Znate li kako je to doèekati jutro u mraku, u hladnom kavezu velièine metar puta metar, ¾eljno èekajuæi dvije ruke koje æe vas iznijeti van da obavite ono najnu¾nije?
Znate li kako je to kad nemate nikoga svoga, osim te dvije ruke koje morate dijeliti sa jo¹ 20 jednako tu¾nih pasa? Znate li kako je to ne vidjeti sunce i ne osjetiti njegove zrake i svaki dan se buditi sa nadom i pitati se "je li je danas mo¾da moj sretan dan, hoæe li i mene konaèno uzeti netko i pru¾iti mi topli dom?" Puni smo snage, trèali bi i igrali se, a sve ¹to dobijemo (jer nas ima puno) je ¹etnja od 10-tak minuta, povratak u hladni kavez i opet i¹èekivanje jutra kada æe ponovno doæi te iste dvije ruke i u ¾urbi nas mo¾da nje¾no pomilovati po glavi. Sretni smo i zahvalni jer nam je ¾ivot spa¹en, a istovremeno tu¾ni jer smo sami, jer smo nièiji psi, nismo rasni pa nas nitko neæe, ali smo jednako zaigrani i nje¾ni i ne tra¾imo puno. Malo ljubavi, zdjelicu hrane, topli kutak za spavanje i sigurnost da nas neæe napustiti i da neæemo morati ponovno lutati ulicom i biti nièiji psi. Bo¾iæno je vrijeme, oni koji su imali sreæe oti¹li su ili u novi dom ili na privremeno èuvanje, a mi smo jo¹ uvijek tu i imamo samo jednu jedinu ¾elju, a to je da Bo¾iæ i Novu Godinu doèekamo u obitelji i da makar na kratko osjetimo da i nas netko voli.
Ako mislite da nekome od nas mo¾ete ispuniti Bo¾iænu ¾elju, bilo da nas trajno udomite ili da nas uzmete na privremeno èuvanje, javite se na neki od ovih brojeva:
091 400 80 90 091 559 38 57 091 17 10 585
Na¹e slike su tu http://www.suza.hr/UserDocsImages/RANJENI_PSI_NA_VETERINARSKOM_FAKULTETU.pdf
__________________
Sto vise upoznajem ljude oko sebe, sve vise volim svog psa!
eto, jedan od ovih s ovog linka je danas oti¹ao. nismo ba¹ ni¹ta oèekivali, ljudi do¹li, i uzeli ga predobro, pravo iznenaðenje za njega i nas a onaj ko je oti¹ao je Koi, tak da mo¾e¹ ga maknut s liste
predobro, pravo iznenaðenje za njega i nas 
