Prije nešto više od godinu dana, došli smo u Klaru ne bi li si izabrali psa. Bio je mrak, padala je kiša, a u kavezu je bilo nekoliko štenaca. Gospođa je rekla da su sve cure, da one nekako slabije idu. Izabrali smo smeđe-crnu mješanku terijera. Bila je prestrašena, tresla se i do kuće me je tri puta ispovraćala. Iako je dugo potezala nekakve traume, bojala se svih agresivnih zvukova, nepoznatih ljudi... kako je odrastala, tako je sve veselija postajala.

Dva mjeseca kasnije nam je dolutala mala mješanka njemačkog ovčara. Javili smo u udrugu, dakako. Trebalo je pričuvati kujicu dok se u azilu ne otvori mjesto. Uvukla nam se pod kožu, a i Helga je imala društvo. Ona je ostala Beba - kako smo je zvali dok smo mislili da će tu biti samo kratko. Izrasla je u psinu, al' je ostala umiljata beba.

Njih dvije danas su najbolje prijateljice. Igraju se i istražuju okolne šumarke po cijeli dan. Dobre su, lijepe i pametne.