ajme, tu ti ima predivnih priča.. nemam direktno to iskustvo ali sam dosta čitala takve teme i imam par prijateljica koje su imale takvu situaciju.. imaš priča kako su djeca odrastala uz tog psa, kako su djeca učila hodati oslanjajući se na psa, kako je pas zvao kad je dijete plakalo ili bilo bolesno, kako je pas čuvao dijete.. i slično..

osobno, moje dvije frrendice su imale tu situaciju, obje u manjem stanu s većim psom i obje su oduševljene ishodom. kad se dijete tek rodilo trebalo je malo privikavanja. dakle, upoznat psa s djetetom, ali kako dijete valjda ima miris majke to nije bilo preteško. čisto je trebalo riješit zbunjenost psa pridošlicom u domu. one su to radile tako da su kad god su držale dijete mazile malo i psa, dale psu da ponjuška pridošlicu i slično.. nisu spriječavale psu kontakt s djetetom nego su ga uključile u sve to.. pas se vrlo brzo navikao i doživio dijete kao svoje..

jedna od te dvije frendice je imala više problema kad je dijete počelo hodat jer je pas naskakivao na bebača u igri i tako ga rušilo, ali to je vrlo brzo riješila laganom metodom treninga (imam i snimku dog whisperera koji je u par minuta riješio isti problem). trebalo je i riješit ono tipično dječje ponašanje - štipanje i navlačenje psa, ali djeca isto vrlo brzo skuže ako im se objasni i pokaže..

zapravo, bilo je više problema oko bebača nego oko pasa.. ali sve vrlo brzo rješivo..

sad su extra zahvalne na toj situaciji.. šetale su psa kad i dijete, bebač je uvijek imao neku zanimaciju.. malo truda i dobiješ ideal.. dapače, jedna sad kaže da joj je i draže da su u stanu bili jer se tako pas morao naviknuti na dijete za razliku od psa koji je isključivo u dvorištu i koji dijete rijetko vidi dok je tak malo..

djete je naravno vrlo zahtjevno u prvih godinu dana (i to sam malo rekla :)) ali na kraju je ispalo da je tako lakše, iako su obje imale jake strahove kako će to izgledat, najviše zbog malo stana i nedostatka dvorišta.. malo prilagodbe i extra truda (ali zapravo mali dodatak aktivnostima oko djeteta, baš tog tipa, kad se ide dojit dijete osigura se da je i pas negdje blizu, ne sad neke extra posebne akcije) u početku a onda su obje ostavljale psa na podu gdje se dijete igralo i obje su imale mir i po nekoliko sati jer se bebač igrao s psom i imao društvo..

meni su frendovi recimo srali da ne uzimam psa sad jer će taman bit odrastao kad ću kao imat djecu.. al ja nemam s tim problema.. moja mama je isto tako odrasla, s vojnim vučjakom od 50kg u kući dapače, i dan danas tog psa ističe kao najboljeg prijatelja (pored mog pasića) u životu..

joj, da, zaboravila sam i susjedu s agresivnijom kujicom, starom 7 godina kad je dijete došlo.. jedino to dijete može psu hranu dirat.. nitko drugi.. iako je pas nestabilan prihvatila je dijete baš ko svoje.. mala jaši po psu, gnjavi ju non stop, uzima loptice, sve od psa.. a ono - to je pas kod kojeg i ja razmislim prije neg ju idem pomazit.. :)

eto, na kraju, tipično za mene, ispala litanija.. ali kad si nemrem pomoć, to mi je fakat nešto najljepše.. dijete i pas.. :)

baš sam sretna zbog odgovora....još, još litanija molim

najviše me zapravo zanima mali prostor...jer svi bi bili u praktički jednoj prostoriji

