Hera vas sve pozdravlja, moram vam priznati da je malo plakala za vama i za svojom sekom dok nismo izašli iz Zagreba, negdje na pola puta smo stali da se malo odmorimo jer je magla bila za poluditi, Hera je popila malo vode i nastavili smo dalje. Zaspala je....do tunela Sv.Rok....principesa se tu budi kao da je osjetila da je kući čeka netko tko neće dozvoliti da se ona ikada više vrati....Hera više nikada neće proći tunel Sv.Rok, jedino nedaj Bože da nam nestane, na što ne želimo ni pomišljati...Što se tiče Honde, prijatelj koji me dovezao po Heru bio je nesretan što nije uzeo Hondu...ako se njegovi ukućani slože, mogla bi i Honda u Dalmaciju kod seke...ja bi to volila, jer bi se seke onda posjećivale...Hera ima svoj balkon, svoje dekice, svoje jastučiće, ali normalno da nije prespavala na balkonu već u krevetu sa mojom 17-ogodišnjom kćerkom, kada je jutros ona otišla u školu probudila je bracu da je ide zamjeniti kod Here jer ona nesmije biti sama, ona je mala i treba joj društvo.Prvo kupanje je prošlo super, polovica tablete je bila bljak ali sto se mora nije teško....Predivna je, predivna, predivna!!!
Lory ostati ćeš u vezi sa svojom ljubimicom, slat ćemo ti slikice!
Pusa svima!
joj stvarno mi je drago da je Hera tako dobro udomljena! drzim fige da ce joj se mala Hondica pridruziti u Dalmaciji kod nadam se isto tako dobre obitelji!
p.s. jedva cekam slikice!
Lory molim te pošalji mi na mail neku vašu adresu na koju bi vam poštom mogla poslati neke sitnice, neznam dali da vam to pošaljem na veterinarski fax ili na noinu arku, zato te molim da mi napišeš:Ime i Prezime, Ulicu i br...slikice ću vam poslati za koji dan, cura mi je još malo zbunjena))))Vesela je ali tek njuška po stanu, i moram ti reći da u kuhinju još ne želi ni priviriti, tko god nam dođe da je vidi ona ga vodi na svoj balkon....Još jednom hvala Vam svima na svemu...moram se ići spremati pa raditi.
Topli pozdrav!
Kasno se javljam ali to je tako kada je u kući mala beba, za koji dan će i Honda u naše krajeve i biti će blizu svoje seke Here, zamislite njih dvije bez kaveza, bez lanaca na otvorenom blizu mora....dolazimo i po Hondu) sekice neće biti stalno skupa ali će se posjećivati i družiti...
ajme,pa bolje ne moze! bas mi je drago sto ova prica ima tako sretan zavrsetak!! jedva cekam da se setrice opet sretnu!
pošaljite nam slikice ljepotica
KISS od Here i svih nas...)
Kada smo krenili iz Zadra u Zagreb po Heru tu je bio predivan sunčan dan, kada smo prošli kroz tunel Sv.Rok ja sam samo rekla Gospe blažena što je ovo, magla, magla i samo magla...ne trebam vam ni pričati kako nam je bilo naveče kada smo se vraćali, ali nije nam žao pa ćemo u nedjelju to ponoviti) da bi došli po Hondu, samo što u nedjelju ne radimo hvala Bogu pa ćemo kreniti ranije ujutro...a kada se malo smirimo, idemo u šetnju i šaljem nove slikice)KISS!
Naša koka - plavooka, zar nije premedena, bombonček mali, kako je imala sreću dobiti topli dom i ljude koji ju vole. I HONDI želim isto. Čekamo vas u nedjelju.
Čekamo sutrašnji dan, nestrpljivi, da čujemo iz prve ruke sve pojedinosti. Slikice kazuju sve, ali riječi su ipak riječi. Da li će Anonymus postati HERA ???
Yesssss, ma mi curke možemo svepokušati ću poslati fotkice susreta HERE I HONDE...mail mi nesto steka, ali ja sam uporna! Veliki KISS svima i još jedno veliko HVALA svima koji su imali strpljenja s nama Dalmošima, svima koji su nam pomogli da dobijemo ove ljepotice, HVALA i onoj osobi koja ih je donjela na Veterinarski fakultet
Honda nije išla kroz tunel, bio je zatvoren, putovanje malo duže, ali za razliku od Here koja je ležala u mojem krilu, Honda si je našla mjesto uz moje noge, kada smo stali negdje na pola puta, napila se vode i par trenutaka bila u krilu ali se ubrzo spustila na svoje mjesto...na svu tu udaljenost, i jedna i druga su se držale kao da su rođene u automobilu, bez nervoze i povraćanja...normalno da je Hera pokazala tko je gazda u ovom stanu, ali bila je i jako, jako sretna što je vidila seku......
