pitanjima 'a što misliš da će ti se pas pomladiti?', 'to je mučenje za tebe' i slično.. pa sam noćima plakala preispitujući se.. i onda sam jednostavno shvatila da je vrijeme.. kad sam vidjela da je moj pas nestao iz tog tijela, da to više nije on.. ne znam kako bi to objasnila.. svaki gazda to vidi na svom psu.. i nitko, ali nitko ti ne može reći kad je vrijeme osim tebe.. sam izignoriraj takve spike..

sada je vrijeme da ti opet izfunkcioniraš to za njega.. on je starac sa svojim potrebama i vrijeme je da ti budeš tu za njega, a i za sebe.. ti znaš svog psa, što njemu treba i koliko i kad.. nitko od tih ljudi ga ne poznaje više nego ti.. a i on zna tebe i zna da ćeš napraviti sve što je u njegovom najboljem interesu.. priče o uspavljivanju su daleko preuranjene.. njega ništa ne boli, a to što mora popiti dvije tablete dnevno nije mučenje.. i da te ti ljudi poštuju znali bi da će tebi na ovaj način biti mirna savjest jednog dana i da ćeš se sjećati svog psa s veseljem a ne sa tugom i pitanjem 'da li sam još nešto mogao učiniti'.. sam ti furaj svoje i bit će sve ok.. a malac još ima vremena, uz takvog gazdu najgluplja stvar bi mu bila da ugine.. :)

nema na čemu, ali zaista.. a ti javi ako ti išta zatreba..

tako je, kolegica ti je divno rekla.. kratko i jasno! a taksiju velike pohvale na dobrom vladanju.. samo tako i dalje!

misliš torbu u kojoj ćeš ga nositi?

ako je tako, onda imaš dva dostupna modela.. općenito govoreći, barem ona koja su meni poznata.

imaš torbu koja ti je kao nosiljka za djete, dakle naprijed ti je 'tobolac' u koji ide pesek, a remeni ti idu preko ramena i oko struka. ja sam imala takvu i bila sam iznimno zadovoljna.. dakle, pas ti je na trbuhu, u sjedećem položaju (može i leći), a ti imaš potpunu kontrolu nad njim. to mi se najviše sviđalo kod takve torbe. ti imaš slobodu obje ruke, a možeš ga pridržavati od naprijed ili ne moraš. meni odlična stvar.

druga ti je opcija torba koja ide na rame ili u ruku. dakle, ko ženska torbica, malo većih dimenzija i kockasta čvršćih okvira. neki mix košare i torbice. obično imaš remen prilagodljiv po dužini pa može i na rame i u ruku, kako ti više paše. pas unutra leži, sjedi, stoji, ali mi se to čini manje stabilno od ove druge. ipak ti mašeš rukama dok hodaš, barem malo, pa ono.. ne znam, nisam ju imala..

obje ove torbice imaš u Pet centru, Heinzlova i Drvinje. najbolje ti je otići pogledati.

našla sam ti ove dvije slike za bolje objašnjenje..
ovo je ta prva - ko nosiljka.. samo moja je bila i veća i ova prva stranica je duža tak da pas zaista nemre 'ispast van. možeš i regulirat dužinu remena i naprijed taj otvor..



ovo je ova druga torbica, dakle za u ruku ili na rame, tog stila neš:

a joj.. da tortu.. a ja pročitala torbu i još i slikovne prikaze našla, sve.. o majko moja.. :) kad brzam..

no, tortu dakle..

s tim nemam iskustva, moj je dobivao poslastice razno razne.. otišli bi u pet centar i nakupovali hrpu tih gluposti..

a vidjela sam negdje da je to netko radio.. ček, probat ću pronaći..

evo, u 'rođendani naših ljubimaca' Livia opisuje:
'Ove godine mi je jedan poznanik dao recept za pseću tortu: skuha se meso sa palentom, pa se to, dok je još toplo, izlije u okruglu zdjelu. Kad se ohladi, okrene se naopačke i već ima oblik torte. Onda se gore naslažu pseće grickalice da izgledaju kao svjećice'

a evo i slikice..

Kod nas je danas jakoooo veselo.
Slavimo Taksijev 16-ti rođendan!

-- Edited by Alan at 19:11, 2008-04-25

Hvala Lina!