Ovo su moji psići Coco (5g) i Pika (2g). Oboje dijele istu sudbinu da su bili napušteni, Coco čak dva puta. Coco je vrlo druželjubiv i brzo sklapa prijateljstva sa ljudima, a malo sporije sa psima. Jako se veže za ljude pa je često vrlo sretan kad nam dođu posjetioci, a tužan kad odu. Dok pikica voli samo ljude iz najužeg kruga svog čopora, a ostali je baš i ne zanimaju, a najviše mrzi one koji je na cesti žele pomaziti, njih izbjegava u širokom luku a po potrebi i laje kako bi ih otjerala.
da, baš je princezica. sve joj udovoljava i dopušta. kad ona hoće na njegovu dekicu on se makne, pa on ode kod staraca u sobu na drugu dekicu, pa evo nje za 10min, hoće na tu dekicu i on se makne i na kraju završi na podu u predsoblju. dam njemu da poliže neke ostatke hrane iz zdjele, kad evo nje ugura se ispod njega sa svojom njuškicom i na kraju se on makne i ne dobije ništa. još je nedavno dobila jedan stari jastuk na kojem više nitko ne spava da joj bude mekano za spavanje, jer ona nikad nije zadovoljna udobnošću pa mi se stalno uvlači u krevet, sad joj se fala bogu sviđa na novom/starom jastuku i više nas ne maltretira, pa čak ni coca.
oni ne uništavaju stvari po kući, nedaj bože...jedino kad je koš pun do vrha pikica izvlači maramice i trga ih, al to je sve što se trganja tiče. inače su oduvijek bili pristojni što se uništavanja tiče. dobro cocko je već bio naučen na stan, a pikica je samo bratove šlape rasturila i to je bilo sve. kad im je dosadno gnjave jedno drugo, al ne rade štetu po kući.
Coco, ne sjećam se dali sam ti ikada rekla, kako je Cocek nakon što su ga vratili udomitelji, bio u hotelu kod Dekanića. Kako je do tada živio u stanu u Trnskom, došavši u kavez, grizao je drvenu paletu od jada i tuge što je morao mekani krevet zamijeniti drvenom daskom. Bože dragi, kako je bio nesretan, pa smo mu onda doveli ŽANU da mu pravi društvo. I oboje su se tako lijepo družili da je gospođa ŽANA okotila 6 malih cocića. Svi malecki su bili udomljeni, a jednu ženkicu nam je "baba" vratila nazad - to je bila DINA. Dok je bila u Gorici, sparila se sa DINEKOM i rodili su se ŽAN i ŽAK. To je Cocekovo familijarno pseće stablo.
ma da ustvari je on jedan jako traumatiziran pas, koliko god se uspio socijalizirati ipak ponekad ima strah da će biti ostavljen i nevoli da ga se zatvara u box. u nekoliko prilika sam ga morao ostaviti u boxu u klubu i nije mu se nimalo svidjelo, kad sam došao po njega bio je sav preplašen. al jedno je sigurno, a to je da niti jedan pas neće biti kao moj cocko, tako brižan i privržen.
Za nas iz Noine arke nema veće sreće, nego kada naši štićenici dobiju dobre udomitelje. Svi oni zaslužuju novog boljeg vlasnika od onoga koji ga je napustio, odbacio, izgubio ...
Zato tebi coco veliko hvala što ste ti i tvoja obitelj usrećili ovo dvoje ljepotana, a sam najbolje znaš kako i koliko vam vraćaju svojom privrženošću, ljubavlju i vjernošću.
Najbolje mi je kako smo mi još 3mj. prije nego smo uzeli cocu pregledavali stranice noine arke i govorili(tj.zezali se): gle kakav prekrasan pas, njega ćemo udomiti. i kad sam nakon 3mj nazvao arku i saznao da je coco još tamo bio sam oduševljen. i još kad sam ga vidio, bila je to ljubav na prvi pogled i to obostrana. Moram priznati da smo se obojica dosta namučili oko nekih stvari u odgoju, ali sad smo stvorili super odnos. inače treniramo agility i sportsku poslušnost. prošle godine smo se natjecali u prvenstvu hrvatske po ispitu A i osvojili ukupno 5.mjesto,nije nešto, ali bit će bolje ove godine.
U petak 3.3. od 11-17 sati na sajmu kućnih ljubimaca klub za obuku službenih i sportskih pasa (KOSSP) Zagreb imat će malu prezentaciju rada poslušnosti, a ovo pišem jer ćemi i mi (moji psi i ja) isto tako sudjelovati u toj prezentaciji, pa tko ima vremena i želju vidjeti nas kako radimo i što sve znamo neka nas dođe gledati.
Ajoooj coco pa što ti napravi od onog dragog, milog peseka,ovo je stvarno krvožedna psina. Očito mu je napad i obrana glavni atribut. Eto sada barem znamo koga ćemo prekvalificirati u inspektore, tebe i tvog radnog psa.
Ha ha ha haha, ma koji napad i obrana. nije on za to! ustvari se nabrijao na lopticu koju mu se spremam baciti.
Imam jedno pitanje Coco: on se uvijek tako nabrije na lopticu? Ha, ha! Podsjeća me na Đuku ili Beti! A o Doni i Dori da ne pričam! Slatki su ti psići, oboje!
edit slike, nije im mjesto ovdje
-- Edited by Irena at 10:58, 2006-03-29
-- Edited by Irena at 11:04, 2006-03-29
__________________
We are responsible to keep animals alive! They are all we have...
Da svaki put se nabrije tako na lopticu, lud je za lopticom. molim te da ne stavljaš slike pasa od svojih frendova u moj topic, već za to otvori poseban topic i napiši nešto o njima.
hm...prvo hvala sponzoru koji mi je omogućio da odem do osijek. najbolje da ostane anoniman, već će se on sam prepoznati. Oko 11.30 smo se moji psići i ja zaputili prema osijeku. nakon kojih sat voznje odlučili smo odmoriti i naišli smo na lijepo stajalište Lipovljani, kraj autoceste.
Pa smo navratili do azila u nemetinu, gdje je situacija poprilično očajna.
oko 4 sata su se već polako počeli skupljati natjecatelji i posjetioci
a dok su se svi njuškali i upoznavali mi smo se još malo odmarali od napornog puta
pa još par slika sa izložbe
Uglavnom nemam niti jednu sliku gdje se mi izlažemo jer smo bili sami pa nas nije imao tko slikati. Bit će uskoro slike na stranicama udruge život. Natjecao sam se u tri kategorije sa Cocom:najljepši srednji mješanac-tu smo osvojili drugo mjesto, najbolji hvatač kolačića-tu smo isto osvojili drugo mjesto i pokaži šta znaš-e tu smo stvarno zablistali i izazvali opće oduševljenje svih prisutnih i naravno pobjedili. Sa pikom sam se natjecao sam u najljepši mali mješanac i tu nismo ništa osvojili, ali smo zato pobjedili u kategoriji najljepši par-dva psa koji se najbolje slažu. Moram priznati da je coc sve odradio fenomenalno, kao pravi izložbeni pas, lijepo me je koncentrirano pratio dok smo trčkarali ispred žirija i ostao stajati dok je žiri davao ocjene. stvarno je bio super!