Tužna priča sa sretnim završetkom!!! S obzirom da nisam dugo član,tek par dana,tek sam sad imala prilike ovo vidjeti pa eto razloga zašto tek sad. Wendy je prekrasna! Vidi se da uživate jedna u drugoj.
Hmm... vidim da vec dugo nisam nista napisala o mojoj Wendy, sram me bilo!
Ipak, danas cu vam predstaviti nekog drugog. Jutros sam na Veterini setala jednu pesicu iz Klare, malu Didi, koja me neodoljivo podsjeca na moju Malenu, nasu prvu pesicu. Malena je bila krizanka hrvatskog ovcara, mala, crna, nevjerojatno pametna ljepotica, koja je uz nas prozivjela 12 divnih godina, i napustila nas jedne kisne veceri, naglo, nakon srcanog udara...
Malena je isto bila lutalica, a dosla je k nama ozlijedjena i uplasena, tako stisnuta od straha cinila se stvarno jako sitna - pa je tako i dobila ime
Puno lijepih dogadjaja smo imali s Malenom u tih 12 godina, ali nekako mi je tesko izdvojiti neki odredjeni... To je bilo razdoblje mog odrastanja - srednja skola, faks, ratno vrijeme u Hrvatskoj; dogadjalo se svasta, i tuzno i lijepo, i veliko i malo, ali sve je to zapravo bio samo svakodnevni zivot, a Malena je bila njegov sastavni dio - kao i svaki obiteljski pas.
Imala je svoj lezaj kraj mog stola, i noci i noci sam ja ucila, a ona strpljivo slusala sve te lekcije... povijest nismo voljele... pa je dosao faks, puno racunanja... ljeta na moru, duge setnje... sad sve samo slicice u mom sjecanju.
Po naravi je bila pravi hrvatski ovcar - strasno inteligentna, pomalo hirovita, lajava ko vrag, odlican cuvar. U kuci velika maza, naravno, a vani uvijek na oprezu. Dok je bila mladja, imali smo veliko psece drustvo u nasem parku, i trcala je i jurcala s njima u duuugim veselim igrama. Kasnije se dosta uozbiljila pa se vise nije htjela igrati, osim s par svojih posebnih prijatelja. Prvi susjed nam je bio jedan pravi hrvatski ovcar, Din. Odselio se iz naseg kvarta, ali nedavno sam cula da je jos ziv A danas sam u setnji s Wendy srela jos jednog prijatelja iz proslosti, starog foksica koji je takodjer odselio, ali se dosao malo prosetati po starom kvartu. Pa jutros na Veterini Didi... Kao da su se svi dogovorili da me danas malo vrate u proslost...
Wendy smo usvojili odmah nakon sto je Malena otisla, vec treci dan. Ona je ispunila prazninu koja je nastala u kuci nakon Malene i izbrisala nasu tugu. Ostale su samo lijepe uspomene na jedan mali dlakavi zivot. Vesela, sasava Wendy, toliko drugacija od ozbiljne Malene...
Kad smo dosli po psa u Klaru, namjerno smo izabrali jednog potpuno drugacijeg od Malene, da ih ne bismo stalno usporedjivali. I stvarno, nevjerojatno je koliko su razlicite, ne samo u izgledu, vec i u naravi, ponasanju, odnosu prema drugim psima i ljudima, svemu... Stvarno ih se ne moze usporediti ni u cemu, osim sto su obje jako drage i dobre, ali stvarno svaka na svoj nacin!
Evo jos jedna slicica Malene, meni jako draga. Jedan lijepi ljetni dan u nasem vrtu, Malena istrazuje gdje to pticice dolaze piti vodu i kupati se... Jedno vrijeme, davno proslo. Pasic moj maleni...
konacno da "upoznam" i tu ljepoticu preslatka je Malena, vjerujem da ste uzivale dok je bila s tobom..ali khm i sama primjecujem da je Wendy ne bas totalna ali ipak suporotnost Malenoj
ali Wendyca je jedan jako simpatican i vesel pasic
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
Moj pas je jucer presao sve granice "cudnosti". Pojela je kivi. Zdipila ga je jer je mislila da je loptica, onda se malo igrala s njim, kad ga je malo jace ugrizla je skuzila da je unutra nesto fino i onda ga je lijepo cijelog prozdrla. Skupa s kozom. Nista joj nije. Poslije je jos bila sa mnom na sastanku volontera, lijepo prespavala cijelu noc i danas najnormalnije jede, trci...
