Neli, ljubek...

predivna je ovako uređena, ne znaš kolliko sam sretna
držim joj jako puno figica da sve bude u najboljem redu.
zanima me kako se ponaša s drugim psima, osobito kujama?

P.S pošto mi je neli bila miljenica imam jako puno njenih slikica, ako želiš mogu ih postati...

Irena wrote:

---

Neli, ljubek... predivna je ovako uređena, ne znaš kolliko sam sretnadržim joj jako puno figica da sve bude u najboljem redu.zanima me kako se ponaša s drugim psima, osobito kujama? P.S pošto mi je neli bila miljenica imam jako puno njenih slikica, ako želiš mogu ih postati...-- Edited by Irena at 22:00, 2006-06-20

---

 može, super, pošalješ mi na mail ;)

nelly ide sa novom vlasnicom na posao i tamo se super snašla. prema Gari i Dafu je posesivna i reži na njih. zauzela je Garino omiljeno mjesto i uživa :)

a Tina je danas udomila još jednu malu kujicu njemačkog ovčara, preslatku :) Nelly je "ružno" gleda i nešto malo je režala na nju, ali je počela jesti kad je vidjela da je Sorsha jela :)

     Konačno sam i ja malo stigla na forum. Vidim da se Neli koliko toliko snašla u novom domu.Vidi se da je okupana i očešljana ,neznam kako si je uspjela okupati, znam da se voli češljati ali za kupanje.... Nadm se da se dobro slažete,i znam da češ imati strplenja za nju da se oslobodi straha jer znam da će imati ljubavi,vidjela sam po tvom dolasku u Klaru jer ti isti dan prišla što je za nju malo neobično što se tiče nepoznatih,ali ti si očito bila izuzetak.Drago mi je da sve u redu i da će biti još i bolje .

ah Nellica mala slatka, baš mi ju je žao bilo, ma i sve te napuštene peseke. ali sam sretna zato što sam u klari skužila da su oni tamo sretni. nelly je u početku bila užasno žalosna i na svaki lavež susjedovih pasa odmah je okretala glavu i njuškala zrak, micekica mala

eto, drago mi je da je našla svoj novi dom i nadam se da će se socijalizirati skroz :) predložiti ću tini da navratimo u klaru ili na koji sastanak volontera s njom da je malo vidite :)

Pozdrav svima!

Da ne gnjavim tetu Mirkaz, odlučih vlastitim naporima postat vam slike od svojih dviju damica

Jučer sam ih slikala dok su se igrale i skakale po cijelom dvorištu od veselja.

Prvo slijedi set individualnih foto sessiona

Neli the pas;

Sorsha the pas;

A ovdje su totalne zaigranice…

Kao što imate priliku vidjeti, Neli i Sorsha se dosta dobro slažu. Točnije, onda kada Neli to odgovara. Npr. čim odem s njima na igranac u dvorište, Neli dopušta Sorshi da đipa po njoj, grize ju i nateže. Ali čim se povučemo u kuću ili na terasu… game over!  I onda slijedi tlačenje od strane još uvijek zaigrane Sorshice i režanje od već umorne Neli.  No kada se uzme sve skupa u obzir, polagano se navikavaju jedna na drugu.

Što se tiče Neli i njenog bježanja… evo npr. danas ujutro prije nego li sam išla na posao, skužila sam kako je uspjela šmugnuti iz dvorišta tako da se provukla ispod ograde. I onak pomislih; o ne, još jedan maraton po ulici i hvatanje moje odbjegle ljubimice…  No međutim, stala je pored ograde i na moj poziv, provukla se natrag u dvorište.

Budući da idem s biciklom na posao, ostavljam ju doma. Točnije, u kući. A čim dođem doma, pustim ju van da slobodno šalabajza po dvorištu, s tim da se svako malo navirim na prozor da vidim da nije slučajno zgibala. Žao mi je ful što ju moram ostavljati u kući preko dana jer me još uvijek strah da ne kidne u nepovrat dok sam ja na poslu. Inače, u kući je jako uredna i čista, skroz je disciplinirana što me dosta iznenadilo. Par puta se pokušavala popeti na krevet i trosjed, no "objasnila" sam joj da to ne smije raditi.

Još uvijek je jako nepovjerljiva prema drugim ljudima, pogotovo kada ih ima više u kući ili oko nje – jednom je tako i zbrisala pa sam ju morala opet lovit do kraja sela. No pozitivna je stvar što je sada počela režati i zalajavati kada bi god netko njoj nepoznat ušao u dvorište ili kuću – na početku je znala samo kidnut, a sada već lagano pruža i otpor.

I lakše se privikava na žene nego na muškarce – to sam prvo primijetila na poslu, kada se vrlo brzo naviknula na moje kolegice, a od kolega je konstantno bježala.

Ruku na srce, svaki put kada vidim da je nema ili da ju moram ići tražiti kada mi pobjegne iz dvorišta – poželim ju vratiti u Noinu Arku. No onda na kraju kad ju ulovim i kada vidim da od mene ne bježi i da hoda tik uz mene, odmah odustanem od te namjere.  To je tako specifična životinja, karaktera kojeg do sada još nisam vidjela. Iziskuje puno truda i rada, ali imam osjećaj da kada jednom stekne trajno povjerenje – neće biti privrženijeg peseka od nje.

