oro, bez brige, opustit će se ona.. vodite je u auto što češće, vozite na lijepa mjesta da poveže vožnju s užitkom i priviknut će se.. ona je još kratko kod vas, treba joj vremena da se malo opusti, da shvati da je kod vas zauvijek i da ju nikada nećete napustiti..

divno je da ste počeli s treningom jer ćete se tako jako povezati a nije loše ni da razmisliš o nekoj školici, više zbog socijalizacije s drugim psima nego zbog učenja (vidim da vam to dobro ide i samima). da se nauči na veće pse i gužvu i slično.. učenjem ćete joj izgraditi samopouzdanje, kad osjeti vaše zadovoljstvo njome nakon izvršene naredbe.. a koliko vidim, imate vrlo dobar odnos ako se malena tako orijentira na vas .. tog se psa može puno naučiti, ima ih onih koji nisu ni najmanje orijentirani na gazdu.. inače, orijentacija na gazdu je vrlo bitna u treninzima, agility i slično bez toga ne ide..

Nego, zar nitko od vas ne zna kako je Foxy ( Kery) dospjela u stacionar odakle je kasnije prešla u  Sv. Klaru?  

-- Edited by oro at 13:13, 2008-02-12

Žalostan početak njenog života...ali, zato sada uživa....Oni koji su je ostavili u kartonskoj kutiji, sigurno bi bili zavidni na tome kako sada živi....postala je vječni turista....ha ha ha.....
Nego, MONA, tvoj avatar strašno podsjeća na nju...upravo tako ona izgleda u trenucima kontemplacije....skoro ista lisičja njuška...

Pogledala sam topic o tvojim psima i mački....veselo društvo...na žalost, većina fotografija se ne otvara na mom kompjuteru...  Ali, mona me stvarno podsjeća jako na foxy...pogotovo glede oblika glave, njuške i onih ušiju ko šišmiš...i isto je tako jako plaha ali pokazuje naznake da bi se mogla razviti u jako razigrano pseto...Za sada ne djeluje tvrdoglavo, dapače, vrlo je usredotočena na ono šta joj se govori i posluša me na prvu...ali, tko zna....
...možda su si nešto i u rodu...bilo bi zanimljivo znati  Ali, i ovako ih je lijepo imati kraj sebe...

Kako ce Foksica imati lijep zivot! Bila mi je nekako najsimpaticnija u tom leglu i bas sam sretna da joj se ovako posrecilo. Bravo lisicice!

Prelijepo je dobivat ovakve vijesti,stvarno presretna sam kad vidim kako vi i Foxsi uživate i koliko ste oduševljeni s njom.Želim vam puno veselih trenutaka i zajedničkog uživanja.

oro, ma divota.. ona je očito visoko inteligentan pas..

Drugim rijecima, razmazili ste je do daske     Sto je s ovakvom jepom majom cjatkom cujicom bebolinom sasvim u redu.
Mala pametnica je ipak jos jako mlada, i treba biti sto vise s vama, tako da je super sto moze s vama u ured ili na teren. Ovo s ostajanjem u autu po nekoliko minuta je sasvim OK, samo morate jako paziti da auto NIKAD ne bude na suncu, jer se zagrijava jace nego sto mislite, a psima vec promjena od 2-3 stupnja moze uzrokovati toplinski udar. I dehidriraju puuuno brze od nas. Medjutim, desetak minuta u autu u hladovini dok ste vi u blizini i imate nadzor nad autom je sasvim prihvatljivo rjesenje. Bolje nego da tuli sama u uredu.

Inace, naravno da je mozete polako poceti uciti da ostaje sama. Postupno produzujte vrijeme samovanja - svaki put po 10-15 minuta duze, i ostavite joj nesto s cim se moze zabavljati dok je sama. Kozne kosti i slicne glabalice, igracke od tvrdog materijala, kojima ne moze odlomiti komadic i progutati, oni debeli krpeni konopi za zvakanje... Kad vidi da ste vi otisli i da se ne vracate cim ona pocne cendrati, smirit ce se.

I ima jos jedan trik: ne pozdravljajte se dugo i zalosno, to samo pojacava dramaticnost vaseg odlaska. Vec unaprijed joj najavljujete da ce ostati sama i zapravo podrzavate njezino cendranje. Naprosto se spremite, recite kratko pa-pa i ostavite je.
Pogledajte pse u druzenju s drugim psima koje vole. Kad se susretnu, imaju cijeli ritual pozdravljanja i izrazavanja veselja, ali nikad se ne pozdravljaju na rastanku, samo odu.


