E pa sad ja moram nesto reci.

Sirotinji zivotinjskoj u Zagrebu puno je bolje otkad je Suze. Bez ikakve sumnje. Da nema Noine arke koja, iz mog iskustva, uz Dumovec jedina uopce razmislja o prihvatu zivotinje, ne znam kako bi izgledalo.
Zalosno je kako su oni koji zele pomoci prekrcani i kako kod "obicnih" ljudi ne postoji svijest o pomoci onima koji se ne snalaze u nasim ljudskim tvorevinama (ceste, auti, itd.)

Danas sam dozivjela nesto jako neugodno. Ovo sto cu napisati je dobrohotna kritika, na temelju koje bih voljela da dobro promislite i malo reorganizirate stvari. Ako se netko naljuti, onda stvarno bezveze jer nije u stanju shvatiti da ne mislim nista lose.

Na poslu sam, javljaju mi da u kvartu odmah uz cestu lezi mace. Sjecam se maceta: jutros oko cetvrt do osam lezalo je tamo na suncu i ja sam mislila da se sunca. Jos je miceka bilo naokolo, svi leze kao prasci i igraju se. Medjutim, kad sam pitala, mace se uopce nije pomaknulo iz polozaja u kojem sam ga i ja vidjela. Velim, odnesite veterinaru, no nitko nece. Do ljudi za koje znam da bi pomogli nikako da dodjem. Netko na godisnjem, netko na poslu, ne mozes dobiti nikoga. Zovem Suzu, djelatnica je divna, ali kaze da je bilo promjena vezano za sustav hitne pomoci i bla bla nema auta i sve... (Ovo bla bla pisem jer se ne sjecam tocno svega sto je rekla; R. je bila super i da nije bilo nje, mislim da bih poludjela. Tako da ne shvatite krivo ovo bla bla.) Dakle, nitko ne moze doci po mace. Na svu srecu, imam najbolju seficu na svijetu koja me pustila da iz drugog dijela grada trcim doma. Nadjem mace i nosim ga veterinaru. Temperatura 31, osjeta u straznjim nogicama ima iako ih od jutra ne mice, ali strasno place kad ga se cak i lagano primi oko grudnog kosa. Zovem Suzu, R. kaze da je sve krcato (ponavljam, razumijem) i da, ako ima sanse za prezivjeti, micek mora ostati kod mene na brizi. Doma, gdje me uglavnom nema, imam cetiri psa (tri nadjena i zadrzana), zivcanu mamu, tatu koji ludi jer mu je non stop netko pod nogama, sestru u vodenim kozicama i zovem i zovem Arku, pisem poruku, molim da mi se javi i da mi savjet sto da radim - lijecim ili uspavljujem? Ja ne znam s ranjenim zivotinjama, puno bi mi znacilo da joj kazem sto veterinar opaza pa da mi kaze ima li smisla ili ne lijeciti, postoji li sansa za neki alternativni smjestaj ili ne... Medjutim, nikoga ne dobivam. Uspavljujem macu.
KATASTROFA!!!
Zamislite da nisam zvala ja, koja sam dovoljno luda da cu pod cijenu prigovaranja od strane sefa, izaci s posla, trcati preko cijelog grada po mace. Zamislite da je prosjecna osoba, koja ni pedesetinu od ovoga ne bi napravila.
Zao mi je, ali ovakav sustav pomoci, da ti ne mozes na telefon dobiti osobu koja bi ti jednoznacno znala reci sto da ucinis i moze li ti, te kako pomoci (bez da zove za konzultacije trecu osobu koja je nadlezna za hitne slucajeve, i onda je to jos Arka, koju i bez toga svi zivi i mrtvi tlace za sve), jednostavno ne valja. Ponavljam, R. je bila divna, ali ocito je da sad po novome ni ona, ni Stefica, ni Barica, ni itko drugi tko se javi na 060 40 40 44 nema ovlasti i mogucnosti poslati nekoga ili preuzeti zivotinju, a do osobe koja bi to mogla i trebala se ne moze. Arka, opravdano, bila sam s Vama i znam na sto Vam zivot lici, nije da sjedite i heklate, tako da nije to predbacivanje. Ali do koordinatora ili koga god tko moze odluciti doslovno o zivotu i smrti mora se moci doci.
Potpisujem odmah da vam ne zavidim. Dapace, divim vam se kako rijesavate stvari. Ali morate uzeti u obzir da u 99% slucajeva s druge strane telefonske linije nemate nekoga poput mene. Imate nekoga tko pusi senzacionalisticke naslovnice poput one od 24sata jucer (jucer je bio 3/7, rotvajler i "napadanje"). Morate se nekako reorganizirati.

Jos nikad nisam uspavala zivotinju (nadam se da necu tako skoro) i Arkin savjet ne bi promijenio cinjenicu da je na meni odluka - moja savjest, moja odgovornost. Ali puno bi mi znacilo da mi se javi osoba koja moze reci vise (ima li sanse ranjenog miceka kamo staviti i kamo da ga onda donesem) a ne da me ostavi da sama plivam. Znam sve o kapacitetu, ali citiram Arku: "INFO CENTAR prioritetno rješava ranjene životinje jer one ne smiju ležati na prometnicama i ugrožavati sudionike u prometu, a posebice bi bilo žalosno ostaviti ih da bespomoćno ugibaju. Dakle njima treba hitna pomoć i to se rješava po već uhodanom sistemu. Takve životinje do svoga oporavka moraju ležati na vet.fakultetu uz svakodnevnu skrb naših mladih volontera, čiji posao nije lagan."

Jako mi je zao, ali sa sadasnjim sistemom zivotinje ce bespomocno ugibati. Satima ili danima.
Ne upirem prstom ni u koga, ne znam koji su tocno problemi pa necu pametovati o rjesenjima, ali cinjenica je da sadasnji sistem ne funkcionira kako treba. Zelim da bude bolje i da nastavite raditi jer bez vas je zivot uzas i zato vam zelim ispricati svoj dozivljaj kako biste culi drugu stranu osobe koja ce svasta napraviti. Jer ako je meni ovo bilo koma, zamislite one kojima je domet samo nazvati.

P.S. Micek vjerojatno ne bi prezivio, zato i je uspavan.


-- Edited by Amarra at 16:18, 2008-07-04