Dobrodosli na nase web stranice

Ari · Member

Dobrodosli na nase web stranice

Ana · Guru

Evo, ja malo prosurfala po vasim stranicama. Moram priznati da su me odusevile - jako su zgodno sastavljene i stvarno edukativne, za sve uzraste! Od srca ih preporucujem djeci, roditeljima i nastavnicima.
Nadam se da cete posjetiti mnoge skole i doprijeti do srca mnoge djece. Vecina djece ima prirodnu sklonost ka zivotinjama, samo ih treba pouciti kako da postupaju s njima dok su jos mali, i kako preuzeti odgovornost kad malo porastu. Tezak zadatak je pred vama, ali vidi se da imate puno volje i ulazete veliki trud. Nadam se da ce se s vremenom isplatiti!

Najvise mi se svidjela recenica na stranici "Za nastavnike": Odgojiti dijete da ne zgazi gusjenicu, jednako je korisno i za dijete i za gusjenicu. Eh, kad bi to svi odrasli htjeli shvatiti!

Bravo, Aris!

Ari · Member

Hvala Ana na lijepim rijecima i podrsci. Trudimo i trudit cemo se dalje. Po onoj

"kap po kap". Hvala jos jednom.

ARIS-ovci

Ana · Guru

Malo dalje na forumu se pojavio topic na temu edukacije djece kako postupiti sa uplasenim, izgubljenim, i od petardi isprepadanim psom, i opcenito, kako suzbiti strah i krivo ponasanje djece pri susretu sa zivotinjama.
Ja sam stavila linkove na vase stranice. Vidim da ste imali neko predavanje sa slicnom temom. Kakvi su bili odjeci? Vidite li uopce neki pomak na bolje u opcoj situaciji?

Ja sam prilican pesimist... Djeca ipak dobivaju ideje i predrasude od roditelja, a njih je tesko preodgojiti! Sta da radi klinac ako tatica baca petarde s balkona... (primjer iz mog susjedstva) Da mu kaze "Tata, nemoj, mi smo ucili u skoli da je to lose"?! Pobrao bi samar, najvjerojatnije.

Ari · Member

Nažalost, što se tiče petardi tu nikakvi apeli niti edukacija djece neće uroditi plodom, jer petarde su odgovornost državnih organa koji ne provode zakone (ili ne donose rigoroznije). Po mom shvaćanju bacanje petardi bi se vrlo jednostavno moglo rijesiti istovremenom akcijom na nekoliko "frontova": prvo sprecavanjem uvoza uhićenima već na samoj granici, drugo uhićenjem i ogromnim globama svih koji bacaju petarde - i to mi nitko neće reći da ih se ne može uhvatiti, jer ja ih mogu uhvatiti koliko god žele jer ih vidim s prozora, samo što bi u tom slučaju policajci trebali biti na ulicama, a ne se skrivati u autu iza nekog grma - i treće, uhićenjem onih koji prodaju petarde i plaćanjem globe. Naravno, NARAVNO, to bi značilo da nam policija nije korumpirana pa u dosluhu i za proviziju gleda kroz prste i onima koji švercaju na granici te stvari, i onima koji ih prodaju i onima koji ih bacaju. Prema tome, stvar s petardama se neće moći riješiti dok represija ne bude na djelu - ma kako nepopularno to zvučalo. No, kada nekog taticu dva puta za redom država kazni sa po 10 -15.000 kuna zato što je on ili njegovo dijete bacalo petarde, onda će se on pobrinuti da mu dijete ne baca, niti će mu vlastitim primjerom to pokazati. Nažalost, takvi neodgovorni tipovi razumiju jedino jezik sile, a nikakvu edukaciju. Edukacija s jedne strane može ići samo s prisilom s druge, onom vrstom koja onemogućuje kazneno i prekršajno djelovanje dok mi učimo djecu. Jer uzalud nam sav trud u edukaciji, kad, kao što ti kažeš, djeca kod kuće vide tatu koji sretno baca petarde i svima psuje mater koji ga u tome žele spriječiti. Baš sam ove godine šetala svojim naseljem i u susret su mi prvo išli roditelji zabavljeni nekim svojim razgovorom, a dva tri koraka iza njih išli su njihovi sinovi od 6 i oko 11 godina i sretno bacali petarde uz put. Roditelji se nisu na to ni osvrnuli, vjerojatno su izveli djecu da se malo zabave bacajući petarde, niti ih je smetalo što oni to rade, što zrak oko njih smrdi na paljevinu i što je zvuk više nego stresan i neugodan. U prolazu sam samo dobacila: "Glavno je da su roditelji ponosni na ovakvu djecu!", no to je više bio vid bespomoćne reakcije nego što sam time išta postigla jer su oni valjda još žešće nastavili bacati petarde da se osvete "glupoj kravi" koja ima nešto protiv "zabave i izražavanja radosti". Tako ti je to moja Ana, i tu se ne može mnogo učiniti bez djelovanja države.

