Elizabeth, mrcina od mačka ima samo šest mjeseci ... a našla sam ga izgladnjelog i kržljavog kad je imao 4 tjedna ... jedva je preživio ... obožavam ga! Stalno se razgovara sa mnom i uvijek ima neki komentar. A maza je samo takva ... ljubi i grli i prede ko blesav.
Wow. Ako si uspjela kržljavog mačka pretvoriti u ovakvog prekasnog mačora,onda sam sigurna da ćeš uspjeti i sa Lenom.
hm, možda ovo baš i nije nešto naročito pametno al svejedno ću bubnut si ju probala hranit na ruke? to često pali. Iako najčešće kod onih razmaženih guzica, a ne isprepadanih ko Lena. Bilo je dosta njih koji nisu htjeli jest, pa se ona lijepo sjedneš u kavez i mrvicu po mrvicu njim daješ, i tak sve pojedu. Npr. krissy je u klari imala i kuhano i dehidrat, i ni jedno nije htjela. Al je zato krala iz kante hranu za štence. Kad smo joj tu hranu stavili u zdjelicu nije htjela ni primirisat, ni jednog od 3 zdjelice. Kad je jela iz moje ruke je pojela cijelu jednu zdjelicu
Dandee ... probala ja i to. Nema šanse. Jedino što hoće iz ruke su Frolići. I to par komada i onda okreće glavu. Sad sam već zabrinuta. Od jučer ujutro nije pojela NITI ZALOGAJA! Danas je tjedan dana da je na tašte. Jedino što pije vodu. Ajd bar nešto. Neće morat na infuziju. Uopće ne kužim kako nema osjećaj gladi. Ostavila sam joj jutros puno zdjelicu hrane pa možda nešto tokom dana pojede - u miru, kad nema nikog u blizini. Maknula sam Saru i Čupka da joj oni ne smažu i da ima mir. Uf!
Jučer je inače imala relaps ludila - bježala je od mene kao da me nikad nije vidjela i zavukla se u građu gdje je provela cijelo popodne, večer i noć. Jutros sam je jedva namamila u kuću. U pol sedam sam po onoj kiši i blatu išla zagrađivati i premiještati grede, cigle i letve da više ne može unutra.
A s Biotinom joj mogu jedino posoliti rep kad neće jesti.
Sirotica. Možda je ona teže oštećena nego što se činilo. I to ne samo od boksa nego možda i od rođenja. Koliko čujem, odmalena je malo čudna i plašljiva i voli se zavlačiti.
--
-- Edited by Arwen at 11:06, 2008-03-13
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
Arwen, ona je bila najpljašivija u leglu, rođeni su u šumi kod Bundeka, jedva smo ih pohvatali po snijegu, tada su imali do 3 mjeseca, svi su bili izbezumljeni ali ona najviše svi su izlazili na dvorište osim nje, a boravili su u jednoj prostoriji u dvorištu i kada sam je izvukla van opet se vani uspjela sakriti, ali kada su imale 5 mjeseci normalno su funkcionirale po dvorištu i lajale na zločestkog susjeda. Možda se preplašila nećega kada tebe nije bilo jer ona se boji i svoje sjene, znam po Đoi. Kada sam je nosila na sterilizaciju na veterinu, sirota od straha me ugrizla za ruku i pokakala se. onda znaš koji je to strah bio, jer nikada kod mene nije pokazivala agresivnost. Ovo je već zabrinjavajuće što ne jede, znam da sam nedavno dovela kujucu iz boksa na čuvanje kod prijateljice koja ima svog psa i tako je bilo par dana, rep pod noge, skrivanje, a u boksu je normalno funkcionirala, ali nije trajalo tjedan dana. Nadam se da će danas ipak isprazniti zdjelicu. Arwen neznam što joj daješ, ali probaj joj malo piletine s rižom dati, ona odlično miriše kada se skuha, bar za početak dok se ne opusti. Sirotica mala što sve proživljava. Đoa je kod mene već 3 godine i kada čuje brujanje auta nešto zašušne odmah reagira, i mislim da nikada neće biti pas koji se ničega neće bojati.
Ah, evo i ja cu lupiti nesto, pa mozda bude korisno.
