Bea je ostavljena pred vratima azila 2.8.2005. k nama je došla 12.8.2005. ona je križanka oštrodlakog jazavčara i tvrdoglavog lovnog terijera evo slikica: dok je bila u azilu
BEA je rođena pod sretnom zvijezdom. Ne sjećam se koji je psić samo 10 dana bio u azilu i pronašao čovjeka koji ga voli. Hvala ti Irena zbog Bee i još stotinu drugih korisnih djela koje činiš za naše životinjice. A da je Bea pravo žensko vidi se iz slike 4.
Kako mi je poznata ona slika na krevetu. Kad idem na spavanje moram prvo makniti psa da mogu ja stati.I to prasicu dignem u naručje i pomaknem kraj nogu (svih 17kg). Ona se samo opusti i eventualno nešto zamumla u snu. Kako je spustim tako ostane.
Vidim da svi naši ljubimci imaju svoje počasno mjesto u ili na krevetu. I moj ŽORŽ jedva čeka da se krevet priredi za spavanje, utrpa se na ili ispod poplona i zaćori kao klada. Obzirom da je mops, hrče do besvjesti, tako da ga moram svaki čas drmati. On je zapravo jadnik sa tim tupim nosićem i nazalnim problemom.
Bea je definitivno glumica, prve dvije slike su sa prve pričesti, zar ne, a ona treća , hvala Bogu da pozor nije otvoren jer ste visoko. Znatiželjnica jedna !
Mala se boji visine i neće blizu ruba ako je visoko, ali imali smo u susjednom neboderu Donicu. Ljudi su živjeli na 12-tom katu, a ona bi se preko stolice, pa stola popela na rub balkona i tamo ležala. Ja bi se svaki put smrzla kad bi je vidila, a gazde su već navikli na tu njenu osobinu pa bi mi se smijali.
ona je mala slatka prasica. i bit će odlična agility kujica samo kad malo ovladaš njome, tj.kad bude mrvicu poslušnija.nadam se da ćeš se upisati na tečaj, jer je to predivan sport. a premalo ljudi ima sa mini psima koji rade agy. evo sam i ja tek nedavno počeo sa svojom minićkom trenirati.
da da kad malo ovladam njome coco, kaj ti nisam rekla da smo se upisali u školicu u vindor, zasad nam super ide, bea je ful vesela, ne tresem ju za šiju više, uopće ju ne kažnjavam, skroz je vesela, isad je zbog tog veselja neobuzdana svako malo kad ju pozvalim počne cvilit i sumanuto mahat repom, ali samo tamo na tečaju, doma baš i ne, pa se sama nagradi igrom, navlačenjem lajne, a ja to moram ignorirat... sve češće ju puštam u igru s pesima, više ih ne zaobilazimo, ona se igra i natjerava, u parku je poznata po tome da rastrči sve one velike ljenčine na livadi, čim prestane trčat malo se ja s njome igram, pa ju opet zavežem i tako, malo po malo, super reagira na kliker, ja bih najviše na svijetu htjela s njom na agiliti, ali i motivacija joj je na nuli, tu jedino pomaže da joj bacim kokoš, onda će biti ful motivirana a i malo je agresivna, jučer navečer se potukla s jednom većom kujom, ništa si međusobno nisu napravile, islim na ozljede, al bea se prepala i užasno je cvilila, ona je zapravo režala na nju zato što sam imala hranu u džepu, to je već provjereno