Sljedeći tjedan će biti tri mjeseca kako je Pikola..ja sam ju nazvala Lea...pronašla svoj novi dom..tj moj dom... Sjećam se kada sam ju prvi put vidjela...bila je mršava..plaha...nađena negdje kraj škole..djeca ju maltretirala... Došla sam po njezinog brata...ali pala je ljubav na prvi pogled kada je izašla iz kavezića..i popela se prednjim šapicama na moja koljena..te kao da mi je rekla: molim te..povedi me sa sobom..bit ću dobra... U prvi tren sam pomislila..o Bože...što ću ja s njom... Onda sam udahnula...rekla volonteru da moram razmisliti i izašla sam vani..ona se vratila u kavez...Ali nešto gore je već odlučilo da će ona biti moja prijateljica.. Tražila sam da se odmah vratim po nju...uzela ju k sebi u naručje i rekla joj da krećemo...Rekla sam joj da pozdravi svog brata i tako smo nas dvije krenule. Trebam napomenuti da sam jednom davno davno..imala psa vučjaka kojeg sam jako voljela i kojeg su mi otrovali. Nakon toga sam 7 dana provela u krevetu plačući i od tada sam primjetila da imam alergiju na životinjsku dlaku. To znači da od 1989 godine više nikada nisam bila bliska ni s jednim psom kojeg smo imali (još dok sam živjela s roditeljima) jer bih odmah počela kihati, kašljati, plakati... No, kada sam uzela svoju Pikolu..zaklela sam se samoj sebi da ću pod cijenu da završim svaki dan na hitnoj zadržati ju uz sebe...ili da ću snagom volje izlječiti svoju alergiju. I tako smo nas dvije krenule u Pet centar kupiti sve što nam je potrebno za novi život te došle doma... Ona kao da je osjećala da je to novi dom u kojem će biti..odmah je postala nekako sva važna i ponosna kao da si misli: evo me..imam svoj dom... Nikada neću zaboraviti kada sam joj bacila lopticu da vidim da li će se htjeti igrati...a ona jadna nije mogla ni šapice svoje protegnuti od toga što je bila jako slaba i mišići joj nisu bili razvijeni.... Uglavnom..tako smo nas dvije počele živjeti zajedno. U početku je bila stalno u nekom kutku..a onda..kada se oslobodila..sjećam se da sam joj gledala u okice koje su s balkona gledale u sunce..i pomislila sam samoj sebi...draga mala životinjica..napokon može udisati zrak i gledati sunce... Onda smo počele šetati po nasipu svaki dan po sat-dva...Pustila sam ju da trči koliko god ju noge nose...na mjestima gdje sam vidjela da nema opasnosti za nju...I tada je moj dragi mali pasić otkrio ljepotu...s lica joj je nestala tuga...sretne okice su samo gledale oko sebe...trčala je brzinom zeca..mišići su joj se toliko razvili da ju ni jedan pas nije u igri mogao sustići...a od igračaka koje sam joj kupila zagriz joj je postao tako jak da joj nisam ni uz najveću snagu mogla otvoriti čeljust ako ona to nije dala... I tako je moja alergija nakon tri mjeseca skoro nestala...imamo svoj dnevni ritam...ima svoj krevetić i svoje igračkice koje razvlači po stanu...i postala je jedan jako društveni pas koji po nasipu izaziva sve druge pse na igru, kopa rupe, lovi krtice, kupa se u svakoj lokvi na koju naiđe i onda brzinom munje trči za pticama..jadne ptice..ne pomažu im krila..jer ova mala curica skoro poleti za njima )
I da još napomenem..šetajući po nasipu..srela je svog brata!!!)
aaaaa, tako mi je drago da ste se javili! meni je ova ljepotica zapela za oko čim je došla.. prekrasna je! svaka vam čast.. vidim da ima jako, jako dobar om.. i tako treba, zaslužila je malečka.. prekrasno.. jako lijepa priča.. javite nam se još sa slikicama i pričama, i tu smo ako zatreba kakv savjet..
btw, svaka čast za alergiju. ja isto mislim da ju imam ali uopće ne želim razmišljati o tome.. odbijam tu ideju.. svaka čast..