Konkretno, moja pokojna Lina nikad nije bila osobito motivirana za jelo i bila je u stanju gladovati danima dok ne dobije ono sto je zamislila. E sad, to vjerovatno nije stvar s Lenom jer ona nije razmazena. Medjutim, svako proljece Lina bi samu sebe stavila na dijetu tokom koje pet-sest dana nije jela ni zalogaja. Bila je u super formi, malo mrsava ali potpuno zdrava, i mi smo se brzo naucili na tu njenu proljetnu dijetu. Mozda je tako nesto i s Lenom.
Jučer sam joj skuhala pureći rižoto na temeljcu od juhe s povrćem i još narezala unutra pureće hrenovke. Prasica je vješto probrala meso, malo probrljala i ostavila pola. Ali pojela je bar nešto. A vidim da je i malo suhih pojela tokom dana.
Jutros sam je hranila iz ruke i doslovno šopala ko gusku ... nagurala sam joj par zalogaja kravljeg sira direktno u grlo. Blesavica mala.
Ali inače je super. Sad već sama ulazi u kuću bez problema, ide za mnom "ko pas", čak je sinoć skočila na fotelju da ju mazim. Skužila sam da ju je strah biti vani čim padne mrak. Preko dana je sve OK, trči po vrtu skupa s mojima, skače po njima i hoće se igrati. Sara je malo ljubomorna i jutros ju je malo cvaknula kad je počela skakati po njoj, a na moje čuđenje Lena joj nije ostala dužna. Iskezila se i vratila joj i onda je dotrčala k meni.
S mačkama se odlično slaže i svi ju vole. Najdraže im je igrati se s njezinim repom kad krene mahati njime. To im je čudno jer ni Sara ni Čupko nemaju repove pa im je zgodno igrati se s njezinim.
Ne znam da li je (i kada) Lena zadnji put dobila Pratel ili neko sredstvo protiv crijevnih nametnika?
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
Opušta se pomalo, svakim danom bit će sve bolje, Arwen za tebe će se jako vezati, tako je i Đoa vezala za mene, što se tiće tabletica za čišćenje kao mala je bila čišćena a za ostalo neznam to će znati Mona.
Arwen wrote:...Prasica je vješto probrala meso, malo probrljala i ostavila pola... A vidim da je i malo suhih pojela tokom dana.
...To im je čudno jer ni Sara ni Čupko nemaju repove pa im je zgodno igrati se s njezinim.
Ne znam da li je (i kada) Lena zadnji put dobila Pratel ili neko sredstvo protiv crijevnih nametnika?
Vidis da ipak nije bas tako blesava da umre od gladi. A kako je oduvijek malo jela, ocito joj je i zeludac tako naviknut. Mislim da ce redovito trcanje i kretanje + B vitamin uskoro uciniti svoje pa ce i ona malo povecati porcije. Hrvatici su i inace psi koji mogu dugo izdrzati na izrazito oskudnoj prehrani, tako su i prezivjeli kao rasa, mislim. Joj, ovo s mackama i Leninim repom mi je za krepat!
Ako nije sasvim nedavno ciscena, sigurno joj jedan tretman Pratelom ne bi skodio - dapace? Better safe than sorry?
...Sad već sama ulazi u kuću bez problema, ide za mnom "ko pas", čak je sinoć skočila na fotelju da ju mazim...
Hi-hi, Arwen, mislim da bus se ti tesko rijesila tog pesa...
Ove godine nismo joj dali pratel,tako da joj slobodno daš.Inaće ona se voli igrati kad smo je uspjeli stjerati u prvo dvorište i uvijek je prihvačala nove pse sa kojima je izašla u dvorište i nije baš pokazivala neku agresivnost,tako da je valjda tvojoj kujici zasmetalo njezino skakanje.Ako si primjetila kad se počme igrati i trčati trči ko mali konjič.Drago mi je da se tako dobro slaže sa macom.Uživajte i želimo još puno slikica.
__________________
Sto se vise druzim sa pesima sve manje volim ljude
Nisam često na Forumu jer sam cijeli dan u muvingu i na večer doslovce krepana. Ali uljepšala sam si noć čitajući ovaj topic. Dakle Lena je imala sreću da je zapela za oko našoj Arwen koja će zasigurno od tog plahog, prestrašenog, izbezumljenog i totalno nesocijaliziranog psa - učiniti ČUDO. Ne znam što da ti kažem osim, Bog te blagoslovio, ne samo zbog Lene nego i zbog svih tvojih plemenitih djela koje si činila, činiš i činit ćeš ! Samo toliko, hvala ti od srca.
