Forum je prepun tuznih, ocajnih zivotnih prica nasih cetveronoznih prijatelja, pa mislim da zasluzuje jednu sa veeeeelikim happyendom. Prica je o Nori i Masi, dvije cure, ciji je zivot poceo katastrofalno, a zasad se odvija kao u pravoj pasjoj bajci. Masa se rodila nesto ranije, u kuci ciji stanari nisu bas osobe kakve zelimo u nasem susjedstvu. Sto se s njom zbivalo prvih nekoliko mjeseci, ne zna se, no zivot joj sigurno nije bio lak. Jednog je dana, na njenu srecu, ubacena u dvoriste mog frenda, gdje se sakrila iza garaze i tiho cvilila. Zbog financijskih problema nije planirao imati psa, najvise se bojao kako ce ga prehraniti. Pokusao ju je izbaciti van galamom, otvorio je vrata dvorista u nadi da ce sama otici, no ona se nije dala. Nakon pola sata otisao je u ducan po konzervicu. Tog popodneva smo je odveli lijecniku, koji je ustanovio da ima slomljen rep, a bila je tako slaba da se nije mogla popeti na vagu. No, oporavljala se nevidjenom brzinom, i za nekoliko dana vec je bila potpuno drugi pas, a uskoro je postala najbrzi pas u kvartu. Nitko nije trcao tako brzo i skakao tako visoko kao ona. Nora je pak bila zavezana za kontejner, obicnom spagicom. Pokupio ju je jedan prijatelj, no u mali stan koji je vec zauzimala njegova obitelj, jedan pas i jedna macka, tesko je mogao trajno uzeti i Noru. Ostala je kod njega mjesec dana i bila bi ostala jos tko zna koliko da me zajednicka prijateljica nije nagovorila da je uzmem. Pravi je sok slijedio kod veterinara - Nora ima cip. I tako se otkrila njena prica: kao beba bacena je u grmlje pored Dumovca, gdje su je prihvatili i cipirali. Potom su je dali udomiteljima, koji su zbrisali izvan hrvatskih granica, a psa ostavili vezanog uz kontejner. Onda je bila kod prijatelja dok nije stigla k meni. I sve to u prvih pet mjeseci svoga zivota. Danas su Nora i Masa najvece prijateljice na svijetu, koje jako pate ako se jedan dan ne vide i ne izjure zajedno. Zajedno su, istog dana, sterilizirane, zajedno su odbolovale poslije operacije. Zajedno su bile na moru i otkrivale radosti ljetovanja, zajedno idu na izlete i jure po Maksimiru. Samo sto Masa, nakon sterilizacije, nije vise najbrzi pas u kvartu. U stvari, mozda i je, ali se uozbiljila i smirila pa vise ne pokazuje svoje fizicke sposobnosti. Postala je dama. Nora je definitivno najludji, najotkaceniji pas u kvartu, cija je jedina misija u zivotu smisljati sitne nepodopstine i spavati kakio bi skupila snagu za nove. No, otkad je Nora u mom zivotu, nije jos bio ni jedan dan da se nisam bar jednom smijala do suza. Njeno ime je njen program. U nedjelju ce proslaviti prvi rodjendan. Bit ce tu, naravno, i njeni prijatelji, a smisljam i kakvu im tortu servirati.
Bit ce slikice s tuluma, da ih vidite u najboljem izdanju. Ovo je kao one reklame s odgodjenim djelovanjem, kad tek nakon mjesec dana otkrijes sta je to u stvari. A moram priznati da sam u tehnici dosta tanka, pa ce mi mozda trebati neke upute. Nisam bas gost po forumima, nemam vremena, ali ovome o najboljim bicima na svijetu ne mogu odoljeti. Samo mi je tesko gledati i cuti i znati za sve te tuzne sudbine, sto se mene tice ja bih ih najradije sve udomila, samo je to realno nemoguce
Evo, prezivjeli smo tulum, bilo je jaaaako veselo, svi su se ludirali - slavljenica, naravno, najvise. Samo je Masi, kao ozbiljnoj curi, to sve islo na zivce pa se povukla u mirnije dijelove kuce. Jedva smo je uhvatili za slikanje. Attachirala sam slikice, ne znam da li se one odmah vide ili ih netko treba staviti. Rado bih ih i potpisala, ali ne znam kako
Joj super, bas je ludo drustvo! I torta izgleda vrlo privlacno...
