Znam, razumijem, ali mama se mora sloziti. Nije vazno za sestru i tarantulu, vazno je da je pas veca briga nego sto ti sama mozes preuzeti, dakle mora odluciti mama.
Ti samo mislis da je Ida jedina koja bi ti odgovarala, ali ima u Noinoj arki puno pasa koje ti jos nisi vidjela, raznih starosti i karaktera, a medju njima dosta malenih. Tko zna koji od njih ceka bas tebe! Jesi vidjela gore - jedan covjek je vec dosao po drugog psa, znao je tocno kojeg i kakvog zeli, a onda je ugledao Hanu i odlucio se za nju! I ja sam htjela sasvim drugacijeg psa kad sam dosla u Noinu arku, a otisla doma s mojom Wendy... Kad dodjes u azil po psa, vjeruj mi, nisi ti ta koja odlucuje tko ce otici kuci s tobom! Tako bi se i tebi moglo lako desiti da dodjes po Idu (ili nekog drugog odredjenog psa), a neki sasvim deseti pas te nekako tako pogleda da ti odmah postane jasno da je on "onaj pravi". Skoro svi smo to prosli...
Ti samo budi strpljiva i odgovorna, voli i dalje zivotinje, a kad dodje vrijeme, imat ces i ti svog ljubimca.
Hi, hi...Znam da idemo puno off topic, ali moram se uključiti sa mojim iskustvom. Moja mama je bila jaako protiv psa u stanu. Štoviše, bojala se pasa. Ni sama ne znam kako smo je tata i ja uspjeli nagovoriti da uzmemo jedu malu koker-buhtlicu. I sve se dogodilo u par dana: Nera je postala njeno dijete. Moram reći da Nera nas nije šljivila ni 5%. Samo je mama bila bitna. Mislim da je i ona mislila da je mamino dijete. Nažalost, psi prekratko žive i kad je Nerić uginula, moja mama se zaklela: "nikad više pas u kuću". Svima nam je bilo jako teško kad je umrla, ali mislim da je mami bilo najgore. Izdržali smo punih 7 mjeseci bez psa.
Kad smo uzeli Neru, ja sam imala 8 i pol godina. Lijepo je kad pas ima cijelu obitelj, pa jedna šetnja može biti tvoja. Ujutro ju je šetala mama, popodne ja(kad bih došla iz škole), a navečer tata ili svi skupa. Netko tko ide u školu (plus treninzi i ostale izvanškolske aktivnosti) nema puno vremena da se sam brine o psu. Zato ti je i potrebna pomoć cijele obitelji i zato je to odluka koju mora donijeti cijela obitelj.
Znaš, i ja sam prije tako razmišljala: sterilizacija je nehumana i tako to, ali sad si mislim da nikako ne bih izdržala da moja Bonnie ima mlade, da ih čuvam i pazim 3 mjeseca, pa da ih moram dati nekome. Teško je to jako. Poslije se cijeli život grizeš jesi li našao dobre udomitelje, što je s njima... Ma, ja mislim da se ne bih mogla odvojiti od njih. Sterilizacija olakšava i život u zgradi. Zamisli da ti ispred zgrade danonoćno vise mužjaci i da te susjedi žele udaviti. Upravo to se događa u vrijeme tjeranja.
Svima nam je bilo jako teško kad je umrla, ali mislim da je mami bilo najgore. Izdržali smo punih 7 mjeseci bez psa. ... ...mislim da nikako ne bih izdržala da moja Bonnie ima mlade, da ih čuvam i pazim 3 mjeseca, pa da ih moram dati nekome. ... ...Sterilizacija olakšava i život u zgradi. ...
Izdrzali ste 7 mjeseci?! Dobri ste, mi smo izdrzali dva dana. Treci dan je dosla Wendy i zivot je poceo iz pocetka. Nevjerojatan osjecaj.