Jučer je ponjupala večeru bez pretjerano oklijevanja ali uz napomenu da je bila pripremljena "a la carte" Specijalno pour Lena - čisto meso iz juhe s povrćem i tijestom (i to ne bilo kojim - svježe domaće tijesto).
Ubacila sam joj doslovno ŠEST zrna dehidrata koja je mudro ostavila.
I jutros je pokazala interes za zajedničkim doručkom u ranu zoru. Čak se nitko nije morao maknuti dok ona meditira i mantra. Da li moram napomenuti da je i doručak bio "a la carte"? Uz doručak joj naguram u grlo tabletu Biotina i još par zalogaja kravljeg sira i onda je mir. Prase jedno razmaženo.
Ali vidim da sve više kopira Saru i Čupka ko mali majmunčić. Dobro da nije sama jer ovako će se daleko brže socijalizirati. Sad već dolazi na poziv bez problema, osvojila je kuću u potpunosti, vani trči i hoće se igrati i sve više pokazuje da ima i svoju vlastitu volju. I to kakvu!!!
U petak mi je doslovno demolirala stan dok sam bila na poslu jer se ljuti kad me dugo nema. Kad sam popodne otvorila vrata, skoro sam se srušila. Svo cvijeće pobacano s klupčica, tegle razbijene, sve deke i jastuci s trosjeda na podu, izlivena posuda s litrom vode od koje se pod napuhao ... tepisi posvuda, iz kupaonice je izvukla sav zmazani veš i dovukla na hrpu ... katastrofa. I onda je to sve skupa naravno inspiriralo malog mačka da se popiša na cijelu tu hrpu jer mu nije bilo jasno što se događa. Ajajaj ... bilo je veselo.
A u subotu navečer, ostavim je na terasi (zatvorenoj) i taman legnem - kad ona počne protestno lajati. Neće biti sama. OK - pustim je u kuću i ponovo legnem. Kad nakon 10 minuta začujem totalni kraval ... Leni je dosadno i ona bi se igrala pa je krenula opet bacati stvari, skakati po namještaju i lajati ... E, onda sam se pošteno izvikala na nju, poslala je na mjesto i pogledala ubojitim pogledom. Moram reći da mrcina vrlo brzo shvaća što se od nje hoće i brzo uči. Više se nije ponovilo.
Sada vježbamo stavljanje i skidanje ormice. Banalna radnja - ali koja kod nje izaziva napadaje panike, pa se nadam da ćemo i to uskoro savladati bez stresa.
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
drago mi je da je počela jesti, ali vidi kako je mudra, neće ona bilo što, zna da će joj se skuhati nešto fino, što se tiće ormice mislim da će to joj smetati, moj savjet ti je da joj staviš davilicu, manje će ju osjetiti, a ne može ti se izvući iz nje kada će ići u šetnju. A što se tiće demiliranja stana, Đoa i Figa kada su zajedno isto narave svašta ali ih nikada ne ostavljam same u kući već sa svojom Nerom, a pred njom se ne usude to napraviti jer je se boje.
i ja se tek sad javljam jer nakon uvodnog posta sam ostala prvo bez daha (doslovno) a onda i bez teksta stvarno prekrasno okružje, i za ljude i životinjice....a slike i tekst sa "sjenom" ...da ne pričam i jako sam sretna kaj se malena opušta...to i rezultira nezgodancijama..to će ju proći ali najljepše je što je to znak da počinje puštati emocije mišica predivna... i nevjerojatno koliko su ona i čupko isti , ko blizanci
Buba, veliki sam protivnik davilica ... Ni iz orme se ne može izvući a ipak je humanije. Ne volim nikog daviti Naviknut će se ona već i na tu rutinu. Svaki dan stavljamo i skidamo po nekoliko puta. Ne smeta ona nju toliko koliko stres izaziva samo stavljanje jer ona ne zna što će se iza toga dogoditi. Kako se ne događa ništa strašno, onda očekujem da će se vrlo brzo naviknuti na tu rutinu. Nakon toga slijedi stavljanje vodilice tako da ju vuče za sobom po stanu a tek kad se na sve to navikne, onda ćemo pokušati staviti mene na drugi kraj.
