Hella, Lena je kod mene na socijalizaciji i privremenom smještaju.

Za sada nek ostane tako. Jedno je sigurno - ona nikad više u boks ni u azil neće ići dok je živa ... ostalo ćemo vidjeti 

Evo, samo da vidite gdje sam i kako mi je lijepo. Imam puuuno prostora za trcanje a kad malo dodjem k sebi i naučim hodati na lajnici, onda cemo ici u duge setnje u sumu ... tu je bas lijepo, mirno, zeleno i nema prometa ni guzve pa je pravi odmor za moje zivce





Šaljemo pusu svima u Klari i na forumu koji nas prate.

ma divota!!! ovo je stvarno nešto nevjerojatno predivno! stvarno.. uspjela si začepit usta od dvije najveće brbljavice na forumu.. :)

vidim da joj je prekrasno, i da uživa, i njeziza sestra zna meni ukrasti papuče ili cipele i odnijeti u dvorište, eto nakon 3 godine što je kod mene, izgleda da im je to genetski. Ovo je za Lenu super što nema uutomobila okolo, jer one se strašno boje zvukova, i neće biti dobro ako jednog dana ode negdje gdje će biti promet i puno automobila, znam po njezinoj sestri kako reagira na zvukove auta, buke. Ovako nešto kao što ti imaš, želim si ja jednog dana, kada mi našla takvo nešto ovog časa odmah  bi prodala svoju kuću i preselila bi se.

-- Edited by buba at 13:15, 2008-03-10

SUPER. Nešto najljepše što sam doživjela od kad sam u Arci,znam da ima super udomitelja i nadam se da će neće uvrijedit,ali Leni je baš tako nešto trebalo i da nađe takvu osobu koja će je socijalizirat i naučiti svemu što bi trebalo veseliti jednog psa.Još jednom bravo Arwen i puno veselja našoj Lenki u tako idiličnom prostoru.

aha, točno ta

Buba, ajde nam stavi par sličica Gioe pliz ...

A sad par riječi o Leninoj socijalizaciji i privikavanju.

Stigli smo doma u petak popodne. Malo mi je bilo teško izvući je iz auta jer se u panici pripila uz sjedalo i otimala kad sam je htjela pomaknuti, no nekako smo i to izveli. Čim sam je unijela u kuću, pokazala sam joj krevetić u koji je legla i nije se iz njega micala do drugo jutro. Sara i Chupko su je ponjušili sa zanimanjem a onda otišli svojim poslom lajati na travke u vrt. Prvi joj je prišao crni mačak Cmizdro kao da se već sto godina znaju. Ponjušili su se nakon čega joj se počeo igrati s brkovima i od tada su nerazdvojni.

Zabrinula sam se jer nije ni piškila ni kakala skoro cijeli dan a ni jesti nije htjela. U subotu se već toliko oslobodila da je krenula s ekipom u vrt ali nakon dva kruga se brzo vratila u sigurnost svog "pik spas za mene" krevetića. Sve dok je u njemu, mogu joj prići, maziti je, češljati, bilo što ... ali čim se digne iz njega, kao da gubi sigurnost i onda se ne da dirati. Pojela je tek toliko malo da ne bude skroz gladna. Nakon mojih izjelica, ovo mi je novi moment, ali vjerujem da joj treba malo vremena da uskladi bioritam, navikne se na novu hranu i malo sredi utiske. Iz krevetića bi se digla uglavnom kad mene nije bilo u blizini i onda bi s ekipom malo protrčala po vrtu. Čim bi me vidjela ili čula, odmah je dotrčala natrag i legla u krevetić.

U nedjelju ujutro me dočekala na nogama, mašući repom i jedva dočekala da jurne u vrt s ostalima. Super napredak. No, to nije sve. Na ručak mi dolazi cijela obitelj (sa još jednom kujom) i pitam se kako će ona to podnijeti. Dajem upute da ulaze jedan po jedan u mom prisutstvu. Međutim, Lena je raspršila sve moje brige u trenu. Podnijela je sve izuzetno dobro. Naravno - ležeći u svom krevetiću ali bez posebne panike. Na kraju su svi skakali i kretali se slobodno oko nje, mazili je i tetošili - bila je centar zbivanja i pažnje. Nekoliko se puta čak usudila šmugnuti u vrt. Navečer je unosim u kuću - kao i svaki dan - jer sama neće ući. Pitam se zašto, a onda shvatim. U stanu gori TV i ona čuje glasove. Valjda misli da je tamo neka hrpa ljudi ... no, nemamo vremena za filozofiju pa malo ubrzavamo edukaciju i unosimo je svako večer. Shvatit će s vremenom da nema nikoga. Uglavnom u kući si odabere neki kutak i onda legne. Ne kreće se baš pretjerano jer se boji svega, ali i ovo je dobro. U subotu je cijeli dan provela u kuhinji pod mojim nogama dok sam kuhala i preskakivala oko i preko nje.