Drago mi je da si nam se javila i da ste obje sretne i zadovoljne.Sječam se vašeg odlaska sa veterine ona sva plaha stisnula se u tvoje naručje i ko da veli odoh ja u svoj novi dom.Uživajte i dalje u zajedničkim trnucima i javi te se još koji put sa novim slikicama.
__________________
Sto se vise druzim sa pesima sve manje volim ljude
Mala Lea je glavna frajerica u kvartu. Prije nije htjela izaći iz stana..a sada počne skakati metar uvis kada vidi da držim lajnu i kažem joj da sada idemo u šetnju...ajoj...neda mi mira da se obučem..skače po meni...vrti se u krug....presmiješna bude..a onda kada krenemo vani...sva važna ponosno hoda..uši poskakuju...a ja umirem od smijeha... sada sam na balkonu dok ovo pišem..a ona na svojoj stolici i gleda što se događa u kvartu...ispod balkona nam je igralište..pa po cijele dane zna provesti promatrajući djecu kako se igraju..onda malo gleda u zrak..pa u zgradu preko puta...stvarno je smiješna...a tek kako je tvrdoglava...ajoj!!! ono što joj kažem da ne smije...ponovit će još 150 puta..tek kada odustanem..onda joj više nije zanimljivo ) a zna me tako prodornim pogledom pogledati..da se uplašim...pogled tipa...kaj sad ti meni to braniš..kad je meni to cool... i tak nas dvije..sljedeći tjedan ću ju u dogovoru s Helenom odvesti na sterilizaciju..jer idem na godišnji doma u Pulu..a tamo pak imam ogromnog muškog ovčara..tako da ne bi baš bilo dobro da joj se ptrefi tjeanje u to vrijeme... ta odluka da ju steriliziram mi jako teško pada..i stoput sam se već bila predomislila..ali nemam izbora..želim da bude i dalje živahna i sretna..nadam se da joj ta sterilizacija neće ništa loše učiniti...a ja ću morati popiti nešto za smirenje dok to ne prođe..jako sam se vezala za nju i doživljavam ju kao malog čovjeka nemoćnog i ovisnog o meni..i grozno mi je da ja moram odlučiti za nju...
ma bit će sve u redu.. ako malena bude dobivala i dalje jednako rekreacije, kretanja, igranja, neće se promijeniti. ima stvarno jako, jako velik broj pasa koji znam da nije promijenio ni tračak karaktera s pravodobnom sterilizacijom. pa Mona ima tri doma.. vjerujte, bolje sad. i to je najbolje za nju. iz zdravstvenih razloga. dobra odluka..
Ne moras se bojati sterilizacije. Bitno je samo da si uz nju tih dana da slucajno ne pokida konce ili se nekako ne ozljedi. Karakter ce joj ostati isti, ne postanu psi druge osobe zato sto su sterilizirani. Ako voli pse, voljet ce ih i dalje, i setnje, i igru, i gledanje kroz balkon. Kuje su ionako spolno neaktivne vecinu vremena. Govorim ti iz iskustva, sterilizacija stvarno ne smanjuje psu kvalitetu zivota. Naprotiv, cini mi se da im zapravo jos i poboljsava zivot jer nemaju lazne trudnoce, tumore, piometru... Za tjedan dana ce sve proci i ni ti ni ona vise necete misliti o tome. Sve ce biti ok.
Puno hvala na podršci oko sterilizacije..ali odustala sam do daljnjeg. Sada će biti tri mjeseca kako ju imam. Dosta mi je trebalo da ju oslobodim raznoraznih trauma i sada smo se totalno navikle jedna na drugu. Kad god ju vidim djeluje mi kao da se stalno smiješka..totalna sreća na licu..kao da je dobila povjerenje u mene...a moram priznati da mi i nije bilo baš lako naviknuti se na to da imam psa...trudim se maksimalno oko nje i totalno sam joj podredila svoje slobodno vrijeme...naravno da mi ona to uvelike vraća svojim prisustvom..ali..u biti htjela sam reći da me zaboli oko srca pomisao da ju vodim na operaciju i da ju opet vidim tužnu, mirnu...ne mogu to podnijeti...kada ju vidim kako je sretna kada ulazi u auto jer idemo u prirodu u šetnju, kako sjedi na zadnjem sjedalu i ko malo dijete divi se svemu što vidi oko sebe, kako je zadovoljna i kako se osjeća sigurnom...ne želim ju iznevjeriti i nanijeti joj bol samo zato da nemam muke oko tjeranja...pokušati ću preživjeti prvo tjeranje i ako vidim da je to faaakaaaat toliko groooznoooo i za nju i za mene..tek onda ću ju odvesti sterilizirati...a do tada neka uživa u ljetu, u subotu idemo na more...bit će po cijele dane u dvorištu ili na plaži...i tako tri tjedna...ne želim joj sada prirediti bol... eto...tako sam odlučila..