Teško je raditi s tako preplašenim psom, pogotovo zbog toga što ne trza na hranu pa ju nemam s čime mamiti niti nagraditi. Kod nje je pristup sasvim drugačiji (iako ja ne volim raditi na hranu niti s "normalnim psima" jer mislim da se između psa i čovjeka treba stvoriti povjerenje i ljubav i takva vrsta povezanosti da pas ispunjava radne zadatke s veseljem i jer želi ugoditi svom čovjeku a ne zato da dobije zalogaj.).
Aiax, na slikama su stvarno isti ali u naravi se vidi razlika. Čupko je pravi hrvatić, kovrčave dlake (moj šogor veli da je on "barokni pas" s tim frčkicama ), bez repa, "kockaste građe", uspravnih ušiju, kratke klinaste njuške a ona ima dlaku, dugu usku njušku i kitnjasti rep ko škot, ili belgijski ovčar-tervueren.
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
arwen, vjerojatno to znaš, ali ovo privikavanje na hamić i vodilicu je točno kako se to školski radi.. ko da si knjigu citirala, majke mi.. shvatit će ona, pogotovo kad se još malo veže za tebe, pa shvati da joj ništa nažao nećeš napraviti što god joj privezala, bacila, nudila.. predivno napredujete.. ona je već sad skroz drugačiji pas..
znam da ponekad davilica davi ali Đoa uopće ne vuće u šetnji pa ju ne može daviti, ona uvijek hoda uz mene,jer tako osjeća sigurnost, mislila sam da će i tako Lena, ali dobro ti imaš svoj sistem rada.
sa davilicom se nije zezat. pogotovo ako pas vuce moze izazavat defekciju vrata, pritisce stitanjucu i zile na prsima, sprecava dovod kisika u mozak i cini psa jos vise nervoznim. Lenu treba polako privikavat na samocu, od pola sata na dalje, i ostavit joj neke grickalice jer se grickanjem oslobađa neki hormon koji djeluje na smirivanje pasa. a psi obicno grizu stvari kad su u nekom stresu da bi se smirili, nisu zlocesti, samo se smiruju, obruzaj je sa kostima, privikavaj ju da ostaje sama i bit ce ok. pazi kad se ti dizes na lajanje da ne bi skuzila da ti lajanjem dolazis, lajanje moze biti nauceno ponasanje, a moze biti stres, pogotovo ako je visoko frekventno onda je sigurno stres u pitanju, isto kao i kad pas odbija hranu. sa njom samo strpljivo i polako, bez deranja, ona jos nije sigurna. deranje vas moze odvest u krivom smjeru.
__________________
Sto vise upoznajem ljude oko sebe, sve vise volim svog psa!
Evo mali update. S hranom smo koliko-toliko ok. Večeru pojede u dva puta a doručak ju šopam ko gusku ali ona to dozvoljava i ne otima se previše. Dok joj ne stvorim naviku, pa će valjda onda sama. Mršava je za poludit. Da nema te dlake izgledala bi ko hrt. I to slabije hranjen.
A sad ono najgore. Lena je turbo štetočina. Čim duže ostane sama, napravi rusvaj. Noćas mi je (opet) pojela sve jastuke s trosjeda i razbacala punilo po stanu. I to negdje između 5 i 6 ujutro, jer me u 5 probudila lajanjem i kad sam se digla i zašpotala je, legla je na svoje mjesto i nije više lajala. Ali se dohvatila jastuka za osvetu.
Preko dana je ostavim vani sa Čupkom i vidim da su se dobro skompali. Ali svejedno je jučer progrizla i svoj jastučić iz kreveta.
Za sada nisam jako zabrinuta jer je istu stvar radila i Sara kad je došla. Ja sam to ponašanje u potpunosti ignorirala i nakon nekog vremena (kad je pojela sve što se izgrist dalo ) je prestalo samo od sebe.
Mislim da ona još pokušava odrediti sebe unutar nove zajednice i svoj položaj prema meni a nema još niti sigurnost niti puni osjećaj rutine pa ispituje granice.
Dala sam joj neku svoju staru trenirku da ima nešto s mojim mirisom, ali to ju ne zanima i nju ne želi gristi. Isto tako ni kost, za koju uopće ne kuži čemu služi. Ali, vjerujem da će se sve s vremenom smiriti i kad ona shvati da je sada tu gdje je i ulovi neki ritam, vjerujem da će i to ponašanje prestati.
Inače je drugi pas. Kad smo sami, ponaša se skoro normalno. Veseli se kad dolazim doma, skače, igra se, izjuri u vrt, ulazi u kuću normalno i sve više se njezine reakcije normaliziraju. Kad dođu gosti onda legne u svoj krevetić i ne miče se ali dozvoljava da ju se pomazi i ne bježi ni od koga.
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
Lenu treba polako privikavat na samocu, od pola sata na dalje, i ostavit joj neke grickalice jer se grickanjem oslobađa neki hormon koji djeluje na smirivanje pasa. a psi obicno grizu stvari kad su u nekom stresu da bi se smirili, nisu zlocesti, samo se smiruju, obruzaj je sa kostima, privikavaj ju da ostaje sama i bit ce ok.
Nea, teoretski bi trebalo tako ali ja nažalost od pon - pet radim full time pa to s pola sata otpada. Morat će se naviknut "bez uvoda". Uostalom, ne radi se tu o tome jer je ona navikla biti sama. S jedne strane je dobro što ima društvo drugih pasa i mačaka jer se lakše i brže oslobađa i nije sama, ali s druge strane ona sada polako uviđa sve prednosti ljudske ljubavi i pažnje i želi je samo za sebe a ja ne mogu ignorirati ostale radi nje tako da balansiramo. Ona, osim toga, uopće ne zna pravila ponašanja u odnosu čovjek-pas i sada testira granice. I to je ok. Shvatit će brzo jer je vrlo bistra.
pazi kad se ti dizes na lajanje da ne bi skuzila da ti lajanjem dolazis, lajanje moze biti nauceno ponasanje, a moze biti stres, pogotovo ako je visoko frekventno onda je sigurno stres u pitanju, isto kao i kad pas odbija hranu. sa njom samo strpljivo i polako, bez deranja, ona jos nije sigurna. deranje vas moze odvest u krivom smjeru.
Ja ignoriram njezino noćno lajanje, jutros sam se slučajno digla jer sam morala na wc pa je tako ispalo ali inače se ne dam ucjenjivati - pa makar pod cijenu uništenih jastuka Teško je procijeniti kakvo je to lajanje jer ona inače uopće ne laje. Ovo mi se čini dosta piskutavo ali nekad psi tako laju i kad se zaigraju. Kao neki poziv na igru. Bar moji. Ona jest u stresu, ali ne znam zašto baš posebno u 5 ujutro . To ona mene testira i skreće pažnju na sebe, ali to moramo riješit upornošću i dobrim primjerom. Kažnjavanje, velim, ne primjenjujem, jer mislim da bi izazvalo kontraefekt. Kod asocijalnog i traumatiziranog stvorenja je bilo kakva reakcija bolja od nikakve (na što je navikla) pa sada samo mora shvatiti koja su ponašanja prihvatljiva a koja ne. I koja će joj donijeti moju naklonost i pažnju.
Nadam se samo da će mi do tog trenutka preostati većina namještaja i posteljine.
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
Vidim da imaš malo problema sa Lenom.Neznam što da ti velim,kao prvo ja ju uopće nisam nikad ćula da laje,to mi je nepoznanica.Što se tiče uništavanja ona je imala dekicu ili neke stare krpe na kojima su spavali ali moram reć da ih nije uništavala,možda je to ipak neki njezin revolt.Neznam stvarno što da ti velim ali se ipak nadam da ćeš imati puno strpljenja i volje da i to dovedeš u red.Primjetila si valjda dok si dolazila u Klaru da je najsigurnija bila kad je shvatila da ide u kavez i isto tako uvijek je znala da će dobiti frolike,to je najviše voljela a druge oblizeke tako tako.Puno sreće
__________________
Sto se vise druzim sa pesima sve manje volim ljude
Buba, sve je (koliko-toliko) pod kontrolom. Lina-Lena napreduje, sitnim koracima, ali ipak je svaki dan sve bolje i bolje.
