Znate li kako je to dočekati jutro u mraku, u hladnom kavezu veličine metar puta metar, željno čekajući dvije ruke koje će vas iznijeti van da obavite ono najnužnije?
Znate li kako je to kad nemate nikoga svoga, osim te dvije ruke koje morate dijeliti sa još 20 jednako tužnih pasa? Znate li kako je to ne vidjeti sunce i ne osjetiti njegove zrake i svaki dan se buditi sa nadom i pitati se "je li je danas možda moj sretan dan, hoće li i mene konačno uzeti netko i pružiti mi topli dom?" Puni smo snage, trčali bi i igrali se, a sve što dobijemo (jer nas ima puno) je šetnja od 10-tak minuta, povratak u hladni kavez i opet iščekivanje jutra kada će ponovno doći te iste dvije ruke i u žurbi nas možda nježno pomilovati po glavi. Sretni smo i zahvalni jer nam je život spašen, a istovremeno tužni jer smo sami, jer smo ničiji psi, nismo rasni pa nas nitko neće, ali smo jednako zaigrani i nježni i ne tražimo puno. Malo ljubavi, zdjelicu hrane, topli kutak za spavanje i sigurnost da nas neće napustiti i da nećemo morati ponovno lutati ulicom i biti ničiji psi. Božićno je vrijeme, oni koji su imali sreće otišli su ili u novi dom ili na privremeno čuvanje, a mi smo još uvijek tu i imamo samo jednu jedinu želju, a to je da Božić i Novu Godinu dočekamo u obitelji i da makar na kratko osjetimo da i nas netko voli.
Ako mislite da nekome od nas možete ispuniti Božićnu želju, bilo da nas trajno udomite ili da nas uzmete na privremeno čuvanje, javite se na neki od ovih brojeva:
091 400 80 90 091 559 38 57 091 17 10 585
Naše slike su tu http://www.suza.hr/UserDocsImages/RANJENI_PSI_NA_VETERINARSKOM_FAKULTETU.pdf
__________________
Sto vise upoznajem ljude oko sebe, sve vise volim svog psa!
eto, jedan od ovih s ovog linka je danas otišao. nismo baš ništa očekivali, ljudi došli, i uzeli ga predobro, pravo iznenađenje za njega i nas a onaj ko je otišao je Koi, tak da možeš ga maknut s liste
predobro, pravo iznenađenje za njega i nas 
