Ne voli! Kupanje u kadi podnese jedamput godisnje, na kraju ljeta prije povratka s mora u Zagreb, a inace joj samo u dvoristu slauhom operemo noge i trbuh nakon setnje po blatu. Nakon takvog pranja, ili kad pokisne, je dobro istrljamo velikim rucnikom, i ona je cista, jer ima glatku dlaku koja se lako odrzava i malo prljavstine se hvata na nju. Jedino je redovito cetkamo.
Buduci da nikad na dobiva zacinjenu hranu (ako joj kuhamo, ne stavimo soli, a u pravilu jede gotovu hranu za pse), dlaka joj nema nikakav miris, pa nema potrebe unistavati kozu samponiranjem. Ovo jedno kupanje koje mora otrpiti, samo ceka da izadje iz kade i dobro se otrese, pa je nikad ne kupam sama jer mi je mora netko drzati dok je ispirem.
U more ne ulazi jer ne voli hladnu vodu, koji put samo malo namoci sape na zalu, ali nikad ne ulazi dublje od toga, a mi je bas ni ne poticemo... Trebalo bi je poslije isprati od soli, pa dobro osusiti da se ne prehladi... vise posla nego koristi. Cudno da ne voli vodu, zapravo, jer inace ima dosta labradorsku narav, a oni su rodjeni plivaci! Valjda je "gen za kupanje" pokupila od onog drugog roditelja...

Ajme, podivljala je totalno, postala je pravi seoski dzukac! Dosla je u Zagreb prije tri dana, istrcana, gipka, mrsava, prljava kao prase i veselija i blesavija nego prije... Ili mi se samo tako cini jer je nisam dugo vidjela.

Mi imamo kucu na malom otoku bez automobila, gdje psi i djeca trce slobodni bez straha od prometa, a Wendy ujutro i predvece ide u veeelike setnje po brdu - tamo su borova suma i zapustena polja, gdje ima divljih kunica koje se moze divno naganjati... Najljepse od svega je to sto je otok dovoljno mali da pas ne moze daleko odlutati i da hoce - u svakom trenutku moze biti najvise dva kilometra udaljen od kuce. Ali, Wendy ipak ne juri okolo sama jer je ona jako drustvena i voli biti uz ljude, pa u setnji uvijek radi krugove, tako da najvise svake 2-3 minute protrci kraj nas i onda krece u novi krug. Oduvijek ona tako trci i nikad se nije dogodilo da se ne vrati pogledati gdje smo mi.
Uglavnom, istrcala se kao luda tamo kroz polja i maslinike; naganjala mnoge kunice, ali ulovila nije niti jednoga (naravno, kad tako bezglavo juri pa se onda tek za par minuta vrati pogledati gdje je ono bio taj zec...); igrala se s domacim psima i naucila njihove obicaje; oprezno izbjegavala macke; a u more nije usla ni jedamput.
Prve godine kad je isla na more, kad je tek dosla iz Klare, je znala koji put uci do trbuha i malo rashladiti noge, ali sad nece ni to. A mi je niti ne nagovaramo, znam ja da njoj ne pase hladna voda, ona je i inace malo zimogrozna.

Prijatelj s mora nam je Speedy, jedan seoski pasic, koji navodno ima nekog gazdu tamo negdje, ali zapravo je cijelo selo njegovo, a u svaku kucu ulazi reci "dobar dan" i pogledati ima li sto novo. Svi ga primaju jer je mali i dobrocudan, i ako netko za njega kaze da je lutalica, onda je ta osoba sigurno stranac jer svi domaci poznaju Speedyja i prihvacaju ga kao jednog od mjestana. Ulazi u sva dvorista pa i na camce, ako mu se ucini da tamo ima nesto zanimljivo za njega. Jedamput je cak sjedio na sastanku mjesne zajednice!
Kod Wendy dolazi svako jutro provjeriti ima li sto u njezinoj zdjelici i popiti malo njezine vode. Tocno zna gdje stoje zdjelice i igracke u dvoristu - taj je stvarno u svakoj kuci doma!
Evo Speedyja u jutarnjem obilasku sela:



...a novih slika Wendy nemam dok se malo ne civilizira. Taman kad je dovedem u red, otici ce mi opet i podivljati dolje. Ma samo nek' uziva, prase moje veselo!

Pozdrav svima od nas dvije!

E, ovo morate pogledati!
Nocas je nekako cudno hrkala i cvilila u snu, ja upalim svjetlo i imam sta vidjeti:




I ona cvrsto spava u tom polozaju! I jos mase nogama - sanja da trci za lopticom, valjda!
Inace se ne volim dizati nocu, ali ovo je bilo vrijedno odlaska po aparat. Ona se nije ni pomaknula, a kamoli probudila...

Evo i Wendy polako otkriva vodu - za pocetak u fontani u Zagrebu, a za par dana ce mi opet otici na more.
Ovdje se bila jako zagrijala i ozednila od trcanja za lopticom pa se odlucila malo rashladiti:




Njoj stvarno nikad ne ponestaje dobrih ideja...

Ma Wendy je prava gradska cura

E super, hvala na info. Taman gledam i ne mogu vjerovati na slikama koga to Wendy ima za društvo , a još kad sam vidjela ormicu, baš sam se spremala pitati te jel znaš jel zečja il od kojeg psića i pročitah na kraju posta.

Sad ću i ja imat zeku Jorkširca

Hm i weny ima kod sebe lovačke krvi, pa koliko vidim dobro je to ona podnijela zeca kraj sebe. Ullu i Niki ovo ljeto ipak nisam spajala, izbjegla sam to, ali zasigurno će se naći trenutak kada ih budem morala staviti skupa i moliti boga da Ulla bude dobra, da ga shvati kao zanimljivo društvo, a ne super igračku za ganjanje.

Joj, jesmo li mi to skoro sastavili društvo nepopravljivih frutriranih lovaca. Očito i moja zvjerka spada u tu skupinu.
sad sam OT.

Ma naravno da nisam mislila na Wendicu
Nego na Moju Beu, Bonnie i Ullu

Hm, da, kao sto rekoh - slikice s mora... Ali nisam ocekivala bas ovakve:



Udoban polozaj za spavanje?
Inace, ovo joj je jedno od omiljenih mjesta, odavde ima pregled nad cijelim dvoristem, i dobar naslon za ledja. I moj stari pas je uvijek rado lezao na tom mjestu. Dobre podzemne vode? Pa valjda - ispod je gusterna...
Evo je jos jedamput izbliza:



Izlezavanje na obali - prijatelj Speedy ceka da se ukrca u camac:



On cesto tako lezi, ocito mu pase, ali meni je nevjerojatno da mu je to udoban polozaj. Cudne su te nase razmazene "zvijeri"...

Joj super su, i moja bea voli ležati kao "žaba"

super je vendica, i blago njoj, ona je na morui blago tebi, imaš tako predivnog psa, koji nije zaradio kandidaturu u klub frustriraih lovaca

Wendy  je manekenka - poze su joj za pet Nije mi samo jasno koliko dugo može tako ležati sa leđima na kamenu a da ju ne žulja

Spidi i Wendy u malom brodu,
s Anom umjesto motora!
Jo-ho-ho! i boca ruma...

U nedjelju smo šetali sa Wendycom. Nažalost, par slika koje sam uslikala su sve ispale premutne. Eh, kad je neuhvatljiva Pravi mali zvrkić.
Evo što Wendy voli raditi:


Gric-gric.
Pusa grickavoj curici!