Po priči teta s foruma, nije imala blistavo djetinjstvo i početak života, no mislim da je došlo vrijeme da se to promijeni i da sada napokon uživa u ljubavi koju zaslužuje.

Stoga nam držite fige da obje uspijemo u tome.

predivnice dvije, izljubi mi ih puno

drago mi je zbog Nelice sto ima drustvo,ma ona je zakon pas

a sto se tice knjizice budem se dogovorila sa Arkom da mi ju nekako dostavi

pika wrote:

---

      Evo i mene opet malo.Izuzetno sam sretna štosi zadovoljna sa Neli i vidim da neli ima društvo. Dobro si napravila što je ostavljaš u kući dok si na poslu, jer je ipak kratko vrijeme kod tebe i nikad se nezna što bi joj moglo puhnuti u glavu možda bi pošla tražiti te.A predlažem ti da baš i ne provjeravaš još njezinu privrženost tebi to mislim da je ne vodiš bez lajne jer ipak predugo je bila u Klari i plaha je.To i sama znaš,nadam se da shvačaš da je moj komentar dobronamjeran ,možda sam malo previše vezana za te peseke iz Klare pa se stalno brinem i mislim na njih, čak i ove koji su super udomljeni.                  

---

Naravno da mi je svaki vaš komentar dobronamjeran i više nego koristan, pogotovo zato jer vi ipak još uvijek bolje poznajete Neli nego ja.

A za knjižicu bih svakako molila da ju dobijem prije vikenda, jer će Neli ići na put pa će nam trebati. Thx još jednom.

Mali apdejt;

Kao što sam bila najavila tetama Marjani i Seki da Neli ide na praznike u Vukovar, svi smo bili pomalo zabrinuti za njeno zdravlje povodom jednog za nju još uvijek traumatičnog iskustva.

Putovanje vlakom počelo je poprilično uznemirujuće, jer je Neli bila u totalnom šoku dok je morala s brnjicom hodati po kolodvoru gdje je bila hrpa nepoznatih ljudi i brujanje vagona. Jadna se čak pokakala na peronu, al je svejedno nastavila hrabro koračati do vlaka. Na našu totalnu sreću, kondukteri su bili jako susretljivi, tako da je na kraju polovicu puta prošla udobno se zavaleći ispod sica u kupeu i to bez brnjice.

No zato sada slijedi onaj puno ljepši dio; Neli se u Vukovaru kod moje prijateljice jako oporavila i pokazala izvanredan napredak. Išla se s njom kupati u Dunav, a jednog vrućeg subotnjeg popodneva je čak samovoljno ušla i plivala u Vuki (riječica koja se ulijeva u Dunav). Toliko je zavoljela krajolik da se veseli šetnji s bilo kime, više ne pokazuje toliko straha prema nepoznatima koliko odvažnosti lajanjem. Budući da ja nisam mogla cijelo vrijeme biti s njom, još se više vezala uz moju prijateljicu i sada cijelo vrijeme hoda za njom po kući. Kada ju pustimo van, sama ode na otvorenu livadu i tamo se iskače, istrči, izvalja... naravno, još uvijek pod našim budnim okom. Dakako da u njoj još uvijek ima popriličnog faktora straha, no manifestira ga sve rijeđe i rijeđe - npr. kada idemo na tržnicu gdje ima klaustofobično puno ljudi.

Ja sam se zbog posla morala vratiti ranije kući, Neli je ostala još ovaj tjedan u Vukovaru i vraćaju se u nedjelju. Vjerujem da će i povratak biti jednako uspješan i da nije zaboravila svoj prvotni dom.

No moram priznati da sam ostala poprilično iznenađena kako je Nelska uspjela savladiti većinu svojih strahova i kako se sve uspješnije prilagođava novim okolinama i situacijama. Isto tako, drago mi je vidjeti da i u druge ljude polako stječe povjerenje i kako ipak neće biti vezana samo za jednu osobu.

Držimo fige svi u što brži njen kompletni oporavak.

Ja sam vam kao nevjerni Toma, umjesto da sa veseljem čitam izvješće o vikendu u Vukovaru, ja sva strepim da Neli ne pobjegne prijateljici. Molim te čim se pojave u Zagrebu odmah javi da prestanem drhtati. Thx

Pročitala sam ovu tužnu i divnu priču, i pogledala ove prekrasne kusice! Kada sve čuješ, divno ti je gledati tu Neli kako je sada sretna i lijepo zbrinuta! A Sorsha je preslatka, sa tim veelikim uhima

I ja isto preporučam da se nikada ne ostavljaju u dvorištu, pa i nakon 5 godina - prvo, nikada ne znaš kakvi ljudi će se naći u blizini (nažalost), a drugo, pas je ipak životinja sa instiktima i nagonima, ko zna što mu može pasti na pamet, samo da malo pronjuška okolo, ili nešto slično

Samo jedan primjer, makar se radi o muškom psu: bio je samo pola sata u ograđenom dvorištu sam, gospođa je bila u kući, i isto tako svako malo pogledala kroz prozor, iako rotweiler od dosta kila, od tri i pol godine, iskopao je rupu ispod ograde, nekako se provukao, i vjerovatno privučen nekom kujom u tjeranju (što je bilo jače od bilo čega drugog), odlutao. Nikada ga nisu našli...Meni ih je isto žao u kući, ali to je za njihovu sigurnost i dug život