Psi su 13.08. predani u Dumovec. Buba, krivo si shvatila, dvorište je bilo ponuđeno kao privremeni smještaj do toga datuma, ali ja sam se uspjela snaći, otišla sam sa svojim psima i ovima na vikendicu i bila tamo, i nekako je to išlo.
Htjela bih zahvaliti svima koji su mi htjeli pomoći, pogotovo tebi Lina. Neću ovdje opisivati svoje osjećaje jer nije mjesto za to (a i tesko ih je uopće riječima opisati), ali reći ću samo da će rana na srcu ostati zauvijek. Tri tjedna bila su dovoljna da se potpuno vežemo za ta prekrasna stvorenja.
Pratim situaciju na stranicama Dumovca, i stavili su sliku samo jednoga psa. Zvali smo i saznali da je drugi udomljen nakon par dana, pa da zato nema slike. To mi se nije svidjelo, jer sam vidjela fotke nekih drugih pasa koji su udomljeni nakon sedam dana, pa im je fotka ipak tamo. Inzistirali smo da nam kažu kome i gdje je udomljen, ali nisu nam željeli otkriti te podatke. Situacija se zaoštrila pa su nam poslali tri fotografije sa novom vlasnicom. Međutim, mene to nije umirilo, jer vidim da su fotografije snimljene u Dumovcu. Ne znam da li da dalje inzistiram ili ne, i zašto nemam pravo znati tko je udomio psa! Tko kaže da je sa psom sve u redu? Tri fotografije?
možda je bila situacija da su psa udomili i prije neg su stavili slike na site. ako ne griješim, kad se to nama dogodi, pas ostaje zapisan u evidenciji - naravno, ali ni ne stavi se na stranicu. što da stavljamo udomljenog psa.
jedino je malo čudno da ti neće reć, iako, možda ni ne smiju. ni mi ne otkrivamo adrese i imena udomitelja javno. mjesto eventualno kažemo i objasnimo uvijete. nisam sigurna da se ti podatci smiju davati. znam da na forumima to nikad ne pišemo, a da li će netko reći preko telefona - ne znam.
Ma naravno ne na forumu. Dečko ih je zvao, sjetili su ga se (on je imao tu groznu zadaću da ih preda). Ali i dalje ne žele dati nikakve informacije. Iako su psi bili tri tjedna kod nas, preselili smo se zbog njih, učinili sve da ih spasimo. Pa pobogu da nije bilo nas, ili bi i dalje bili na cesti, sada već u tko zna kakvom stanju, ili bi već bili pokojni. Bez obzira što navode da je kao bilo ljudi koji su navodno onda maltretirali udomitelje, mislim da mi imamo pravo znati gdje je i u kakve uvjete pas udomljen. Neću odustati. Tri slike fotografirane u Dumovcu sa nekom ženom meni ne govore apsolutno ništa. Što više oni skrivaju podatke, to sam ja uznemirenija.
ma ne, ne kažem da trebaš odustati. samo kažem da se ne brineš toliko jel praksa je inače da se baš ne daje adresa ljudi.
nisi ti bilo tko s ceste koji pita to pitanje. pitaj da im potpišeš da nećeš uznemiravati udomitelje. reci im da je i u njihovom interesu da se vidi u kakvim je uvjetima pas a da ćeš im ti to napraviti samovoljno. objasni da si normalna osoba koja samo želi čuti i vidjeti da je pas sada sretan. inače azili provode provjeru udomitelja. netko od nas ode do čovjeka, popije kavu, posluša malo o psu i to je to. nikakvo maltretiranje. ništa. samo smirivanje svoje savjesti. objasni im to. ne želiš nikome zagorčavati život. samo želiš popričati s ljudima, kratko, kad njima odgovara, da čuješ da je pas dobro.
Ovo sve što si navela je dobra ideja. Tako ću im reći. Što je najbolje, meni je dovoljno da ga vidim, ne moram niti razgovarati sa ljudima ako to nekome smeta. Samo da vidim gdje je, u kakvim uvjetima, kako izgleda, jednostavno - kako je!
