Najljepsi primjerak posavskog noja koji sam ikad vidjela! Slike su stvarno prekrasne, vidi se tko je dezurna "zrtva" za poziranje... isto kao i kod nas. Pusa uvrijedjenoj manekenki!
Da mi je samo znati što joj taj fakin šapuće na uho - a ona tako ozbiljna ? Dali joj se udvara ili ju nagovara da mu dovede svoju prijateljicu Flo obzirom da je u fazi tjeranja
To se dečko njoj udvarao, a ona me gledala "daj, spasi me". Nije baš njen tip. Ona voli velike crne dečke(tipa rot)
Irena, vidiš kako joj je glavica mokra na toj slici? Baš je tražila miševe po nasipu, ali joj je dečko došao smetati. "Kad me ne puste da lovim divljač, kopam rupe po nasipu iz inata"
Danas smo upoznali Bonnie i setali skupa po sumi - Wendy je jurcala okolo, suskala po liscu i koristila svaku priliku da pokusa iskamciti da joj se nesto baca, a Bonnie... Lijepa, ozbiljna Bonnie je jako mirno isla za nama i mislila si svoje - nije trcala, nije ni posteno pogledala sasavicu Wendy, a kamoli da bi se igrala s njom, nije si nasla nista zanimljivo u sumi, cak nije ni htjela piti vode i jesti keksic. Samo je jako ozbiljno i oprezno hodala uz nas, i jedva cekala da uskoci u auto i zaspi. Samo je u jednom trenutku usetala u potok malo zablatiti noge, ali nije bilo ni ribica ni zabica pa se vratila...
Inace, bio je predivan dan i ja sam bas uzivala u dugackoj setnji i zgodnom drustvu. Moramo to uskoro ponoviti, ako se teta Bonnie slozi. Nekako imam osjecaj da ona mora odobriti takve pothvate. Mislim da je taj pas puno ozbiljniji od vecine ljudi koje poznajem. Od mene pogotovo. Livia, kako smo mi obadvije uspjele zaboraviti fotice da ovjekovjecimo ove nase dvije ljepotice boje jesenskog lisca kako uzivaju u suskavoj sumi...? Ja sam cijelo vrijeme mislila kako ne smijem zaboraviti dvije stvari - zdjelicu za vodu i fotic. Cijelo jutro sam si to ponavljala, i onda, kad sam kretala od kuce, sam spakirala zdjelicu i keksice.
He, he. Pa, nije baš ni tako jako mirna bila. Trčala je po šumi i ispred nas, ali na svu sreću tamo nema divljih životinja(srne, zečevi itd.), pa nas je čekala. Ušla je u potok 2 puta(zaboravila si kako sam je morala zvati tamo pored mosta jer je dami bilo draže preći potok šljapkajući nego preko mosta), a i izvrnula se na leđa na jednoj livadici. To radi kad je sretna. Jučer je, istina, bila malo mirnija nego inače jer je prije par dana čula prve petarde, pa je sad na oprezu svaki put kad idemo vani.
Da, nije htjela piti vode iz Wendicine zdjele, ali je provjerila kakvoću vode u potoku(često to radi; svaka bara je bolja od vode koju ja ponesem). Joj, baš je izbirljiva po pitanju hrane. Većina keksića joj se ne sviđa, pa joj često kupujem sušena pluća u PetCentru. To joj je omiljena poslastica.
Naravno, moramo i češće u šetnjice. Tamo na Tuškancu i Cmroku je baš lijepo. I meni i Bonici je bilo jako ugodno šetkati s vama. Wendy je srculence malo razigrano.
Joj, fotić! Ja sam ga isto zaboravila, ali mislim da je to bilo potsvjesno. Malo mi je težak, pa me vrat zaboli kad dugo hodam s njim. Ovih dana očekujem jedan ruksak za fotić(zivkam trgovinu, pa mi kažu da im još nije stigao, ali hoće). Onda ću ga uvijek nositi. Iduću šetnjicu sigurno.