P.S. Nasla sam, nasla sam!!    oro, u ovom tekstu ima dosta dobrih savjeta, pa mozda mozete isprobati ponesto od ovoga. Zapravo sam trazila ono pri kraju teksta, s posebnim "indikator-predmetom" - to mi se cini kao jako zanimljiva metoda. Javite ako pokusate nesto od toga, bas me zanima kako funkcionira u praksi.  LINK

-- Edited by Ana at 12:26, 2008-02-20

Hvala na korisnom linku...sada mi je puno lakše jer vidim da problem sa Foxy nije tako strašan...Ona od prvog dana zna gdje joj je mjesto i sasvim normalno prihvaća to da joj se ne posvećuje pažnja kroz cijeli dan...Točno se zna kada je dozvoljena igra u kući a kada tom vremenu dođe kraj, bez problema ode na svoje mjesto i tamo se zabavlja sama ili odmara bez ikakvog cviljenja.....Mislim da neće biti većih problema sa njenim navikavanjem na to da provodi neko vrijeme sama...U kući to nije problem, niti u autu...kao da zna koji su naši teritoriji i ujedno i njeni...Jedino je malo problem oko prostora u kojima ne boravi svakodnevno...Ali, kroz duži period će i to shvatiti...pametna je to kujica....I kao odgovor Ani, nema bojazni oko nehumanog ostavljanja u autu...Kao dugogodišnji vlasnici pasa znamo šta to znači i kako treba paziti na psa koji je u autu ostavljen na neko vrijeme....Foxy to odlično podnosi i zna da se uvijek vraćamo..ne laje, ne cvili i sasvim mirno podnosi takva čekanja.....I isto tako nam je jasno da kod kratkotrajnog razdvajanja nema nikakvog srcedrapajućeg rastanka...sve to napravimo onako kao usput tako da psu dajemo do znanja da je sve ok....U pitanju je, dakle, samo vrijeme....još je prerano očekivati od foxy da savlada sve te novine u svom novom životu....hvala na savjetima i pozdrav od foxy...

o vidi srećicu malu kaj zavodi kozicu.. 'a zakaj me nećeeeeee'.. ma preslatka je.. a i ostatak životinjskog carstva je vrlo dojmljiv.. posebno mi se sviđa gospon pijetao.. vrlo sam dostojanstven.. :)

Zanima me kako se postavljaju one velike fotografije poslije kojih se može stavljati komentar...vidim da to mnogi rade na ovom forumu i mnogo je zanimljivije...Na žalost ( ili na sreću) ja previše vremena provodim sa svojim životinjama da bih to dokučila sama...bila bih jako zahvalna na jednom šnelkursu....Hvala....

Amarra wrote:

---

fala Bogu da moja mama ne surfa po forumu, ne znam tko bi je odlijepio s ovog topica i slika koza...
njezin najveci san je imati hrpu pesa i barem dvije koze (veli baka da je previse citala Heidi kad je bila mala... )

mozda ces mi zamjeriti, ali kao osoba koja je pola zivota provela na krku po 3-7 mjeseci godisnje, zaprepastila sam se ponasanjem domacih ljudi prema psima. jedva sam cekala da prestanemo tamo dolaziti. ti si vratila moju vjeru u taj otok

a tebi, draga moja kery, sjekira je pala u med. i kozje mlijeko

---

Imaš u potpunosti pravo glede otočana....Ja nisam rodom sa otoka i sjećam se kada sam nabavila prvog psa da su me svi domaći gledali ko lokalnu ludaču...Ovdje je dugo vrijedila uzrečica : Nit ga muzeš, nit ga strižeš, ča će ti ?
Na ulici su me znale žene zaustavljati i držati mi pridike što držim psa i hranim ga umjesto da hranim nešto od čega ima koristi....maltene sam dobila osjećaj da  je za njih pas sotonska životinja ( neki su mi i to znali govoriti, pogotovo zato jer mi je pas bio crni njemački ovčar)...a čudno mi je to bilo za kraj koji se bavi ovčarstvom...Valjda su krčani jedini ovčari bez ovčarskih pasa....Imaš pravo, čudan narod živi ovdje....Ali, malo pomalo, osjete se pomaci....Nekada sam bila jedina ženska osoba koja je cijelu godinu bila viđena kako šeta sa psom, polako je sve više i više ljudi počelo ostkrivati ljubav prema psima i sada je već veliki broj domaćih ljudi postalo vlasnicima pasa i stvarno se za njih lijepo brinu....Naravno, još je uvijek veliki broj onih koji nas sa psima gledaju poprijeko...ali....mali pomaci ka boljem su osjetni....I najzadrtije sredine se moraju kad tad promijeniti glede toga....a sa tobom se u potpunosti slažem, otok Krk spada definitivno u zadrte sredine što se tiče držanja ne samo pasa nego i ostalih životinja....Mi smo svoju prvu kozu kupili od jednog domaćeg čovjeka koji ju je držao zatvorenu u maloj mračnoj štali, nikada nije bila timarena i hranili su je samo šrotom.....I dan danas me ljudi čudno gledaju kada vide kako brinemo za svoje koze....svakodnevno ih timarim, što naravno, utječe i na kvalitetu mlijeka. Mlijeko ostalih otočnih koza ima jak miris za razliku od onog od mojih...Probala sam malo razgovarati oko toga sa domaćim ljudima ....Mlađi su već više zainteresirani da naprave neke pomake dok oni stariji samo odmahuju glavom i misle si šta ja tu sada kompliciram...životinja je samo životinja i treba ju iskoristiti dok kraja dok stoji na svojim nogama....Ona smeđa koza je recimo skroz sterilna i nije se nijednom ojarila... Ne moram ni reći kako su nam već rekli da smo ludi što je odmah ne ubijemo....Ovi ovdje ubiju i koze koje ne daju više od dva jarića po okotu...Nama je to nezamislivo...i koze nam obavezno idu svaki dan na ispašu...u biti samo noć i kišne dane provode u štali koja je po mišljenju mještana dovoljna za držanje barem 20 koza....mi naravno imamo samo tri i mislimo ostati na tom broju jer nam je bitno da životinje imaju dovoljno prostora....
Da ne govorim kako već više od godinu dana moram slušati pitanja o tome zašto ne dam starog psa uspavati...kao, ča će mi ? POgotovo sada kada sam nabavila novog.... Hm...na kraju se dogodi da i mi polako okrećemo leđa domaćem stanovništvu i  uživamo u svojoj maloj farmi onako kako mi mislimo da treba a domaći svijet nek živi po svome, onako kako su navikli živjeti stoljećima....Nama dobro, a oni imaju materijala za svoje ćakule....