inače u nedjelju smo bile na Sljemenu...pustila sam ju s lajne da se kao istrči..a kad se zaletila nizbrdo brzinom munje )jer obožava divljati i trčati kao mali zec...morala sam s torbom na leđima trčati za njom kroz koprive do visine koljena...tak da sam došla doma sva crvena i natečena od opeklina ...ali se zato ona toliko izmorila da je u autu spavala ispod sjedala...toliko tiha je bila da sam se pitala jel uopće diše
a sada sjedimo na balkonu i ona naravo na stolici koju je totalno prisvojila..za mene na toj stolici više nema mjesta ..i gleda me što radim...ali već joj se spava jer sam ju naravno oper izmorila na nasipu
Latica, shvaćam kako razmišljaš i što te točno muči, stvarno shvaćam, ali.. nije sterilizacija samo zbog tjeranja.
prvo - razmotri to tjeranje, kad ti dođe neka mrcina od psa i zakelji ti se na guzu male, ne mora ni naskočit na nju, samo pokazat sigurnu namjeru za to, bit će ti poprilično teško odvojit psa, oni znaju i gricnut u takvim slučajevima.. iako, bude ti se mala i sama od sebe opirala, imaš prozor od kojih 2-3 dana kad će dozvolit.. ako uspiješ spriječit parenje, genijalno. nije to tolko teško ako živiš negdje gdje su psi s vlasnicima vani i možeš to kontrolirat. kažem, i ona će ih većinu vremena tjeranja odbijat. ali ako se slučajno zakine, a događalo se, onda imaš teško sranje. nekoliko bebača, što je šok za organizam tako mladog psa, da ne kažem tuga zbog odvajanja od mladih ako ih uspiješ poudomljavat i slično.
ali, kažem pusti to sad. sterilizacija nije neka teška operacija. nema neke boli, samo ne smije skakat ko kreten dok se šavovi ne izvade. mala bol naspram one koju može osjećati ako će imati lažne trudnoće pa će joj dojke nateknuti, mogu se upaliti. pa naspram boli od ne do bog nekakvih infekcija maternice i takvih stvari.. pa ne dao bog nekakvih tumora jednog dana.
sterilizacija nije samo zbog tjeranja.. a daleko je pametnije napravit ju sad dok je još mala i brzo se oporavlja, nego kasnije. što je pas stariji to je veći rizik. čak ni to ti nije neka velika razlika - ono godina ili dvije, ali preporučuje se sterilizacija prije prvog tjeranja. zbog hormona koje pas izlučuje dok se tjera. najbolje je da te hormone ni ne 'osjeti'.
stvarno shvaćam kako razmišljaš. moja mama je ista. 'sad ću ja psa sakatit i priuštit mu operaciju i narkozu i sve to, da bi meni bilo ugodnije, nije to priroda, bla bla'. pogotovo shvaćam ovaj dio da se malena tek opustila i da ne želiš to povjerenje dovesti u pitanje. svaka pohvala na tome. ali kažem ti, najiskrenije, nije da to radiš zbog sebe i svoje udobnosti, nego zbog nje. to je najmanja, rutinska, operacija koju možeš napraviti sad da bi spriječila sve moguće probleme s tim ženskim organima u budućnosti.
naravno, na tebi je. ne želim te silit na išta, niti želim da tako ispadne. ali dva mjeseca sam bila na porodiljstvu, odvela barem 20 pasa na sterilizaciju, niti jedna nije bila ni depresivna ni tužna ni ne znam ja što. dapače, većinu sam morala spriječavat da skaču, luduju.. ponašale su se kao da im ništa nije bilo.. iskreno ti govorim.