Evo, za utjehu, dvije fotkice. Jedna je od prošlog tjedna, a jedna kad smo bili u Puli.
Joj, onda znaš što nas čeka. Treba zabraniti te petarde više. Mi u 12. mjesecu ovako izlazimo iz kuće: Prvo je nagovaram da se digne; to skoro nikad ne upali; onda je ponesem do dvorišta(joj, sve je teža), pa ona panično bježi kući ne obavivši ništa. I tako... Tu i tamo nešto i obavi kad je mirnije. Biram sate kad djeca iz susjedstva spavaju da malo i prošetamo, ali i to je teško jer ona vuče kući bez razloga(od straha da ne čuje petardu čak i kad ne pucaju). Čak i prvi mjesec provede u strahu, pa se onda postepeno oslobodi i krene u šetnjice.
Imam nove slike:
Bonnie-jastuk koji plazi jezik:
Jutros u šetnji: "Jako ti lijepo šnjofaju te mokre noge"
Joj, sad će ispasti da je Bonnie jedan miran, miran pas koji nikad ništa ne radi već samo spava Nije baš tako. Ona se svako jutro rastrči po nasipu i jedva je stižem. Uvijek ona gleda gdje sam, ali i ode daleko od mene, pa se onda vrati. Meni je nasip najbolje mjesto za šetnju jer se uvijek vidimo, pa me nije strah da smo se zagubile. U proljeće i ljeto idemo i u popodnevnu šetnju tamo, ali sad je već u 4 mrak, pa odemo tu po kvartu. E, tu je mirna i na oprezu. Imamo male susjede koji su već počeli s petardama, pa se njoj više ne ide u šetnju, ali ja ipak forsiram da idemo. Bar još ovo vrijeme dok ne pucaju često. Iskreno se nadam da će klinci sa Savice što kasnije doći do petardi, pa da možemo barem na nasip ići svaki dan. To njoj, a i meni, puno znači.
Na svu sreću, za Novu godinu će Bonica kod mog djeda na selo sa mojim roditeljima, Tericom i Daficom. Tamo nema tko pucati jer su stanovnici stariji ljudi. Možda i Božić provedemo svi tamo, a ne u Puli gdje klinci luduju.
Na Velesajmu joj se nije svidjelo. Nije ni meni ugodno probijati se kroz gužvu, a mogu misliti kako je njoj bilo. Ona je stvarno jako dobra. Legla je kod štanda Noine arke, a ja sam otišla 2 metra dalje nešto slikati. Nije nam to problem kad ona zna gdje sam i vidi me. Tek kad sam htjela ići dalje sam joj rekla "sad ja idem bez tebe" Joj, nadam se da to, Višnja, nisi ozbiljno shvatila. To ja njoj kažem da se digne i krene Ne bi ona nikud bez mene osim u situacijama kad u šumi nađe trag. A to je već ona druga priča o dobrom i mirnom Dr. Yekyllu koji se pretvori u Mr. Hidea Zato je više ni ne puštam na mjestima gdje bi moglo biti divljači.
Bojim se da se ne bi uklopila u koncept kalendara. Kalendar treba potaknuti na udomljavanje pasa, a ne znam na što ove slike potiču Naravno, ako dizajner kalendara bude htio, imam ove fotografije u velikim rezolucijama.
Jučer su me zezali da su one božićne slike u biti slikane za "Playdog"
Topic o Flo smo zaključali, pa ću javiti ovdje kakva je situacija:
U petak sam zvala gospodina i rekao je da nije dobro. Pobjegla im je više puta. Oni su stariji i nemaju reflekse i snagu potrebnu za mladog, nevaspitanog psa. Ona bi izletila iz kuće svaki put kad bi netko otvorio vrata i krenula u lov na mačke. Uopće se ne odaziva kad je zovu(oni su joj promijenili ime, pa se ja bojim da je i to razlog, ali nije im se odazivala niti na Flo) i otišla bi daleko, pa su je satima tražili. Lokalni lovac im je zaprijetio da će je ubiti sljedeći put kad je vidi samu. Ljudi su se jako prepali i odlučili da će psa nabaviti negdje na proljeće/ljeto kad naprave ogradu oko kuće.