Evo, da se vratimo na topic - bas dobra prilika. Ukratko, buduci da Dee Dee, izgleda, bas ne prati jako dugo ove rasprave, poceli smo s tim kako zavrse nezeljeni psi, sto im se moze dogoditi ako dodju u neodgovorne ruke, sto se dogadja ako se ne udome kao stenad i odrastu u azilu, pa necemo to ponavljati. Cesto doznajemo za jezive stvari i beskrajnu okrutnost koja prati nezeljenu stenad, skotne kuje i pse koji zavrsavaju u losim rukama. Svakome tko ima nesto protiv sterilizacije savjetujem da par tjedana za redom prati "SOS pricu" na stranicama Noine arke ili SUZE. Bilo koji od tih pasa bi mogao biti stenac od tvoje kujice. Da bi takve situacije ne sprijecili - jer je to nemoguce - nego samo ucinili manje cestima, sve kujice mjesanke bi trebale biti sterilizirane. Drugo, ako se kuja ne sterilizira, ogromna je vjerojatnost da ce se dio zivota patiti s laznim trudnocama, koje uzasno iscrpljuju organizam, a pred kraj zivota ce dobiti hrpu tumora, koji ce ju nakon nekoliko skupih i teskih operacija ipak na kraju "pojesti". Tek nakon ovoga bih spomenula nespretnost i neugodnosti koje nastaju u kuci i okolici kad se kujica tjera - krvarenje po stanu, nasilne muzjake u pratnji cim izviris iz kuce, zavijanje i tucnjavu pasa pod prozorima, itd.
Dakle zadrti stavovi kao "sterilizacija je sakacenje zivotinje", i jos argumentirani sa "to je grozno jer ja tako mislim" ne mogu proci ni pod razno. Dee Dee po mojoj procjeni ima nekih 11-12 godina i mislim da je pravo vrijeme da otvori oci i usi i dooobro se informira o zivotu i zdravlju zivotinja, prije nego pocne suditi o radu i postupanju ljudi koji su posvetili svoje vrijeme, znanje i zivot spasavanju i njezi zlostavljanih, napustenih, nezeljenih i odbacenih zivotinja.
Upravo ako se vratis na pocetak ovog topica, vidjet ces samo mali dio pasa koji svakodnevno pati upravo zato sto njihove mame nisu bile sterilizirane. Neka ti Arka ili netko od volontera kaze koja je otprilike vjerojatnost da Ida zavrsi isto kao Nera, Ella, Erna, Gigi, Gioia, Ratko, Curica... i jos mnogi, mnogi drugi. Mislim da je coco dao dobar prijedlog - ako stvarno zelis pomoci psima, i pritom i sama nauciti mnogo o zivotinjama i ljudima, prijavi se za pocetak za volontiranje. Svaka pomoc je dobrodosla, svaka sitnica, koju mogu raditi i najmladji volonteri, zar ne?
gle ni moj tata nije htio pesa, mama je bila rezervirana. buraz je bio za. i na kraju smo ga ipak uzeli mada je tata bio protiv. nije da ih pretjerano obožava, ali ipak su mu dragi, glavno mu je da se nemora brinuti za njih. a godinu dana kasnije uzeli smo pikicu prasicu, malenu kujicu. mom tati se digla kosa na glavi! samo sam ju doveo i reko da će biti tu samo dok se ne udomi. i ostala je zauvijek, a smotala nas je sve, samo je mahala repićem i umiljavala se i svi ju obožavaju. eto, neznam što još da ti kažem, većinom se ja brinem za pse, meni su oni draga obaveza, svaki dan idemo na treninge poslušnosti i agilitya. jedino što kad sam uzeo prvog psa imao sam 23g.