Eh, stvarno brzo leti to vrijeme... Tocno tri godine je proslo od onog kisnog cetvrtka kad je Wendy zauvijek otisla iz Klare. Tocan datum rodjenja ne znamo, pa, kako je tada bila stara 'oko godinu dana', danas slavimo cetvrti rodjendan!
Evo slavljenice u nadi da ce joj neka torta pasti s nebesa:
Malena je prekrasna,sretan rođendan Wendy(s malim zakašnjenjem) i ona je lijepa. Jel znaš kako je on cura uspjela tako odgojit zitu ja nisam vjerovala kako je ona dobra kad sam je vidjla?
Nemam pojma, i ja sam ostala paf! Mozda je ipak negdje nabavila drugu vizlu? Sutra idemo u setnju sa Zitom pa cu staviti slikice ovdje i u "Pozdrav iz novog doma".
Hvala na komplimentima, Wendy salje veliku pusu. Ona jako rado dijeli puse, znas... Nadam se da ces je nekom prilikom upoznati i uzivo.
Crvenokosa veseljakusa svima salje lijepi pozdrav s mora! Jos se nije naucila kupati, ali beskrajno uziva u svojim veeelikim setnjama i ludorijama s prijateljem Spidijem...
Bili smo jos malo na moru... i u moru. Jos jedamput je pala iz camca, i polako prestajem vjerovati da je to slucajno! Sve je zavrsilo bez ikakve opasnosti, naravno - zna ona gdje treba upast u more i kako.
U brdu jos uvijek nismo uspjeli pronaci zeca raspolozenog za igru, ali smo nasli neku drugu cudnu zivotinju:
"Hej, tko si ti?!"
A tu je i mali harambasa...
...u svom prirodnom ambijentu
Ne dirajte moje konope!
U dvoje je veselije
"Ti pazi s one strane, ja cu ovdje!"
Ipak, tocno kaze jedna zgodna pjesma: Sve dobre stvari su tri!
Pranje ruku i nogu
A jeste blesavi!
Bas je sladak... tko ga ne zna, skupo bi ga platio
Ostali bi mi na moru i duze, da vrijeme nije bilo ovakvo:
...no, cujemo da se sad popravilo pa mi ljepotica opet odlazi dolje. Ja ostajem raditi, ali nadam se da ce i bez mene pasti koja dobra fotkica. Ako ne, morat cu joj se uskoro pridruziti, barem za koji vikend...
Awwwww, Lady Redhead je prekrasna, a nije ni harambaša loš (lokalni galeb ?) . Kako im (vam) je super bilo! Moji osobni favoritz su ona s konopima i ona s kozom... Tulum !
__________________
"To err is human, to forgive, canine." (anonymous)
O malom harambasi sam pisala ranije, pa baci pogled na starije postove, naci ces pricu o njemu! Inace, vidim da mi se danas ne vide neke starije fotke - mislim da je pao server tamo gdje su smjestene na webu. Nadam se da ce se to uskoro popraviti. Ako ne, postavit cu ih s drugog servera, tekst bez njih mi je nekako prazan...
Konacno je i moje zlato crvenokoso stiglo s mora... Gotovo jurcanje po brdu i potraga za kunicima zeljnim gimnastike za ovu godinu. Evo nam jos par slicica lijepe jeseni na moru...
Uobicajena lovacka frizura - bar jedno uho odleprsalo prema gore, cesto i obadva:
Cudne jesenske boje i osvjetljenje niskog Sunca - meni najdraze doba godine na moru i kopnu.
A ovo nije pozar, nego boja i sjaj frisko okupane Wendy:
Najljepsi portreti uvijek ispadaju kad je neka hrana u blizini
Jeste to primijetili? Pas je apsolutno najljepsi kad zica. Mislim da je to jedan od mehanizama za njegov uspjesan opstanak uz covjeka...
Jest da smo Wendy i ja sad sve manje i manje u Zagrebu, ali vidimo se valjda i uzivo jos koji put... Pozdrav Emici i onoj teti koja ju je odvela u Njemacku - zaboravila sam kako se zove.