Danas sam otišla po nju. Jako mi se obradovala iako vidim i da joj sad njeni ljudi fale. Gospodin se rasplakao na rastanku i znam da mu je stvarno stalo, ali i on zna da je tako za nju najbolje. Ona je velika i jaka što je problem za starije ljude.
Što ćemo dalje? Mislim da će u Pulu kod mojih i pridružiti se u topicu o Terry i Daffy. Ne znam...Tata mi je danas rekao da mu je "pomalo i drago" što su je vratili, a mama je rekla da je njoj jako drago i da "ona pripada u naš čopor". Meni je nekako teško jer se bojim da će previše opteretiti moje roditelje, a sebe krivim za to. S druge strane, oni nisu za to da je opet udomljavam. Ja bih još i imala snage opet sve to prolaziti, ali roditelji kažu da je njima dosta. Moje mišljenje je da bih im se trebala suprostaviti i probati je opet udomiti, ali kako se suprostaviti roditeljima? U biti sam jedna velika kukavica u odnosu s njima.
Eto, Flo je vraćena i ja sad ne znam kakva je procedura u vezi s ugovorom.
Livia wrote: ... Moje mišljenje je da bih im se trebala suprostaviti i probati je opet udomiti, ali kako se suprostaviti roditeljima?
Mislim da ovdje imamo jedinstvenu situaciju: roditelji se slazu da se zadrzi pas, a kci je zeli pokloniti. Sva ostala djeca svijeta imaju obrnuti problem i jako ti zavide na ovome!
Ajd' sad za ozbiljno - i meni je drago da se Flokica vratila ako je tamo bilo opasno za nju, a buduci da ljudi ocito vole zivotinje i zele psa, sigurno ce se naci neki koji bi im vise odgovarao. Neki manji i mirniji pas koji bi bio zahvalan da ga netko voli i pazi, ali ne trazi toliko kretanja i kompletno preodgajanje. Kad sam ja isla u Klaru po Wendy, bio je tamo jedan zgodni crni pudl kojem je gazdarica umrla i jadnik je ostao sam na svijetu i zavrsio u Noinoj arci. On je ubrzo nakon toga udomljen, ali takvih situacija nazalost uvijek ima, i jedan takav kucni pas, naviknut na kucu i starije ljude ce se sigurno naci i za njih.
Ha, nista, sad je Flo na sigurnom, i to je najvaznije. Sad lijepo polako razmislite sto cete dalje s njom. Sreca je da se roditelji slazu da ostane, pa makar to bilo i privremeno, ali bar nije problem tipa "kud sad s njom u roku odmah". Idete u Pulu sad za Bozic, zar ne? Kad veseli copor bude tamo na okupu, mozda ce biti lakse odluciti.
Ako se odlucis na ponovno udomljavanje, reci, pa idemo opet sve ispocetka... Sad ces bar znati na sto trebas dodatno pripaziti. Cak i kad su ljudi stvarno OK, i po naravi si pasu sa psom, ocito treba procijeniti i da li je ona fizicki prikladna za njih. Ipak je ona mlada i puna energije. Ljepotica nasa! Daj koju slikicu.
Mi smo prije par godina preselile u centar, pa nam Špansko nije na potezu za šetnju, ali moram prije Božića otići u jednu šetnjicu tamo, pa ćemo vam se javiti.
Jeste, mi idemo za Božić u Pulu, pa ćemo vidjeti što i kako. U biti, od Božića imamo ključeve našeg novog stana. Problem je samo što je taj stan u Puli, a ni dečko ni ja nismo još riješili svoje obveze u Zagrebu. Kad dođe vrijeme useljenja, može i Flo sa nama, pa da lijepo njih dvije uređuju stan. Imaju smisla za raspored boja: