Već jako dugo nisam postala slike od Neli, a u međuvremenu se mlada dama dosta promijenila i fizički i psihički. Budući da sam trenutno na poslu, tako sam i napravila par slikica od crne bande iliti bande crnih pasa - Neli i njene "kolege s posla", Gara i Daf, peseki od mog brata koje smo također udomili. Gara nam je samo došetala u dvorište i ostala, a Dafa je tata našao pored ceste kao bebu i donio ga. Ekipa se odlično slaže, Neli ih je nevjerojatno brzo prihvatila i funkcioniraju kao pravi dream team.
Pa krenimo redom...
Neli i Daf strpljivo čekaju na stepenicama pauzu za šetnju
Volimo pozirati jer znamo koliko smo zgodni
Crna banda kreće u pohod na zelene livade
Cure ne mogu dočekati da izlete iz dvorišta
Neli traži poljske miševe
"A gdje je ostatak ekipe?!"
Osvrt na slučajne prolaznike
Pogled u daljinu
Kratki predah nakon neuspjela lova
Curke u šetnji
"Hm, tko to tamo galami?!"
Odmor od napornog hodanja
Ne znaš koja se voli više vozit i onda se guraju na svojoj omiljenoj poziciji u autu
Možete primjetiti da su Gara i Neli dosta fizički slične jer obadvije imaju gene hrvatskog ovčara i interesantna je činjenica da se njih dvije izvrsno slažu. Tako da oni dosta pridonose Nelinoj socijalizaciji koja je još uvijek u tijeku i premda napreduje sporo, pokazuje jako dobre rezultate.
I meni je također drago da ste nam se konačno malo javili.Toliko puta sam se sjetila Neli i pitala se kako je,ali vidim da je sve super i da je Neli dosta poslušna i da hoda bez lajne.Puno pozdrava svima uživjte i dalje.
__________________
Sto se vise druzim sa pesima sve manje volim ljude
Hvala na dobrim željama Nelica je stvarno poslušna, malo je trvdoglava kada nešto nanjuši pa ju se mora pet puta zvat, ali uvijek na kraju posluša i dođe. Tako da ju na lajni furam samo onda kada se šećemo na nepoznatom terenu ili tamo gdje ima puno ljudi i auta. Naučila je i režati, tako da svaki put kada nam se netko približava onda ispušta te obrambene zvukove, a kada nam ta osoba dođe na dva metra, samo podvije rep i kidne. Na poslu nam stvarno dolazi dosta ljudi, tako da je to isto jako dobra terapija za njenu socijalizaciju. Njoj je bitno da sam joj ja na vidiku i onda nema panike. Kak veli moja mama, ide za mnom kao ždrijebe za kobilom. Kada uhvatim vremena, postat ću kućne slikice da vidita kako milostivica uživa chillajući u svojim košarama.