Razumijem u potpunosti taj tvoj stav. Zapravo, i ja sam moju pokojnu Linu sterilizirala tek s 14 godina kad je dobila piometru jer u njenoj mladosti se sterilizacija nije preporucivala vec ono - "kuja mora imati jedno leglo bla bla". Ispostavilo se da Lina ionako nema namjeru pariti se, nije cak morala ni na vodilici biti za vrijeme tjeranja i zaista je bila najpouzdaniji pas kojeg covjek moze zamisliti. Medjutim, izadjes iz ulaza, a copor muskih te ceka. Lina pokusa piskiti, oni joj ne daju mira. Lina se bojala te napaljene gomile i tjeranje joj je bilo prava muka. A da ne govorimo o situaciji kad te psi bez vlasnika smatraju za konkurenciju pa te napadnu. To mi se vise puta desilo. Nosila sam batinu u setnju da nas obje obranim. Ili hodam ulicom bez Line, ali dodje neki pas i zajasi mi nogu ako je manji ili mi naskoci na ledja ako je veci. Mislim, to su grozote. A sad zamisli jos da imas kujicu koja zeli deckima (vecina je takva). I jos kujicu koja je srednje velicine pa ju samosetaci mogu dohvatiti (moja je bila malena). Nama je tjeranje od pocetka do kraja trajalo 3 tjedna, i sva je sreca da se Lina tjerala svakih 11 mjeseci a ne dvaput godisnje kao vecina kujica. Zapravo. tjeranje je pravo izvanredno stanje i za gazdu i za psa. Ali sve se to da prezivjeti. Razlog zbog kojeg ja toliko zagovaram sterilizaciju je zdravstveni. Naime, Lina je sterilizirana ujutro u 11, spavala je do 7 navecer, a onda je ustala, prosetala po stanu, rekla da mora van piskiti, da je gladna, da zeli svoju redovnu porciju paznje... Mi nismo mogli vjerovati da ne pokazuje nikakve znakove boli. Jer, dvije godine ranije imala je operaciju tumora mlijecne zlijezde i to su bili grozni bolovi kojih se ne smijem ni sjetiti. I tu sad dolazimo do mog silnog kajanja sto ju nisam sterilizirala kad je bila mlada, jer bih joj postedjela taj tumor, i tu strasnu bolnu operaciju, i onda opet nove tumore koji su ju na kraju i ubili sa 17 godina. Uvjerena sam da bi Lina duze zivjela da nije imala te tumore, a ne bi ih imala da je na vrijeme sterilizirana. Zapravo, vecina kuja koje ja znam ili sam ih poznavala su kad tad dobile piometru i morale zbog nje na sterilizaciju, u nepovoljnim uvjetima, stare. Pa onda je bolje to odraditi u mladosti kad se pas brze oporavlja i jos time sprijeciti gomilu buducih bolesti. Sorry sto sam se ovoliko raspisala, ne nagovaram te ni na sta, samo zelim objasniti svoj stav.
Hvala ti...za sutra sam otkazala..probat ću preživjeti godišnji..pa možda nakon godišnjeg...ukoliko se ne bude počela tjerati..nadam se da neće..jer će tamo gdje idemo biti u dvorišnom boksu za pse..a imam i njemačkog ovčara muškog.
danas sam se pak uplašila jer je cijeli dan imala proljev. dođem doma a ono imam što za vidjeti..no nisam smatrala da je išta loše jer je skakala, divljala, onda smo išle na nasip šetati..tamo je pak trčala sa nekim drugim psom..al kad smo došli kući opet je imala proljev i skupljala sam maramicom..a kad ono učinilo mi se kao da ima malo sukrvice..odmah sam otišla u heinzelovu...no..nema temperaturu, dobila je injekciju produženi antibiotik...sad smo došle kući..normalno je jela pila vodu i sada spava...pa..nadam se da će biti sve ok. Sjetila sam se da je vjerojatno lizala pod nakon što sam ga ribala deterđentom...tako da ću od sada čistom vodom morati ribati...
