Lora je naša mezimica koju smo udomili iz azila u Dumovcu kad je bila beba stara 2 mjeseca... Ispočetka je bila s nama u kući no kako je odrasla dobila je vani svoju kućicu i preselila na dvorište. Mješanka je njemačkog ovčara i (bar je tako vet. pretpostavio - šarplaninca, s tim da izgleda kao velika ovčarka sa cca 50 kila). Stara je 5 godina i uredno sterilizirana .
Od malena smo ju učili na prisutnost drugih životinja, tj. mačaka i taj suživot funkcionira ok. Sa starijom mačkom drži se na distanci iako kad se zainate znaju frcati dlake, no sa mačićima je nježna. Nije da ih voli, ali ih tolerira. Moja procedura s mačićima je da ih netom nakon okota na dlanu nosim do nje da ih onjuši... i to ponavljam sve dok ne prohodaju. (Susjedove mačke bi pregrizla da može,al "svoje" ne dira).
S obzirom da još dosad nismo mogli riješiti problem otvorenog dvorišta koje izlazi na cestu, ona je navikla tokom noći biti vezana na lancu kod kućice, a tokom dana je puštena iza kuće na ogromnom vrtu /voćnjaku gdje se istrčava. Vrt je zaista velika i tu uživa svu slobodu. Tu se igramo, mazimo itd... S tri strane je taj vrt omeđen susjednim vrtovima i naša pesica uživa u igri "prek ograde" s susjedni psima.. (Zapravo je ona u najboljoj poziciji jer sa svake strane ima drugo društvo).. I bilo je tu njihovog bježanja u naš vrt, i njenog u njihov i sva ta igra je uvijek ok prolazila...
Problem je nastao prije tjedan dana kad sam igrom slučaja donijela kući novo štene samojeda staro 2 mjeseca. Igrom slučaja, moj šef ga je poželio kao ljubimca no brzo odustao kad je shvatio koliko odricanja ima sa psećom bebom koja se tek odvojila od mame i očajnički traži prisustvo ljudi. Ja nisam imala srca davati ga u nepoznate ruke već sam ga (u nadi da će Lora imati društvo) udomila.
I sad tu nastaje drama... Prvih par dana prilazila sam joj s malenim u naručju da ga onjuši dok je vezana na lancu. Isprva ga je znatiželjno njuškala. Zatim je uslijedilo ignoriranje... Zatim jedan pokušaj napada gdje ga je pokušala ugristi. Tata ju je novinama nježno lupio po njuški i viknuo "NE" i ona se posramljeno uvukla u kućicu. Nakon toga ga nije pokušala napasti već čim ga vidi u mojoj blizini, izignorira nas oboje. Svi u kući nastojimo pružiti joj još više pažnje nego prije. Stalno dolazimo kod nje i igramo se s njom na rate, dok je prevečer na lancu dođemo kod nje, češljamo se, mazimo.. igramo lopticom.. No kad ugleda štene - nastaje ignoriranje.
Probali smo ih upoznati dok su oboje na lajnama, i to kod ulaska na dvorište (dakle ona ne boravi na tom dijelu). Mali je zaigran i laje na nju, ona ga ignorira, a kad joj je u igri pokušao gricnuti rep iskesila je zube na njega.Sad malenome branim da zalaje na nju u nadi da će njena napetost popustiti. (meni se noge tresu od straha dok ih približavam jedno drugome) Po njenom ponašanju vidimo da je u depresiji i neznamo kako da ih približimo jedno drugome. Depresija je došla dotle da me jedan dana nije pokušala ni mahanjem repa pozdraviti kad sam došla s posla, jer naravno.. pored mene je bio mali pišonja. Bojim se da budemo svi skupa na vrtu jer mislim da je to ipak "njen" teritorij..
Molim vas za neki savjet kako da pokušamo riješiti tu ljubomoru i da imamo dva psa koji uživaju u zajedničkom suživotu. Tim više što uskoro dolazi (konačno) ta ograda i tad će oboje imati mogućnost biti pušteni u dvorištu s pristupom na vrt. Njoj bi dobro došlo "pseće" društvo a da nije odvojena ogradom i da nemora skakati susjedu na igru, a malenog bih isto željela naviknuti na pseću "mamu ili sestru", jer zasad samo u meni vidi to isto. (odkad je došao uz mene je 0/24. Što znači, spavamo zajedno u sobi, idemo skupa na posao kod mene u ured, dolazimo doma skupa itd... A meni podočnjaci do poda.. Jer nemogu ga još ostaviti samog. Zapravo, još ne prihvaća nikakvo odvajanje od mene.. pa ni na pola sata ne pristaje biti sam bez "suza")
Oprostite na tako dugom pismu..No toliko sam izluđena da više neznam što da radim...
p.s. i evo mojih mezimaca:
Lora i As
-- Edited by Ifka on Monday 7th of June 2010 10:16:17 PM
S obzirom da imam iskustva "stariji pas + štene" dao bi ti par savjeta pa probaj.
Prvo moraš razumijeti da se svi psi ne vole isto kao i ljudi, nekome se sviđaš, a nekome ne...kad si sa njima vani, onda si vani sa oboje, nemoj niti jednog ignorirat, starijem moraš dat do znanja da je ovaj mali i blesav, ali i malom moraš dat do znanja ko je stariji i naravno ti si vođa čopora...kad stariji pas zareži na malog to je samo prirodno čuvanje hijerarhije, pusti, ali nemoj dopustit nikakav teži kontakt...oni će već dogovorit, samo ne smije biti šore, svatko jede iz svoje zdjelice i nikako drugačije...nakon nekog vremena će oni biti tako složni da tebe neće doživljavat...samo budi strpljiva...
BOOK, ja sam nova članica, iz dubrovnika sam inače i ima jedan potencijalni problem pa ako mi mozete pomoći savjetom...
prije 3 godine sam udomila iz dubrovačkog azila jednu malenu mjesanku maltezera i čivave koja je divna prema ljudima, djeci, ali prema drugim zivotinjama je grozna, jedino u vrijeme kad se tjera je umiljata... sad sam se odlučila udomiti jos jednog psa, muzjaka, i voljela bi da je veliki, ali neznam kako će to funkcionirat i iskreno bojim se.. postavljam si pitanja dali da uzmem odraslog psa ili stenca, meni to nije nikakav problem, dapače i moja Dona je imala 2 godine kad sam ju uzela, ali neznam hoće li joj odrasli pas naudit ako ga pode gricnut, jer ona ne grize vec laje rezi i kad ugrize ustvari samo uštipne...ali je malena i da joj drugi pas vrati strah me za nju...ipak je odrasli muzijak od 30 40 kg puno jači od nje sa 3.5 kg...a ako uzmen stene ne bih da ga ona maltretira kad ja nisam tu, a zivim u stanu... oprostite sto sam vas ugnjavila ali bi mi trebao savjet ili netko tko je imao sličnu priču pa da mi kaze koja je opcija najbolja..
