Naš problem i je u tome što nam visi nad glavom stambeno pitanje pa ne možemo odrediti rok....može biti još 3 mjeseca, 6...ili pola...podstanari smo pa gazde uvijek mogu otkazai stan a onda nećemo moći puno birati...no to je jedan problem
drugi problem je što od proljeća kreću obaveze van zagreba....pa ako bi i duže mogao ostati privremeno kod nas (vezano uz stan) na periode će morati u kavez ...ili ako ga neka dobra duša iz udruge prihvati dok smo mi na putu kod sebe (to me i brine jer znam da skoro svi koji mogu već imaju pse) ako i uspješno prođe proljeće onda je glavni problem ljeto i to u top sezoni...ja sam u organizaciji nekih ljetnih seminara a moj dragi mora na snimanja filmskih festivala u Pulu i Sarajevo...tak da se nekako u međuvremenu na periode negdje usred Dalmacije i mi lovimo...pa ne možemo voditi Gjuru...problem je što je to kraj sedmog i osmi mjesec kad su i svi ljudi na moru....
tako da se bojim da će mu za 2, 3 mjeseca odvajanje od nas biti puno gore a pogotovo smještaj u kavez
jednostavno ne znam koja je to Gjurina nesreća s udomljenjem jer očito je jedini za kojeg nikako da barem netko nazove i dodje ga pogledati pa bar u tom trenutku kaže da mu se nije svidio ili nešto (što je teško moguće)...nego nitko se ali baš nitko niti ne raspituje za njega...koma
dakle..ne bu lako to sve skupa s udomljenjem......trebat će netko tko će ga biti spreman jaaako jaaako voljeti... a on je to uostalom i zaslužio
naime, prvi put do sada....znamo imati u gostima tatu od mog dragog koji tu prespava na dan dva..znači, nije da ga uopće ne pozna....ali danas je prvi put kad je on bio u gostima i kad smo mi otišli na posao Gjuro cijeli dan pred vratima sjedio i zavijao, ne plakao, cvilio, nego zavijao on ga je jedino hranom mogao mamiti ali čim bi prestao imati keksić u ruci ovaj opet na vrata....
a prije toga kad je za vikend bila jedna jako draga cura ga pogledati i izašla sa mnom van malo ga vodila na lajni...on je tu noć cijelu noć imao noćne more i isto je zavijao u snu e sad vi meni recite
znao sam ja osobi koja uzme gjuru će gjuro biti beskrajno zahvalan, svojim očima gledat će ju ko boga i slušat ko boga, i za njega će postojati samo oni i niko drugi i sad si opet razmišljam, i prisjećam svega i aiax i tvoj dragi, nemate pojma kolko ste dobru stvar napravili, i kolko vam je on zahvalan, i ja isto
ja vama zahvaljujem na velikoj podršci za gjureka... i na tome što vjerujete u njega i u sve ostale peseke za koje se brinete u trenucima u kojima bi ih velika većina ljudi jednostavno otpisala.. ta podrška puno znači pogotovo nama koji smo ovako samo malim djelićem dodirnuli u tu problematiku...
ja sam sretna jer je Gjuro dobilo priliku pokazati da je pas koji ne da može u stanu nego je u stanu tako dobar da ga hvale i ljudi koji imaju svoje pse od malena kad vide kako je miran u kući ....on je mladi pas i to se na njemu vidi u svakom pogledu i treba nekoga tko će se baviti njime i raditi i vježbati i igrati se....zbog svoje mladosti ne kuži još koje sve opasnosti vrebaju iza ugla i prilično je zaigran vani jer je praktički odrastao u kavezu tako da ga treba odgajati ko štenca iako je "veliki"....a zaslužio je najveću ljubav i pažnju i čekamo onoga koji će mu to moći i pružiti..svakodnevno
evo malo novosti...Gjuro je prolajao ... sad čak zalaje i kad netko otključava vrata (svidjelo mu se) pa ga malo učimo da ipak smiri čuvarske nagone ....