Ponedjeljak - polako shvaća rutinu: rano jutarnje dizanje, izlazak u vrt, doručak, maženje ... no prvi put ju ostavljam samu dok sam na poslu. Nisam pretjerano zabrinuta jer ona zna biti sama, ali ipak zatvaram terasu za početak. Popodne zatičem sve u najboljem redu i veselu Lenku koja mi prilazi, maše repom i izjuri u vrt bez straha. Ovo je već velika promjena. Igramo se u vrtu, dolazi na poziv, ne bježi od mene, hoće se igrati sa mojima (koji su vidim, ipak malo ljubomorni jer Leni stalno tepam i mazim je često pa je malo ignoriraju što je čudno jer su inače druželjubivi i zaigrani) i ne juri odmah u krevetić. Ma bit će sve u redu s Lenkom ... još tjedan dana i onda dolazi na red trening hodanja na lajni.

Super. Vidi se da nije pretjerano zahtjevan pas. Hahaha,Arwen,kad se mogu useliti?

Arwen wrote:

---

U nedjelju ujutro me dočekala na nogama, mašući repom i jedva dočekala da jurne u vrt s ostalima. (...) Na kraju su svi skakali i kretali se slobodno oko nje, mazili je i tetošili (...) U subotu je cijeli dan provela u kuhinji pod mojim nogama dok sam kuhala i preskakivala oko i preko nje.

(...)
Popodne zatičem sve u najboljem redu i veselu Lenku koja mi prilazi, maše repom i izjuri u vrt bez straha... Igramo se u vrtu, dolazi na poziv, ne bježi od mene...

---

Arwen, jesi sigurna da to nije bio Cupko? Jer meni ovo zvuci previse nevjerojatno za onu pesicu iz boksa u Klari.

Buba, jesi li ti s Gioom imala problema u početku s jelom???. Lena neće ništa jesti i sada sam već zabrinuta jer ne znam više što bih joj ponudila ... ne znam da li je od petka pojela sve zajedno šaku hrane. Lizne i ostavi. Jedino što hoće jesti su Frolici i ementaler - a ne mogu ju baš ni s jednim ni s drugim hraniti...

Tko ima kakv pametan savjet? Ne radi se o depresiji jer je Lena svakim danom sve bolje i sve veselija. Jučer je SAMA ušla u kuću a jutros mi je bez uzmaka dozvolila da je zagrlim i podignem. Dakle, problem jela nije vezan s njezinim (ne) snalaženjem i prilagodbom na novu sredinu. Da li je i u Klari brljala ili se samo radi o promjeni vrste hrane?

Dajem joj ujutro svježi kravlji sir i kefir pomiješan s malo dehidrata (a tako i moji dobiju), a popodne dobiju kako-kad: uglavnom dehidrat (Allevu) pomiješan s konzervom (i to ne bilo kojom nego Belcandom) ili puretinom iz juhe, preliveno juhicom, povrćem, njokima ... moji se dave u tome a Lena samo lizne i odmakne se ko da joj se gadi.

Je, tako i ja razmišljam i stalno se nadam da će želudac pobijediti mozak, ali niš ... jutros sam ju popipala i ona je zapravo jako mršava. A izgleda bucko samo zbog ogromne dlake.

Ponudila sam joj i čisti dehidrat... ista priča. To neće niti liznuti.

Danas ću joj kupiti neki drugi - možda joj se ovaj ne dopada iako su moji apsolutno ludi za Allevom i pokazao mi se zaista jako kvalitetan - puno kvalitetnih bjelančevina i minimalno žitarica. To je jedini dehidrat od kojeg mi se psi ne debljaju ko germa.

Pustim ja nju na miru sa zdjelicom da malo odmeditira nasamo. Maknem druge životinje jer bi joj odmah lešinari sve slistili ... i onda nakon pola sata ipak maknem.

No valjda će prestati štrajkati kad propisno ogladni ... ili ću je voditi vetu na udarnu dozu B vitamina pa će joj se otvoriti apetit.

-- Edited by Arwen at 11:08, 2008-03-12

Arwen, prije nego što je došla k meni Gioa, bila je tjedan dana bez hrane tako kada je došla k meni odmah je jela, ali nikada Gioa neće jesti kada sam ja prisutna,  kada ja odem onda on sve slisti, ako je moguće ostavi joj hranu i makini sve životinje od nje, i bilo bi dobro da se i ti makneš od nje, možda će onda pojesti, probaj joj dati samo meso neko za početak i ostavi joj to kada odeš na posao. Što se tiće kefira i sira nije naučena na to, ni moja Đoa nije htjela to u početku, ali kad je vidjela druge pse i ona je počela. Nadam se da sam ti pomogla, Lena je je jako mršava mislim da je i u Klari slabo jela i da je sve pojeo drugi pas koji je bio s njom.

Ostavila sam joj u ponedjeljak doručak kad sam odlazila na posao i našla sam zdjelicu netaknutu kad sam se vratila ... ma vjerujem da će se i to srediti. Jutros je pokazala interes za hranu kad sam davala ostatku bande pa sam dala i njoj, no čim sam zdjelicu spustila pred nju - interes je splasnuo.

Elizabeth, mrcina od mačka ima samo šest mjeseci ... a našla sam ga izgladnjelog i kržljavog kad je imao 4 tjedna ... jedva je preživio ... obožavam ga! Stalno se razgovara sa mnom i uvijek ima neki komentar. A maza je samo takva ... ljubi i grli i prede ko blesav.