Za slikice nije isto ako ih stavis kao attachment ili kao sliku, ovako uvijek ostanu male pa se mora kliknuti na njih da ih se pogleda, pa ako nemas "Javu" onda to ne radi... Pogledaj tamo negdje na pocetku topic "Kako postaviti fotografije na forum", tamo imas jako detaljno objasnjenje kako se stavljaju bas slike. U pocetku treba malo strpljenja, kasnije se uvjezbas pa ide bez problema.
otisla sam na post o postavljanju slikica, mislim da cu ih za sada attachirati, za ono mi ipak treba vremena. Uostalom, sad nam je umro fotoaparat, pa novih slikica nece ni biti dok ne kupimo drugi, a to ce biti... hm, hm, ne tako skoro E da, postavila sam novi postic na Kucne ljubimce forumasa. Mala je, dakle, napunila godinu dana i iz djetinjstva iste sekunde presla u pubertet, pa imamo problema s ponasanjem. Svi pametni savjeti su dobrodosli
nora wrote: Ne slusa me kad je zovem, moram juriti za njom po parku jer se nece vratiti, bojim se da ce jednog dana shvatiti kako je ulicom slobodno kretanje bez lajne pa ce zavrsiti pod necijim kotacima. Stalno imam sa sobom nesto za nagradicu i svaki je put dobila nagradicu kad bi me poslusala, ali to nije bas cesto. Zelim joj dati slobodu, pas ne smije zivot provesti na lajni u setnjicama, imamo i prostor da moze trcati, ali je ne mogu disciplinirati. Otrci i u tudje dvoriste ako su vrata otvorena, onda i ja moram ulaziti jer ona ne zeli na poziv doci natrag... U ponedjeljak smo proslavili prvi rodjendan - kazu da su u prvoj godini djeca, ali nije moguce da je odmah od utorka usla u pubertet? Help!!!
adda i lucija wrote:
to se i meni desavalo sa addom, da bi nakon nekog vremena skužila da je ona gluha i da zato ne sluša. vjerujem da tvoja cuckica nije gluha ali ipak to nekako provjeri.
-pokušaj s ovom metodom: potrebno ti je :
1. hrpa kolacica !
2. nekakva špaga,(što duža)5-10metara, i koja ima cvor svaki metar !
pustiš ju s lajne ali joj zavežeš špagu neka vuce za sobom, tako kada ju pokušaš ulovit, a ona pocne bezglavo bježat, samo staneš na špagu dovuces je do sebe i daš joj kolacic i opet je pustis bacaš joj lopticu, igraš se, nakon par min. opet ju pozoveš (naravno da iz drugog puta ti nece doc) pa joj opet staneš na špagu daš kolacic...i tako u krug....nemoj da te bude sram što ti pas vuce špagu za sobom po livadi, ali bolje to nego pod kotacima! nakon nekog vremena shvatit ce da ti nemože pobjec i da nema svrhe bjezat jer ces je svaki puta ulovit!
i nemoj odustat nakon par neuspjeha, zavisi od psa do psa ali neki su vukli špagu za sobom i po mjesec dana!
Irena wrote:
istu stvar sa špagom sam i ja radila sa svojom terijerkom i uspjelo je, bilo kad posluša ne tamo. Samo ona je za sobom vukla 30 m špage
Samo budi uporna i ponekad ju umjesto hrane nagradi ludom igrom, ako voli navlačenje ili tako nešto, meni je pomoglo kad sam trčala od nje, a ona zamnom, tako nauči na ide za tobom. Pri tome izvodu lude zvukove, i ne obaziri se na ljude koji te čudno gledaju
I naraqvno moraš joj biti zanimljiva, to je meni bilo nešto najteže, ali naučiš s vremenom. Ako ju uvijek nagradiš s recimo frolikama, ona zna što će dobiti i zasiti se toga, nije joj dovoljno zanimljivo. Zato ju navedi da te posluša (počni trčat od nje i glupirat se) i nagradi ju ludom igrom. Neka joj bude zabavno, a bit će i tebi, poboljšat ćete svoj odnos, meni je puno pomoglo. Ja sad rijetko kad nosim hranu sa sobom, a pas me sluša, valjda sam joj zanimljiva, i da mijenjaj nagrade, nemoj potpuno izbaciti hranu kao nagradu, već recimo jednom uzmi malo poli salame ili sira, pa sljedeći put opet frolike i tako, poludit će od veselja
Ana wrote: Pa cuj, zna se kamo djeca njezine dobi trebaju krenuti - u skolicu!