Jupiiii , sestrice su skupa i to na moru. Joj kako im sad zavidim . Jučer mi mama javila da mi je moja ljubimica Ulla po ovoj ledari išla smočit šape i pogledat jel ima koja ribica i račić, čim je stigla iz Splita na Brač. Joj kad se sjetim te moje kontinentalke kako je postala pravi "morski pas" otkako se preselila na more i kako se veseli ići na more, ja bi se ovog trenutka spakirala i otišla na Brač k njoj. Sad preko godine kad nema žive duše okolo ponaša se kao gazdarica, da je baš sve njeno, od mora, do šumica. Tko zna možda i Hera i Honda za 6 mjeseci postanu pravi "morski psi"
Evo da i ja prije spavanja poželim mojim curicama laku noć, a udomiteljima ove dvije krasotice puno puno hvala što su omogućili da njihovo ispražnjeno mjesto odmah zauzmu drugi "siročići".
iskreno se nadam da će ovaj put proći fotkice susreta Honde i Here, a što se tiče mora čeka se samo da se Honda malo privikne na novi dom, čim se privikne zajedno će na more, ja ću vas zatrpati fotkama...a što se siročića tiče, nadam se da će biti udomljeni kod ljudi koji će ih stvarno voljetine shvaćam kako netko može udomiti psa pa ga onda vratiti zbog nekog glupog razloga, kao što je neko putovanje ili ne može ga naučiti kakati i piškiti na jedno mjesto Kako su ti ljudi naučili djecu gdje trebaju kakati, a koja stvar ako to ovako mala napravi i negdje po stanu, hvala Bogu ima vode pa se sve da oprati Moj brat ima psa, ako putuje na more pas putuje sa njim...Ma psi su OK ali ljudi su komplicirani i njinjavi, ali ako nisu OK udomitelji neka si kupe neku životinju na baterije, takve im ni ne kakaju ni ne piškiju, ne trebaju im davati ni hrane ni vode, samo im mjenjaju baterije, ALI im ni ne pokazuju svoju radost što ih vide kada se vrate s posla
Hera i Honda su dobile baš onakve udomitelje kakvi pašu njihovom temperamentu. Hera je mala ali da je mirnija mi bi mislili da je bolesna, jer smo i mi onako življi, dok je Honda otišla u jednu mirniju obitelj gdje nije bilo štenaca do sada ali su je svi prigrlili jer je mirna i umiljata....Kada smo otišli po Hondu, pričali su o nekom boksu za nju, o balkonu,no kako sam čula danas prespavala je u dnevnom, pokakila se na hodnikali svi su nasmijani i sretni, ni ne spominju više balkon ili boksHonda ostaje u kući, i da bude ljepše je iz Biograda dolazi čuvati. svima, topli pozdrav!
Zadrani su oduševljeni Herinim plavim okicama a Filipjanci Hondinom umiljatošću, na pitanja kako smo došli do njih odgovaramo Noina ArkaNeki su već pregledali vašu stranicu, tko zna možda još koji siročić bude udomljen
topli pozdrav forumašima, još topliji udomiteljima i vlasnicima ovih slatkica, od srca najtopliji za volontere i sve ljude koji su pazili, mazili i čuvali moju Heru i sve ostale siročiće do udomljavanja. Ljudi najbolji ste Tko nije pročitao knjigicu:Dječak Vilim i pas Vijerni, da vas upozorim, da je jako tužna, ali tko god je pročita još više zavoli pse!
Irena davno je to bilo kada sam čitala tu knjigu, ali ako me sjećanje ne vara jedan od Špoljarovih, sad dali je Eduard ili Branko stvarno nebih znala...knjigica je jako tanka, ali nikada prije ni poslije nisam naišla na neku knjigu koja je bila ljepše ispisana o ljubavi između čovjeka i psa! Pripremi se pustiti koju suzu, bar sam ja plakala dok sam je čitala
Hera i Honda su se cijepile 17.02. doktor je bio oduševljen kada ih je vidio, dao im je novu hranicu sa kojom su one oduševljene zato je škembica tolika Za mjesec dana se idu cijepiti protiv bjesnoće i na čipiranje....curke su prva liga, Honda je danas u kupovini po Zadru sa svojom obitelji, nama se baš i ne ide vani jer je neki kišni dan....žao mi je što sam zaboravila fotić kada smo bili u šetnji kraj more, Hera ne trpi da joj prilaze veći psi koje ne može gnjaviti kao Hondu, ljudima prilaze i jedna i druga bez problema...Ma preslatke su nam...E da još nešto moram reći, Hera već sada više ne trpi spavati u krevetu, ako ostane onda je to uz rub do naših nogu...najdraže joj je mjesto ispod stolice u kuhinji
Topli pozdrav svima! Dragi naši H..., P...,L..., i svi ostali volonteri i ljudi koji brinete o tim divnim stvorenjima, dali ste svjesni koliko ste radosti preko Here i Honde poslali u naše domove?
Ovo moram podjeliti sa vama Hera još nema 4 mjeseca, najviše voli mojeg 11-ogodišnjeg sina, i savršeno ga sluša...Kada on istrči odnjeti smeće i ona otrči s njim, u zadnje vrijeme je počeo uzimati sa sobom i kada trkne do dućana koji nam je blizu zgrade...bilo mi je čudno da je prodavačice puštaju u dućan, pa sam pitala sina dali je to moguće...Slušajte ovoKaže on: prvi puta su je pustile u dućan i divile se kako je lipa ali poslije je ostajala ispred dućana sjela bi i čekala dok ja izađem, ja sam ostala paf, nisam mogla vjerovati, da je tako mali psić strpljivo čekao svog miljenika dok izadje iz dućana, bez vezivanja...Ja sam oduševljena,eto nemam riječi...
P.S. Danas joj u goste dolazi Honda, biti će novih slikica