Inače, moram priznati da mi nije jasno to da nekome takve stvari smetaju. Ja imam Ozija koji je zapravo štićenik Noine Arke (iako smo ga mi našli, ali Arka je organizirala operaciju, smještaj kod volonterke i puno pomogla), i što se mene tiče, moglo me se i sto puta pitati kako je i doći, nemam ništa protiv. Dapače, s ponosom bih ga bila pokazivala kako dobro napreduje. Ali...sto ljudi, sto ćudi, valjda.
Helena je upoznata sa svime, ali izgleda da ne može ništa. Poslali smo mejl u azil u kojem objašnjavamo da smo normalni ljudi koji samo žele znati gdje je pas i kako je i da smo spremni potpisati da nećemo nikoga uznemiravati. Međutim, i dalje nam ne žele reći gdje je, već nam je upraviteljica rekla da će ići tamo gdje je i poslikati ga i poslati nam slike. A ja razmišljam o tome da njegove fotografije pošaljem svima na mailing listi sa molbom da mi jave ako ga negdje vide...što mislite o tome?
p.s. Sada kada pročitam sve od početka, vidim kako sam zbrčkano pisala - bila je to stvarno kaotična situacija, mada je ja nisam možda najbolje opisala. Dio postova sam diktirala dečku preko telefona jer ja do kompjutera nisam mogla, a on na poslu ponekad nema ni minute vremena... i još se ne snalazi najbolje na forumima, a morao ih je provjeravati nekoliko...
Toni, nadam se da je decko stvarno udomljen, zapravo, vjerujem da je zaista tako. Ako su u azilu spremni ici provjeriti njegov smjestaj i uslikati ga, mislim da je to dobar znak. Pa ne bi se oni gnjavili s nekakvim fotomontazama i slicnim glupostima. A znas da je davanje privatnih podataka osjetljiva stvar, a i ludjaka ima svagdje, pa si vjerovatno azil ne moze dozvoliti da ljudima daje podatke. Mozda bi najjednostavnije bilo kad bi oni u Dumovcu nazvali udomitelje i dali im tvoj broj telefona i objasnili da ste vi nasli i zbrinuli decke i da bi voljeli znati kako su, pa nek udomitelji osobno vas nazovu.
moj savjet je da pričekaš za sad. ako ti zaista pošalju slike, nemoj se dalje brinut jer, kak je i Lina rekla, ne bi se oni zafrkavali s fotomontažama ili ne znam čim samo da tebe smire. ako ti pošalju slike shvati ih kao dokaz da je pas ok.
s tim da možeš zaista zamolit ženu da udomiteljici da tvoj broj telefona. možeš čak napisat i pismo pa ga dati ženi iz azila da ga uruči udomiteljici. ono, pismo zahvale što je napravila dobro dijelo, tvoje iskustvo s pesekom i tak, udomiteljima je redovito jako drago saznat kako im je pas živio prije njih, kako je nađen i ostalo. a na kraju navedi da bi jako voljela dobiti priliku još jednom vidjeti malca pa ako su za šetnjicu da bi ti bilo jako drago. evo, da ja dobijem takvo pismo, bilo bi mi izuzetno drago. prvo jer se vidi da je tog psa netko volio i prije mene. a drugo jer bi saznala kako je uopće došao do mene.
Iz azila ni glasa. Ja mislim da ni oni ne znaju kako je pas udomljen, jer nisu jos ni bili tamo. Skoro ce biti dva mjeseca da je udomljen, a ja ne znam nista o njemu. A rekla bih ni oni, jer su nam sami rekli da idu 'nakon nekog vremena'. Ja mislim da mi tako 'zarko' ne zele dati podatke jer jos ni sami ne znaju u kojim je uvjetima pas, a ne bi bilo zgodno da ja to otkrijem prije njih, na primjer. Vise ne cekam, pocinjem ga sama traziti. Takodjer, vjerovatno cemo otici kod covjeka u Gradsko poglavarstvo koji je zaduzen za Gradski azil. A mozda posaljem i pisamce u neke novine. Dosta mi je.