gda fink je jako cesto u medijima u, maji, sanji, radio sljeme, primijetila sam da nikad ne daje broj telefona na koji se moze zvati radi udomljenja pasa,zapravo nikad ne objavi br svog telefona. takoder je izjavila da ne udomljuje izvan zagreba jer onda udomljenja ne moze kontrolirati, a na podrucju zagreba je ionako prevelika koncentracija pasa
sigurno da ne daje broj svog telefona jer ionako ima 100injak poziva. zamisli da ti mobitel zvoni svake minute, a dok pričaš na jedan istovremeno ti zvoni i drugi, onda se javiš na drugi, a dotle ti opet zvoni prvi i tako iz dana u dan cijeli dan. malo naporno zar ne? Da istina je da u pravilu ne udomljujemo van Zagreba (ipak ima iznimaka), jer imamo uglavnom loša iskustva (nebriga vlasnika, psi završe na lancu ili ih upucaju/izranjavaju lovci)....
slazem se s cocom..gdi Heleni kucni telefon stalno zvoni!a da ne govorim o 2 ili 3 mobitela koliko ih vec ima!trebate provesti 1 dan s njom da vidite koja je to ludnica!probajte popricat s njom.. prekinut ce vas mobitel bar 3 puta ali zato uvijek mozete nazvati besplatan broj Info centra za kućne ljubimce 0800 27 22 22 na kojem mozete dobiti sve informacije koje vas zanimaju,a kasnije ako je sve u redu i trebate preuzeti psa,onda se dogovarate s gdom Fink,poto ona sreduje cijepljenja,cipiranja i ugovore..a ne da nju zovu za svaku glupost,jer je to stvarno psihicki tesko-cijeli dan primati pozive uz milijun drugih stvari koje obavlja i jos k tome biti cijeli dan pristojna,a svako malo naide neka budala koja gnjavi li ga gnjavi..
tako da ako itko ima bilokakvo pitanje(a ne zeli pitat na forumu) nek nazove gore navedeni broj,ali molim vas da ni na taj broj ne zovete bezveze zato sto ste mozda tim svojim poziv koji i nije bio toliko bitan,uskratili pomoc nekoj ranjenoj zivotinji,jer nas mozda osoba koja zove da pomogne toj zivotinji nece dobiti..stoga sve vas -nase drage forumase -molim da ako vas bilosta zanima,samo pitajte(preko foruma) a liniju koristite za prijavu izgubljenih,nadenih,ranjenih zivotinja..
-- Edited by Lorelei at 08:44, 2006-03-28
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
zvala sam taj broj kad smo prijateljica i ja pronasle stene uz cestu koje je auto udario i nije moglo hodati, ni ustati, a bile smo bez auta, dva sata se nitko nije javljao na taj br telefona a nasnimljeni glas nam je javljao da smo drugi na cekanju i kako im je nas poziv jako vazan, .. koji su obazezni kriteriji za udomljenje psa
e pa upravo o tome i govorim..ljudi znaju nazvat pa pricat po pola sata o necem ne toliko bitnom,a za to vrijeme netko(ko sto ste i sami dozivjeli) pokusava pomoci ranjenoj zivotinji a ne moze..no isto tako ima stvarno puno poziva u vezi nadenih,ranjenih i izgubljenih zivotinja koje isto tako(ali stvarno s razlogom) zauzimaju liniju (jer za takve stvari je taj broj i namjenjen) pa se isto ponekad treba strpiti..znam da nitko nema bas vremena visit dva sata na telefonu i cekat da mu se netko javi,no eto-ljudi ima premalo,zivotinja previse.. mi se trudimo koliko mozemo,pa tako i cure u Infu
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
ako stupi na snagu novi zakon o zastiti zivotinja,mislim da cemo imati vraskih poteskoca u udomljavanju nasih sticenika
jer ce "sklonista" imati vece kapacitete nego VHS pa ce i vise pasa zavrsavati tamo-pa ce vise pasa prijetiti smrt nakon 30 dana-pa ce vise pasa biti "hitnije" od nasih sticenika,zato kaj im omca ne visi nad glavom
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
ne,po tom novom zakonu nece vise biti VHS-a nego ce on zajedno s gradskim azilom(Dumovac) formirati skloniste za zivoitnje u kojem ce se SVE zivotinje 31. dan eutanazirati! taj rok ne vrijedi jednimo za udruge poput nase koje zbrinjavaju zivotinje do udomljenja.ali gradski servisi,odnosna gradska sklonista moraju postivati taj zakon!