Sad me već dočekuje vani kad dolazim s posla, skače, trči i veseli se.
Jede relativno normalno. Ujutro ju hranim iz ruke jer nemam vremena čekati da se gospodična skoncentrira, i ona je to lijepo prihvatila. Sve pojede iz ruke, bez protesta. A popodne ručak pojede u dva puta. neki dan je smazala cijelu porciju odjednom pa je sve povratila. Valjda joj želučić još nema taj kapacitet i ona to zna pa obrok rasporedi u dva manja. I to prvo probere meso a onda u drugoj rundi ostalo. Mudrica.
Imali smo još jedan veći incident uništavanja jastuka i sad sve jastuke sklanjam s njenog dohvata. Pojela mi je i jednu tenisicu ali sve su rjeđi ekscesi.
Skužila sam da moram Saru ostavljati s njom jer joj ona ne dozvoljava da šizi pa je eto sada moja policajka dežurna dok sam ja na poslu.
Inače, neki dan me baš začudila kad mi je susjeda došla u posjetu a Lena joj je normalno prišla i nije bježala od nje, dala se pomaziti i ponašala se sasvim ok.
No, kad mi dođe familija na ručak pa bude malo veća gužva i galama, onda se povuče u svoj "pik-spas-za-mene krevetić" i uglavnom tamo ostane dok gosti ne odu, iako ne pokazuje neki strah od njih - dozvoljava da ju natežu, ljube i maze.
Najveći je problem ormica. Sam pogled na nju izaziva kolaps sustava, iako ju stavljamo i skidamo često. Uopće ne mogu skužiti zbog čega takav strah. A kad sam joj zakačila i lajnu onda se legla ko zaljepljena za pod u totalnom šoku i nije se htjela ni pomaknuti.
Jel' moguće da je ikada doživjela neku traumu ili nešto ružno dok je bila na lajni???
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
kod mene nikada nikada nije imala nikakvu ogrlicu ni lajnu a bila je do 6 mjesci i kada su išle na sterilizaciju na veterinu unijela sam ih u auto i nosile do stacionara, ne sjećam se baš svih detalja, milim da su je odmah uspavali jer su vidjeli u kakvom je šoku, probaj sa ogrlicom oko vrata možda će ju više prihavatiti, kada su bile na veterini nisu ih uopće šetali mislim da su samo bile u stacionaru, ali to moraju potvrditi volonteri koji su bili tamo kada su one bile, Đoa je prihvatila orglicu i nikada me ne vuče, stalno ide uz mene zbog straha od svih zvukova. Mislim da joj je to prerano, možda se boji da ju negdje ne odvedeš. Što se tiće gostiju, Đoa i nakon tri godine što je kod mene povlači se i nikada ne prilazi nepoznatim osobama. Ali kada netko stalno dolazi i upozna ga onda nema problema.
Misliš GIA? Krivo su napisali ime pa nisam reagirala odmah. Ajme, koju dlaku ima! Ne mogu vjerovati. Ko medo. Jel ona živi vani? Lena nema toliko smeđeg. Baš razmišljam da ju otfuram u salon na trimanje da joj skinu tu dlačurdu. Poludit će kad dođe toplije vrijeme jadna.
__________________
Sramota je ne učiniti ništa pod izlikom da se ne može učiniti sve.
ja svako ljeto Giou ošišam, kao pudlicu, jer siroče nebi preživljela te vručine, ona je preko dana vani a spava u kući. Trebala bih joj davati nešto za dlaku ali financijsko stanje mi ne dozvoljava. Dlaku oko vrata joj ne mogu ni ošeljati koliko je to spetljano. Da pravi je medo moram ju staviti na dijetu, udebljala se jer dugo vremena nije išla u šetnju i boravila se stalno u dvorištu, a voli papati, pojede sve Figi što ova ostavi. Sada stalno idemo u šetnje ali nije nešto za trčanje, bacam joj uvijek, lopticu češer, to najviše voli, onda se malo razigra, aali nikada ne ode daleko od mene, još uvijek je u nekom strahu. Ali što se tiće vraćanje loptica i češera uvijek donese pred mene, a nikada ju nisam učila da to čini.