S druge strane, mislim da se u edukaciji može mnogo učiniti kada se radi o napuštanju ili uzimanju kućnih ljubimaca, o osvještavanju što sve životinje mogu, znaju, koja su im prava i zašto, kako su sve slična i različita od ljudi, kako nam sve pomažu, kako se treba s njima postupati i zašto i još mnogo toga jer na takve stvari, pogotovo kada im se one prezentiraju na način da si ih djeca zorno mogu predstaviti i primijeniti na vlastiti život i njihovo iskustvo, onda to funkcionira. Naravno ne kod svih, ali mislim da u dovoljnom broju da se pomalo počinje mijenjati praksa. Nažalost, vrlo sporo i za mnoge jadne životinje prekasno, no zato što je put dug ne znači da trebamo odustati.

Ana · Guru

Nevjerojatno je da se apsolutno svaki problem u ovoj zemlji, cim se temeljito analizira, svodi iskljucivo na to da policija ne radi svoj posao.

A nedodirljiva je, i sluzi kao prijetnja civiliziranom gradjanstvu, a ne kao nesto za uvodjenje reda, mira i sigurnosti, a u sluzbi gradjanstva. Pokusajte reci policajcu nesto sto on ne zeli cuti (cak i ne uvredljivo) pa cete dobiti takav prijeteci stav, govor tijela i odgovor, da se nitko normalan tome ne zeli izlagati. A i nikad ne mozes biti bas sasvim siguran da te nece napucati. Pritom placu za takvo maltretiranje gradjana dobiva iz poreza, koji ide od njihove posteno zaradjene place. Prekrasno!

Ari wrote:
...onda to funkcionira. Naravno ne kod svih, ali mislim da u dovoljnom broju da se pomalo počinje mijenjati praksa...

Znaci ipak postoje vidljivi pomaci na bolje? Ja nemam puno dodira s djecom skolske dobi, pa mi je tesko procijeniti samo kao "ulicnom promatracu". Iz primjera koje vidjam po susjedstvu i parku, djeca mi se cak cine gora (agresivnija, okrutnija) od ranijih generacija (npr. prije 10-15-20 godina, moji skolski dani).
Ovakve stvari, o kakvima danas mozemo citati u novinama, se tada nisu radile. Mislim na sakacenje i usmrcivanje psa od strane djeteta, nakon kojeg ne uslijedi nikakva kazna niti zgrazanje najblize okoline - obitelji i skolskog pedagoga i lijecnika (to je jos postojalo u onom "jednoumlju"). Dapace, jos je nekom vrsnjaku bas dao dobru ideju.
Ili je takvih stvari ipak bilo i prije, ali nikad nisu izlazile na vidjelo? To ne mogu procijeniti jer sam tada bila premlada da bih bila svjesna takvih problema, a sad je stanje vec promijenjeno. Naravno - utjecaj medija; nasilje kroz TV, igrice, internet; "overstressed" roditelji koji se ne bave svojom djecom; primjeri nasilja koje prolazi nekaznjeno... jer nema kazni, jer zakoni ne valjaju, a kad i valjaju onda ih nitko ne provodi... aha, evo nas opet - jer policija ne radi svoj posao.

Zacarani krug! U kojem, naravno, stradavaju najnemocniji - mala djeca i zivotinje, onda malo veca djeca i zene, onda civilizirani gradjani, a nikad nasilnici i kriminalci.

No dobro, otisli smo totalno off-topic, ali vjerujem da se bas "Aris" svakodnevno nosi upravo s takvom situacijom i Sizifovim poslom utuvljivanja neceg korisnog u glave najmladjih... Nadajmo se da ce im nesto od toga ipak ostati unutra za cijeli zivot, pa ce bar sljedeca generacija profitirati.

Ari wrote:
Nažalost, vrlo sporo ... no zato što je put dug ne znači da trebamo odustati.

Upravo tako! Samo beskrajnom upornoscu i sustavnim akcijama se stvari mogu promijeniti.

Malo dalje nam se pojavio topic "Djecji strah od pasa - naucimo ih" pa bi bilo zgodno ako nam Ari moze tamo iznijeti neki konkretni prijedlog ili iskustvo kako se krivo ponasanje pri susretu uplasenog psa i krivo poucenog djeteta moze ispraviti na licu mjesta.

Nazalost, vecina nas ima premalo vremena, uza svoj posao, obitelj, svoje vlastite zivotinje, eventualno volontiranje u Udruzi, itd... za redovito pracenje i sustavno sudjelovanje u "Arisovim" akcijama.
Postoji li nesto sto mozemo reci/pokazati totalno iznerviranom i agresivnom klincu, koji na ulici krene prema nasem (ili tudjem, ili nicijem) psu, s isto tako iznerviranom i agresivno netolerantnom mamom, koja vec izdaleka napadacki vristi "Pas ce te ugristi", "Maknite se odavde sa psom" itd.?
Kako na licu mjesta pokazati i djetetu i roditelju da njihovo ponasanje nije prihvatljivo, a ne dobiti istovremeno najblizi kamen u glavu ili izravan napad na psa (ako je dovoljno mali da se usude)?

No, to nije tema za "Dobrodosli na Arisove web-stranice" - prebacimo se u onaj drugi topic...