tako da mislim da ce stupanjem tog zakona na snagu broj nasih sticenika samo rasti jer ce svi ovi bogceki u sklonistima bit razvikaniji zbog glupe eutanazije
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
...smjestajni kapaciteti udruga su pretrpani preko svih granica, u Klari psi stanuju u boksovima i pomocnim prostorijama, smjestaju se u hotele i kaveze na Veterini, ova jadna djeca ih cuvaju doma, a svaki dan je sve vise novih izmucenih pasa, a udomitelji su svakakvi... Novac udruge nemaju svoj vlastiti, nego im Grad iz proracuna osigurava odredjenu svotu za godinu dana, a kad se to potrosi, mole pomoc i "krpaju se" na sve strane, a nasi dragi gradski oci dobivaju svaka dva mjeseca nove limuzine, kozne fotelje i kompjutore koje ne znaju koristiti... Za to vrijeme udruge grcaju u dugovima, hitna za zivotinje ne vozi jer nema novaca ni za zivotno vazne operacije, a neodgovorni okrutni ljudi svakodnevno bacaju pse na cestu. I onda kad "grozne udruge" nece primiti jos jednog psa jer naprosto fizicki vise nemaju kamo s njim, onda ih se odmah proziva da "kako se mogu nazivati zastitnicima zivotinja kad ne zele pomoci malom Fifiju", "na sto trose gradski novac", itd. (ne konkretno ovdje, ali naslusali smo se toga...)
...ali naljute me ovakve izjave tipa "ako vi ne uzmete malog slatkog peseka kojeg smo mi pokupili s ceste, onda cemo ga mi tamo i vratiti, a vi se osjecajte krivi kad ga zgazi auto".
Meni je ova pesekica preslatka i srce mi se stisne kad je zamislim kako pretrcava cestu medju autima koji jure i trube. Kad sam vidjela ono "...morat cu opet sama trcati cestom. strah me je..." doslo mi je da smjesta odem po nju i dovedem je doma pa makar nakon toga ja sama trcala cestom kad me mama nadje s jos jednim pesom i definitivno izbaci iz kuce. Ali onda sam shvatila da ne mogu, kao sto nisam mogla zadrzati psa kojeg sam ja pokupila s ceste prosle zime, i kao sto ne mogu uzeti jos jednog psa iz "Noine arke", jer da mogu - smjesta bih to ucinila.
Zapravo, takva ucjena nije fer, i nije potrebna. "Noina arka" ima 150 svojih pasa koje treba zbrinuti isto tako hitno kao ovu malu. Ipak, kad netko zatrazi pomoc, svi smo spremni lijepiti plakatice, oglasavati, forvardirati mejlove, raspitivati se, pokloniti hranu i ostale potrepstine ako treba, i pomoci koliko mozemo. Arka stvarno na svako slobodno mjesto prima novog psa, a uglavnom i po vise njih odjednom, i to na svoj privatni trosak.Ali onog trenutka kad netko pokupi psa s ceste (sto je neupitno za svaku pohvalu!), taj pas postaje njegova odgovornost, i ne moze je odmah prebaciti nekom drugom.Za oglasavanje i pomoc koju mozemo pruziti smo uvijek tu, ali kad pocnete sa "za tri dana leti na cestu/eutanaziju/sto-vec", onda radite sami protiv sebe.