Inače, danas ili sutra očekujemo da nam se jedna koza ojari i svi jedva čekamo....po cijele dane samo na farmi ....Ne smijem zaboraviti uzeti fotoaparat sa sobom ...ha ha ha...to mi je uvijek najteži dio posla....

Inače, ideja o kozama nije bila moja....Da mi je netko prije deset godina rekao da ću musti koze i praviti sir, mislila bi da je lud. Moj otac je odrastao na farmi u texasu i otkad smo doselili na Krk stalno je sanjao o svojoj maloj farmi sa kozama....Na kraju je uspio svoj san ostvariti u djelo. Ali, ništa nije znao o kozama, nije ih znao musti. Dvije godine su bile samo životnje koje su mu pravile društvo. Ja sam u međuvremenu počela čitati više o kozama i informirati se o svemu u vezi njih. Uglavnom, sve u vezi mužnja sam naučila iz knjiga. Nikada neću zaboraviti svoj prvi pokušaj mužnje. Sva nadobudna nabavila sve što treba, sjela kraj koze i mislila kako će biti ko u knjizi o Heidi....A ono ništa od toga....koza me preskočila, prevrnula kanticu a ja za njom trči po livadi....sama sebi sam se smijala .....Malo pomalo, uz mnogo strpljenja, navikla sam kozu na mužnju....Kasnije sam išla u jedno selo kod jedne nonice da me uči praviti sir.....Šta da kažem....bila je to ljubav na prvi pogled...Sada obožavam koze...predivne su to životinje, jako čiste i umiljate a zaigrane....predivno ih je gledati kada se zaigraju pa počnu trčati po livadi....A cijeli proces mužnja i pravljenje sira je postao za mene jedan vrlo umirujući ritual sa kojim započnem dan i zaključim ga osjećajući da živim u harmoniji sa prirodom....Inače mi je cilj pretvoriti cijelo imanje u zatvoreni krug....sve prirodno i zdravo....I za sada nam dobro ide iako smo započeli ko apsolutni laici u tome....
Psi su naravno neizostavni biser na tom imanju....


-- Edited by oro at 10:48, 2008-03-04

Mislim da je tražena riječ "avlijaner" ako ste na to mislili...Inače, poznata mi je ljubav slavonaca do pasa....Mislim da to vuče korijene iz doba kada su ljudi živjeli od zemljoradnje...Slavonija je uvijek bila bogata po tom pitanju dok su otoci bili više gladni nego siti...zato slavoncima nije bio problem hraniti još par pasa dok se na otocima doslovno prinos sa zemlje mjerio apotekarskom vagom....Ta vremena su prošla ali je potrebno još koja generacija da se i mentalitet ljudi promijeni. Inače, prvi susjed nam je slavonac i ima svog malog avlijanera...mješanca pekinezera...To je ujedno i prvi pas kojeg je Foxy upoznala i sada su veliki prijatelji...Čim se sjetim, stižu slikice njihovih druženja...

oro wrote:

---

Zanima me kako se postavljaju one velike fotografije poslije kojih se može stavljati komentar...vidim da to mnogi rade na ovom forumu i mnogo je zanimljivije...Na žalost ( ili na sreću) ja previše vremena provodim sa svojim životinjama da bih to dokučila sama...bila bih jako zahvalna na jednom šnelkursu....Hvala....

---

Ne koristi opciju Attach images, nego mali pravokutnik sa drvetom koji se nalazi iznad kucice u kojoj pises postove, ili rucno upisi jednostavno: [img] url slike koju si prethodno uploadala na ImageShack i smanjila da ne bude veca od 500 X 500 /img (ovo zadnje /img stavi takoder u uglate zagrade).
I onda jednostavno ispod ili iznad tog linka dodas komentar.
Ako ti jos uvijek nesto nije jasno, ima sve detaljno na linku koji sam vec postala ovdje o tome kako staviti fotografije :).

Inace, zooloski vrt je prekrasan, raj za gledati, mogu misliti koliko Foxi uziva .