mislim isto da je tu podjela najbitnija.. ova frendica se dogovorila s mužem da jedan ujutro diže i presvlači dijete dok drugi šeće psa što je muž naravno objeručke prihvatio jer ne mora mijenjat pelene.. :) ono - pas ima svoje mjesto, a bebač je zapravo tu pridošlica.. ako se bebača može smjestit oko tog 'psećeg' prostora iliti 'rute', ne znam kak da to drugačije kažem, ne bi trebalo bit problema.. znaš kako ti se pas kreće po stanu, gdje spava i slično i onda nećeš kinderbet stavit baš na njegovo najdraže mjesto.. uz bebu dolazi više stvari ali uz malo dobre organizacije (police, ormarići su tu zakon) ne bi trebalo previše prostora otpast.. pogotovo dok je bebač u kinderbetu.. a baš to - dok dijete ne hoda privikavaš psa na dijete. kad bebač počne hodat onda će se i oni dogovorit za prostor, vjerojatno će pas prepustit djetetu sve što želi.. :)

ta jedna frendica je s mužem, djetetom i švicarskim planinskim ovčarom u jednosobnom stanu.. dakle veći pas.. kinderbet je bio s jedne strane njihovog kreveta a pas je prek noći spavao s druge strane.. s tim da je kod njih bila čak situacija da bi pas prije neg dijete počne plakat budio roditelje, upozoravao bi ih da bebaču nije udobno.. to su rekli da je bilo genijalno jer te iz sna ne probudi kreštav plač iz vedra neba nego imaš upozorenje i često su uspjeli riješit dijete prije neg bi uopće počelo plakat.. kad bi se zbudili pas je doslovno hodao za osobom koja je nosila bebu, sjedio i gledao kad se beba presvlačila, dojila.. ono - pratio ju u stopu.. kad bi bebač bio u kinderbetu pas bi ležao pored kinderbeta. i isto - nitko ni blizu bebe bez dozvole roditelja.. šetnje psa su se vrlo brzo olakšale kad je i bebač mogao van, pa onda kolica, pas i šetnjica.. kad je bebač počeo hodat, tj pokušavat, držao se za psa i pas se postavljao između bebe i stvari da se malac ne bi udario o nešto.. u vrijeme igre, malac bi bio s psom na dekici na sredini dnevne sobe sa svim igračkama i on i pas bi se igrali.. s tim da je to bila igra da beba nutka psu svoje igračke a pas djetetu svoje.. premedeno..

sve ovisi o tome kako ćeš razmišljat i organizirat se.. podjela posla bi bila zakon.. i ne smije se pas odvajat od djeteta jer može nastupit ljubomora.. naravno, u početku opreznije, poslije sve to legne na svoje.. ali evo, ta druga cura je rekla kako joj je i draže da su u malom stanu bili jer su se tako i bebač i pas prije navikli na takvu situaciju.. bebač je učio gledajući njih kako se treba ponašat prema psu (ne štipat, ne čupat, ne vuć i slično) a pas je usvojio bebu kao razvnopravnog gazdu.. sad su u većem stanui i opet su svi u istoj sobi.. :)

mislim da pas osjeti da je dijete od njegovog gazde.. miris je tu a i ta ljubav koju majka i otac pokazuju prema djetetu. ako pas u tome nije izignoriran sve je ok.. stvarno nisam čula neke sad doživljaje da su bili ružni ili opasni (osim za one koji nisu bili dobri prema bebi naravno.. :))

Ima li još kakvih iskustava ili savjeta?

vidiš hella dobro si me sjetila. Ana je na našem forumu, ne baš jako često ali bila je nekolko puta. Neću sad opet o tom, ali curi (glupo mi je reć ženi,mlada je ona) svaka čast.
Aiax, Ana je na ovom forumu pod nickom AiA pa joj pošalji pm, ili ak hoćeš pošto je baš nema na forumu mogu ti dati njezin broj, ili nabaviti mail pošto joj ne piše u profilu.
Ona ima 2 velika psa, od toga jednog slijepog, i malu bebu tak da iskustva sigurno ima