E da, Ana, kad smo kod skolice, o tome sam najvise razmisljala. No, ja sam na istoku grada, ne da mi se triput tjedno ici u onu KOSSP-ovu na zapadu. Zna li netko za neku skolicu ili ucitelja u Maksimiru ili Dubravi? Samo, ne zelim nekoga tko kaze da ce mi uzeti psa i vratiti ga za mjesec dana istreniranog, to ne dolazi u obzir, tako se ne odgajaju. Skolica je za roditelje i djecu zajedno. Ona inace voli trcati za mnom kad trcim kao strogi narednik u americkim filmovima o vojnoj obuci, ali nije poanta u tome - moram je nekako nauciti da dodje na poziv. I ne, sigurno nije gluha, cuje i najtise suskanje neke vrecice jer se uvijek nada da ce u njoj biti stogod za nju.
U vindoru se radi na kliker, ako imaš volje bilo bi dobro, možeš se dogovoriti za individualan sat sa Sarom pa ona dođe k tebi. Može ti pomoći, sara je super.
Pa svoju beu sam naučila dođi na touch. Preporučam ti da kontaktiraš saru na info@skola-vindor.hr dok ti nije kasno.
Ana, hvala na savjetu. Kontaktirala sam vindor preko maila, trazila Saru, no dobila sam vrlo sluzbeni i kratki odgovor da neka se javim u skolicu, privatnih satova nema, pa neka izvolim u skolicu, nastava je iza Kockice. Hvala na trudu i sugestiji, ali Sara vise ocito nema vremena za kontakte.
Savjet je od Irene, ja nikad cula za Saru, niti bila u skolici... Ali pada mi na pamet mogucnost da Sari bas nije zgodno dogovarati izvanskolske (privatne) satove dok je u skolici. Mozda o tome ipak trebate razgovarati tek kad se upoznate? A mozda vam i ne trebaju privatni satovi, upravo zato je skolica...
Ili za pocetak pokusajte sami ovo sa spagom, mozda vam uspije! Drzim fige!
Jao, otkrila je igru skrivaca, prvo ju je dobro isprobala na frendu kod kojega je manje vise dok smo mi na poslu (da ne bi dijete predugo bilo samo), a sad je prekticira i kod nas. Istrcimo, dakle, u park, onda nestane u dvoristu kuce koja se jos radi, pa do susjeda gdje zivi jedan njen prijatelj. I sve bi to bilo super da jedne veceri nije iza ponoci isla traziti svog prijatelja tako da ljudima laje pred vratima... Na pozive se uopce ne odaziva jer hoce da trcim za njom, sto ovaj frend radi. Njoj je to super, pusti ga da joj pridje na pola metra i onda opet zbrise. Ako netko tvrdi da se psi ne znaju smijati, laze ko' pas! Kako se ona slatko smije kad nas sve izludi!!! Odlucila sam se za drugu taktiku: uopce ne trcim za njom, cak odem u kucu (to je sve blizo pa cuje zatvaranje vrata) i napeto cekam. U jednom se trenutku uspanicari i dotrci sama doma. Bojim se, ako i ja pocnem trcati za njom, da ce joj to postati najzabavnija stvar na svijetu i sve ce dalje bjezati dok je jednog dana vise necemo uopce moci uloviti. Sto vi mislite?