a što se tiče sterilizacije..rekla mi je jedna gospođa da se psima nakon sterilizacie zna dogoditi da ne mogu suzdržavati mokrenje..i da se znaju jako udebljati...pa sam se stoga najviše predomislila
debljanje ti se neće desiti, jedino ako smanjiš šetnje i promjeniš prehranu.. sve kuje u noinoj arci su sterilizirane - nikakva promjena. jedino je Pia dobila koju kilicu, ali sad ih je opet izgubila jer ima normalnu rekreaciju a nije cjeli dan u boksu.. to se dugo vjerovalo, ali nije dokazano da je to povezano. prvenstveno, kuja do godine dana, ona je još mlada, skače, jurca, daleko se više rekreira. onda se u biti psi 'smire'. manje trče i luduju. staloženiji su. pa nije čudno da dobiju kilu/dvije. neće ti se ona napuhat nenormalno ak ju steriliziraš.. dok god održavaš redovne šetnje, istrčavanja, i držiš ju na normalnoj prehrani.. eto, nisam još niti jednom vidjela da je pas bio na sterilizaciji i dobio više od kilu, dvije.. zavisi o veličini psa naravno..
moraš shvatit da je ljudima jako lako povezat svaki problem koji se dogodi netom poslije sterilizacije sa samim tim činom. lakše je mislit da se kuja zdebljala jer ju se steriliziralo a ne zato kaj se promjenila hrana ili ju se manje šetalo. isto za mokrenje. pomisli da si ju sterilizirala i da ti je danas imala proljev. jel bi ti na pamet pao neki drugi uzrok?
što se proljeva tiče.. jesi joj dala nekaj kuhano, posebno fino, tipa neke kosti? jel ti možda kost vani smazala? moj je svaki božji put poslije kosti imao proljev. inače je bio na kuhanom, ali na kuhanoj piletini. a kad bi dobio recimo teleću koljenicu - obavezan proljev..
nisam joj dala kosti za jesti..hranim ju samo onom suhom hranom za štence i svaki drugi dan joj dam iz konzerve za juniore ili one vrećice s mokrom hranom za juniore. danas više nije imala proljev.cijeli dan uopće nije imala stolicu i tek je sada navečer obavila nuždu i sve je normalno. Jela je uobičajeno..bile smo na istrčavanju i sve po starom. sada se napokon smirila i spava. svi koji me znaju dive mi se kako izdržavam njezin tempo.. toliko energije u nekom psu ne pamtim kada sam vidjela...navečer ful umorna jedva dočekam krevet... a ujutro opet ispočetka... al..preslatka je..što ju više gledam sve mi je ljepša...i naravno da to svi komentiraju kada ju vide..a ja ponosna na nju
ooo, pa ja vas nisam ni vidio Inače, ja sam onaj volonter koji vam je dao Leu odnosno Pikolu, sve vam objašnjavao, pisao ugovor (ili ne ako je kasnije potpisan, ne sjećam se više). Sjećam se da je bilo frke oko stana Ali dobro, sad je sve to riješeno, a ona uživa. Fakat mi je drago da ste se javili i da je sve ok
Što se tiče sterilizacije, obavite to i nećete požaliti Fakat ima tolko prednosti, a ono da se počnu debljat ili ostanu inkontinentni su po meni čiste gluposti Znam jako jako puno njih koje su sterilizirane, i apsolutno njim ništa ne fali. Zaprav, falilo bi njim da nisu sterilizirane. I neće ona stić izgubit povjerenje, ujutro malo prije 9 ju dofuraš, u 4 popodne ona ide doma. I čim vidi da je doma, bit će super. Drugi dan sve po starom, nećeš ni primjetiti da je nekaj bilo Nije nagovaranje, samo savjet. Ti odlučuješ
drago mi je da si se javio!!! je..sve je super.. Pikola je bila tri tjedna na godišnjem na moru...pa je sada malo u depresiji jer u Medulinu imam kuću s velikim dvorištem..vodila sam ju na more, vozila se na brodu..kupala po otocima, imala je svoj box vani...tako da je sada tužna jer mora biti u stanu... već dva dana ne jede svoju hranu..samo traži meso...i nadam se da će ju to brzo proći... imam dosta slika..pa ću ih staviti na net...
)
..i gleda me što radim...ali već joj se spava jer sam ju naravno oper izmorila na nasipu 
Fakat ima tolko prednosti, a ono da se počnu debljat ili ostanu inkontinentni su po meni čiste gluposti 
