Javljam vam se zbog groznog iskustva koje sam doživjela u noći s petka na subotu. Naime, iznenada mi je uginula maca i uputili su me u Heinzelovu 68, u veterinarsku stanicu koja radi 0-24. Tamo sam se susrela sa dvije vrlo neljubazne veterinarke koje su mi ionako tešku situaciju dodatno otežale. Bile su vrlo iznervirane činjenicom da sam ih probudila, požurivale me jer one "žele još odspavati noćas" i nisu pokazale nimalo ljudskosti i sućuti. Kada sam pitala što će sada biti s njom, hladno su rekle da će je baciti k ostalim lešinama i sutra spaliti. Naravno, znam da je to tako, ali izbor riječi je bio grozan. Sasvim neprimjereno, jedna od njih je kao odgovor na moje plakanje i tugu čak spomenula smrt svoga oca, što smatram potpuno bizarnim. Jasno mi je da se radi "samo" o životinji, ali ta životinja je bila moj ljubimac kojeg sam obožavala, i nitko mi nema pravo reći kako ću i koliko tugovati, a kamoli mi nabijati nekakvu grižnju savjesti. Svjesna sam da se susreću s uginulim životinjama svaki dan, i da im je to rutina posla, ali smatram da osobe koje odaberu veterinarsku profesiju primarno trebaju imati neku ljubav prema životinjama. Isto tako, s obzirom da rade na mjestu na kojem rade, ne sumnjam da se susreću s uplakanim vlasnicima ljubimaca svaki dan, ali žalosno je da, ako već nemaju niti malo suosjećanja, barem nisu naučile tri kurtoazne rečenice koje bi mogle izreći u takvoj situaciji. Praktički su me istjerale iz ambulante, odnosno postigle su to da je meni bilo gotovo neugodno što sam ih smetala tu noć, i nisam se oprostila sa svojom macom na način na koji sam htjela. Smatram da je ponašanje tih dviju veterinarki bilo vrlo neprofesionalno, bile su vrlo neugodne i nisu se ponašale nimalo u skladu sa svojom strukom. Osobno ne bih više nikad otišla tamo, pa čak niti da je moj vlastiti život u pitanju. Ne znam jesam li ovo pismo stavila u ispravnu kategoriju, po meni ovo je nešto što bi trebalo objaviti i javno prozvati te ljude, ali jasno mi je da je to momentalno isključivo moj prioritet. Bilo kako bilo, nadam se da će ovo moje iskustvo barem nekako doprijeti do nekoga tko se bavi veterinarskom strukom, odnosno nekoga tko je tim veterinarkama nadređen, jer ovo što sam doživjela zaista ne bih poželjela nikome.
Iskreno mi je zao, i zbog gubitka mace i zbog njihovog ponasanja.
Malo sam puzzled... Netko tko se susrece s takvim situacijama stvarno bi vec, ako mu nije urodjen, trebao "nabaviti" takt. Pretpostavljam da bi se uvijek pismeno mogla obratiti osobi koja je in charge za tu veterinarsku stanicu. Na njihovim stranicama nisam naisla na taj podatak - mozda jednostavno prelazim preko njega
__________________
My goal in life is to be as good of a person my dog already thinks I am.
ili ih jednostavno dati u novine.. možda će neki misliti da pretjerujem ali i ja sam u par navrata iskusila njihovu neljubaznost.. nažalost mnogo veterinara ne poštuje osjećaje vlasnika prema svojoj životinji i mislim da bi to trebalo promijeniti. Znaju biti stvarno odvratni i to ne smao u veterini nego nažalost i u medicini i malo medijske pozornosti ne bi škodilo..pa taman jedina reakcija bila da od šefa odbiju po nosu
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
hvala na podršci! lorelei, ovaj tekst koji sam stavila ovdje na forum poslala sam na sve adrese koje se tiču društva za zaštitu životinja, na forume i u novine. jednostavno ne želim to pustiti. makar i ništa ne bude od toga, nadam se da će bar negdje netko dobiti makar malo po nosu!
hvala na podršci! lorelei, ovaj tekst koji sam stavila ovdje na forum poslala sam na sve adrese koje se tiču društva za zaštitu životinja, na forume i u novine. jednostavno ne želim to pustiti. makar i ništa ne bude od toga, nadam se da će bar negdje netko dobiti makar malo po nosu!
Tvoja ogorčenost je potpuno na mjestu,tim više što se radi o stručnim osobama.Također smatram i da je u pitanju opća uljudnost,nekoliko pristojnih fraza uvijek se može naučiti.
uh.. u 15 godina svog psa sam se susrela sa puno 'mesara' kako 'iz milja' nazivam neke veterinare.. ali vrlo brzo smo ili postigli odgovarajući odnos ili me više nisu vidjeli..
tvoja situacija je tu specifična jer im nisi imala prilike otkazati uslugu, zato bi ovo 'postigli odgovarajući odnos' bilo primjerenije..
nadam se da ovakvu situaciju nećeš više imati, ali općenito savjet - nemoj se bojati reći što osjećaš.. ja sam na kraju spala na to da ulazim kod veterinara i prvo što kažem je 'stanite!'. inače ti ćope psa i krenu radit na njemu a da se ti ni ne snađeš. zato ih prvo zaustavim. i onda - 'možda ćete misliti da sam zahtjevna ali vjerujte mi, i Vama i meni će bit bolje ako Vam prvo kažem neke stvari. JA držim svog psa na pregledu, znam ga držati i obećajem da će bit miran. Molim Vas da mi objasnite sve što mu radite, i zašto mu to radite, da li će ga boljeti i u kojem trenutku. Izuzetno sam osjetljiva na svog psa i kad njega boli boli i mene a znam biti vrlo neugodna kad me nešto boli. Pas ne grize ali gazdarica zna ugrist. Ako Vam išta od ovog smeta, molim Vas, recite mi, otići ću, bez ikakvih loših osjećaja, bitno je i da ste Vi i da sam ja zadovoljni'.
Nakon takvog kratkog monologa, bilo je onih koji su okretali očima, od njih smo odmah otišli, a bilo je onih koji su izuzetno poštivali i mene i mog psa.. naravno, ako sve to obaviš uz smiješak, pripišu te kategoriji 'pozitivo luđakinje' i nemaš više problema..
Nemoj se bojati reći što misliš.. Te žene će se možda naspavati, ali tebe će to mučiti još jako dugo.. Ti im nisi ništa dužna, reci jasno i glasno, nemoj se ustručavati zaustaviti ih ako vidiš da sve ide ko na pokretnoj traci a tebi to ne odgovara. ti njih plaćaš za uslugu, to su tvoji novci, i barem iz tog gledišta imaš pravo tražiti normalnu uslugu..