pa definitivno nije dobro cesto se tako igrati sa psom...njoj ce to biti povezano sa igrom i kad je jednom budete trebali iz nekog ozbiljnijeg razloga uhvatit, ona ce se igrati tako da mislim da je bolje izabrati neki drugi nacin igre
__________________
"Don't walk behind me; I may not lead. Don't walk in front of me; I may not follow. Just walk beside me and be my friend." Albert Camus
bami wrote: pa definitivno nije dobro cestoĘseĘtako igrati sa psom...njoj ce to biti povezano sa igrom i kad je jednom budete trebali iz nekog ozbiljnijeg razloga uhvatit, ona ce se igrati tako da mislim da je bolje izabrati neki drugi nacin igre
E da, reci to njoj! Znam ja da to nije bas neka fora igra. Sad je naprosto nakon sto se malo istrci zakvacim na lajnu, kvacim je i pri izlasku iz auta sto prije nismo radili jer se parkiramo odmah pred kucom, no sta mogu kad inace prvo juri u tudja dvorista i park, tek zatim doma. Bile smo prosli tjedan navecer kod mene navecer na poslu, bilo je puno ljudi jer je bio takav dan, i mala se ponasala fantasticno. Psi su kao klinci: na nepoznatom teritoriju su olicenje nevinosti i pristojnosti. Samo je setala za mnom, legla pa spavala, pa su se ljudi divili kako miran psic. Hahahaha...
Ova sretna priča je zaista sretna priča! Posvuda, i po ulici i na Internetu nailazim na vrlo tužne priče, uživala sam u ovoj Ma super, super!
Tek sa svojim trećim psom shvatila sam da školica stvarno pomaže (prvog sam imala kao dijete, kod drugog sam podcjenjivala sve te škole, kao što će nama škola), ali naravno samo ako smo dosljedni i poslije i dalje radimo sa psom! Ja bih preporučila Kossp, imam dobra iskustva tamo ali zaključila sam da to ovisi i o učitelju (neke tamo ne bih preporučila). Individualan rad mi se ne čini dobar, pogotovo u ovakvim slučajevima, jer je poanta i u tome da Vaš pas bude okružen sa drugim psima, ljudima sl., dakle situacija u kakvoj se nalazite svaki dan.
Hm, hm... Imam jos jedan problem, problemcic, razmisljala sam da li da ga uopce spominjem, da ne ispadne kako je curica neko grozno zlocesto bice, ali stvarno nije, samo je povremeno prezaigrana. Tu i tamo, dakle rijetko, ali ipak, se popiski na dvosjed, na mjesto gdje uvijek lezi pored mene. To je rijetko, mozda svaki mjesec jednom, ali me brine. Znam da neke kujice nakon sterilizacije mogu oboljeti od inkontinencije, ne cini mi se da ova to ima, no mozda postoji neki oblik kod kojega se to dogadja samo povremeno. Lezi, lize se i kad se digne nadjem mokro. Ne vjerujem da me je time htjela za nesto kazniti, nismo se prije toga svadile, bila je vani itd. Ima tko slicnog iskustva?
da nije možda mokro od sline ako već kažeš da se liže P.S: toni, mislila sam na individualan rad znači samo instruktor i ti sa svojim psom na nekoj livadi s ili bez pasa, ovisi što je tema, znači bez ostalih tečajevaca
Sorry, malo sam zanemarila diskusiju. Mislim da nije samo od sline. Inace se stalno licka i ceska, ne znam sto joj je. Buha nema, no koza na trbuhicu, oko sava od operacije, je malo crvenija, kao da je od necega iritirana. Ici cemo vetu, premda se ustrucavam jer do sada, kad god smo bili jer se ja zbog necega zabrinem, nije bilo nista, pa ispadnem uspanicarena mama koja juri doktoru za svaku sitnicu.
Danas smo na parkicu upoznali jos jednu novu prijateljicu. Jako simpa obitelj - mama, troje djece i pas. Udomljen, naravno. Nekako mi se cini da udomljavanje dolazi U MODU, sto je super za male cupavce. U setnjicama smo upoznali jako, jako puno udomljenih pasa. Gotovo se i ne mogu sjetiti nekoga koji je kupljen. Super, super...