u međuvremenu je počeo i čitati (neki i znaju već za te njegove nove sklonosti)..najdraži su mu svesci hrvatskog rječnika i došao je negdje do slova "M" .. a mislim da ne bu dalje..čist mu je dovoljno za svakodnevnu komunikaciju
dakle, malac napreduje i sve je opušteniji .. i jako mi je drago za njega ...
za one koji su zainteresirani za Gjuru evo i još jedne vijesti... Gjuro bu i na pravi trening povjerenja i poslušnosti s nama i individualnim terapeutom za napuštene peseke.. tako, da... požurite jer uskoro ćemo za njega morati organizirati natječaj za selekciju udomitelja s vrlo visokim kriterijima
sve mi se čini da će morat uslijedit još jedan primjer izljeva mozgova jer nam Gjuro postaje prepametan za hrvatske uvjete! svaka čast Aiax, zaista postavljate primjer kako bi ljudi trebali imati psa.. svaka čast! a gjureku veeeelika pusa!
da, i mi smo se prepali da mali ne bi postao genijalac i propustio odrastanje pa smo morali razgovarati o tome kako je sad ipak najbolje vrijeme za igru... tak da je u zamjenu dobio nove igračke... objasnili smo mu da bu imao dovoljno vremena za učenje hrvatskog i nek se, dokle god može, radije igra
a malo smo popričali i o zaštitarskoj profesiji i uvjerili ga da psi čuvari i nisu baš najbolje plaćeni za svoj rad a o zaštiti na radu da i ne govorimo mislim da je skužio
Gjuro je zbilja postao maneken. Baš sam sretna što ste uspjeli od njega napraviti pravog ljepotana. A čini mi se i da sluša dečko, kaj ne? Nego ima li on hrane, javite mi da se nađemo i da riješimo još neke obveze. O.K. ???
p.s. sluša sve bolje i sve je mirniji (vani, jer još uvijek mu je uzbuđenje kad izađe. u stanu je oduvijek miran).. hrane ima, ali javimo se da se čujemo i, nadam se nađemo napokon da ga vidite na djelu
e da, i zaboravila sam napisati da se zaljubio u Ivanovu Briu (još uvijek nisam sigurna jel se tak zove)..kad je ona u blizini u parku ništa ga ne može spriječiti da ode do nje i to je zapravo, uz ponekad mace, jedini trenutak gdje se ponaša baš onako kao i na veterini
Gjuro se stvarno može prijaviti za top-modela ... on na svakoj fotki može izgledati drugačije....prema potrebama i zahtijevanoj temi
evo može biti i Mali Klempo kao npr. ovdje
Briju nje vidio neko vrijeme ali vjeran pas svaki puta mora provjeriti je li ona ipak tamo...čak se i iz auta kada prolazimo okreće u tom smjeru i pokušava vidjeti ...samo sad se tamo igraju dječica pa to ga malo zbunjuje a i zato ih i ne puštamo na to mjesto
inače smo skužili da se po ostalim mjestima orijentira....pogodite...macama....na svakom punktu točno zna gdje je zadnji put vidio macu i to već postaje nepodnošljivo cijeli kvart pun je mačaka...nisam ni znala da ih je tako puno ali ovaj ih nanjuši i na 50 metara, a ako je i nema točno zna ispod kojeg je auta bila eto baš prije 5, 10 ili 20 minuta... pomagajte savjetima...probali smo ga i sprijateljiti s nekim flegmatičnim macama iz kvarta ali poslije je bio još gori...jer baš je tu macu još više htio viditi svaki put i kad je u blizini mjesta gdje se dogodio miran susret i dan danas, nakon 3 tjedna!!, manijakalno želi otići na to mjesto... ne znam je li odrastao s mačkama pa iz ljubavi navlači ili bi ih papao jer ih pamti po lošem... uglavnom na određenim točkama tako cvili za njima da me ljudi gledaju kao da mučim psa koji hoće pobjeći od mene dok već iza ugla prati u stopu na opuštenoj lajni kao savršeno izdresiran pas.....
eh...Gjuro, Gjuro...stvarno je jedinstven i nevjerojatan