Ja toj maloj zelim od sveg srca da se brzo udomi, i zelim joj dobre ljude i topli dom, i da nikad vise ne izadje u setnju bez dobrog covjeka uz sebe, ali isto to zelim i Arkinoj Tari, Neri, Tesi, Ratku, Zoji, Curici, Medi, Sarku, Rini, Erni, Lady, Mati, Rokiju, Kingu, Campiju... Shvacate sto zelim reci? I sad, ako netko ne uzme ovu malu, za tri dana ide na cestu, ha? E pa, Campiju je ovo vjerojatno zadnja zima na ovom svijetu, ako je uopce prezivi; King je x puta odlazio i vracao se u Klaru i, kako stvari stoje, tamo ce docekati i starost; Zak je izgubljen cim je udomljen i nikad nismo doznali sto je bilo s njim; Ratko cami na lancu na "privremenom" smjestaju sad vec cetvrtu-petu godinu i ako ga netko ne uzme, tamo ce provesti jos toliko i na kraju uginuti, a da cijeli zivot nece naci topli dom; itd, itd...
...cini mi se da ovaj topik vec dugo nitko ne cita, i onda kad vidim da volonteri rade moguce i nemoguce, u nemogucim uvjetima, da mi svi pomazemo koliko mozemo (a ja bih jaaako voljela da ja mogu uciniti vise, al' eto ne mogu), a na kraju ispada da su svi drugi psi vazniji od ovih koji su "u kavezu, na sigurnom", onda se bas naljutim.
...ja sam morala ovo reci, jer ce inace opet biti ili "necete pomoci, kakvi ste to!" ili ce ova mala otici jer je mala i slatka i "za tri dana leti natrag na cestu", a u Klari ce se jos jedna generacija stenaca smrzavati ove zime i jos mnogo zima, jer valjda nisu dovoljno slatki i nitko ih nece baciti na cestu za tri dana.
-- Edited by Lorelei at 21:58, 2006-11-01
-- Edited by Ana at 00:25, 2007-03-20
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
ove slika pasa koji su ovdje i koji kako naziv kaze nikad nece biti ubijeni da je bar i sa udrugom SPAS is SB tako oni pse drze 6 mjeseci u sinteraju a onda ih ubije zato sto ih niko nezeli udomiti nemam slika zato sto nisam uspjela dobiti termin sastanka sa GOspodom Korci koja je voditeljica udruge ali u nekoliko navrata sam pokusala se u usuljati u sinteraj sto nije proslo bas slavno jednom su me skoro uhvatili a druga dva puta su vrata bila zakljucana nadam se da cu iduci put imati malo vise srece ali dotad bi moglo dosta pasa stradati
Ja sam nova pa neću puno daviti. Ne želim braniti ljude koji zovu udruge i ucjenjuju, to nije u redu i svakako je za osuditi. No ja dok se nisam i sama počela baviti zaštitom životinja, dok ih nisam počela skupljati sa ceste nisam znala baš puno o udrugama za zaštitu životinja. Slučajno sam se povezala sa jednom zagrebačkom udrugom koja mi pomaže udomiti psa kojeg privremeno čuvam. Tek sam tada shvatila kakav psihički naporan rad i koliko se ti ljugi žrtvuju, i svoj novac i slobodno vrijeme, a ljudi smatraju da se to podrazumijeva. Shvatila sam da nemaju dovoljno sredstava jer ono što dobiju od Grada bi bilo smiješno da nije žalosno. A isto tako nemaju niti prostora. Ali ljudi to ne znaju, jednostavno se o udrugama premalo zna i prosječan građanin smatra da je dužnost udruge da uzme psa ili mačku jer za to valjda dobivaju gradski novac, ali ne znaju koliko košta jedna kastracija, koliko peseka je smješteno u udruzi, kolik volontera ima i koliko ti psi i mace jedu. Trebalo bi više pisati u novinama o udrugama i koliko su u dugovima i koliko puno rade i trude se, možda bi to kaj pomoglo.