Neka, bolje da trčiš vetu nego da ne odeš pa je nešto ozbiljo Ljudi valjda nemaju novaca za kupovanje pasa, a i čemu jer su azili i šinteraji puni, pa čak i prepuni, držim fige svim dlakavcima da dočekaju svojih 5 minuta. I držim fige noruši da joj nije ništa
Valjda nije, ne djeluje mi bolesno, stovise ako tako izgleda bolestan pas, neka bude bolesna. Juri kao luda po parku, a ako je ne izvedem pet minuta nakon sto me probudila nego samo otvorim vrata u dvoriste, za osvetu mi provrtlari sve sto stigne. Naravno, najsladje joj je odmah uz kucu, izmedju ulaza i terase, gdje se najbolje vidi. Pa nece valjda na kraj vrta gdje nitko nece vidjeti rezultate njenog truda!
No, kad vec udomljavanje dolazi u modu, ajmo mi to iskoristiti. Kako mediji zive od slavnih i "slavnih" i svako njihovo stucanje je odmah na naslovnici, ne znam da li te, iole poznate osobe, udomljavaju ili imaju doma pse iz Arke. Bilo bi ih dobro nagovoriti na javni istup, ili ako netko dodje udomiti isto ga nagovoriti da sa svojom pricom izadje van. Zbog cupavaca, naravno.
Možda je alergična na nešto, sa oba psa sam imala te alergije, a teško je ustanoviti na šta. Šampon, hrana, pokošena trava...Pa se gricka, liže...A to crvenilo i iziritiranost je možda baš od tog lickanja...u principu ne bi smjela dirati šavove da se ne zagnoje i iziritiraju. Ali teško ih je prisiliti, znam.
Prijatelji životinja (mislim i Noina Arka) imaju svako malo takve akcije sa 'poznatim' osobama, ali kod 'poznatih' je manje onih koji imaju udomljene mješance i križance, a više onih koji kupuju 'čistokrvne'.
Vratili smo se od veta. Istisnula joj je zlijezdu jer je mozda alergicna na njen sadrzaj, no moguce je i da je alergicna na nesto u hrani. A jede samo premium marke i, naravno, smece s parka kad ga ne stignem oteti. Kako osjetljiv pas!!! Te gastritis, te kozna osjetljivost... Princeza na zrnu graska je grubijan prema njoj.
Curica danas od mene dobiva VEEEELIKU MEDALJU za dobrotu. Bila je sama skoro devet sati u dvoristu jer ju frend nije stigao doci prosetati i kad sam isla doma vec sam si mislila kako me ceka barem sat vremena ciscenja zemlje i skupljanja cvijeca, kad ono... Sve je netaknuto!!! Ne mogu doci k sebi od srece, morala sam se pohvaliti. Sad idemo na duuuuuugo trcanje parkom
Supac mi je ovaj zderac cvijeca, bas ti hvala. Kod nas to, naravno, izgleda malo udarnije, pa donosim Norin naputak za vrtlare amatere: 'Prvo se prokopa zemlja oko cvijeta, da ne ostetis korijenje i da stazu pokrijes zemljom, onda se cvijet iscupa, rijetko kad odjednom, nego u nekoliko dijelova, onda se ti dijelovi odnesu na razlicita mjesta, i na svakom se zakopaju, ali zato moras opet napraviti rupu oko nekog drugog cvijeta ili neke biljke... Ima i onih malo tvrdjih koje cijele iskopas i premjestis drugdje, a kad ti se ne da vise kopati, samo ih ostavis pored zardinjere, doci ce mama pa ce ona to posaditi, ima onu lopaticu a ja sve moram sapama i njuskom... to je taaaako naporno. Idem malo s tim blatnim sapama u kucu, hm nije dobro u dnevnom boravku, samo da protrcim preko trosjeda, gle nedavno ga je prala... Mozda u njenu spavacu sobu, vidi kreveeeet...'
Kak mi je ovo vrtlarenje poznato..... A kak tek izgleda kad ga radi vrtlar od 60 kila.... treba ti posle bager da sve zatrpaš. Mislim da ću uskoro postati ljubitelj pasa sa što manjim šapicama.