Gjuro je jedan predivni mješanac labradora koji već jako dugo vrijeme nosi titulu našeg štićenika.. 10 mjeseci taj pas provodi svoje dane u kavezu 1m sa 1m što njemu nije ni blizu dovoljno.. Čim izađe van iz kaveza vrlo je jasno koliko taj pas želi trčati, kretati se.. Dobar je, umiljat, dobroćudan, aktivan i veseo.. Rijetko kad je tužan pogled na njegovom licu.. Jedino što treba je divnog gazdu koji voli šetati i želi vrijeme provoditi sa svojim psom.. A Gjuro će biti zahvalan ko rijetko koji pas..
Bio je ozlijeđen ali to je već davno riješeno.. A svejedno nije našao svog obožavatelja. Život u tom kavezu nije lak a svejedno je Gjuro natprosječno dobar i drag pas. Zamislite kako je labradoru sjedit u tako malom prostoru cjeli dan, svaki dan, već 10mjeseci.. Zato se nevjerojatno veseli kad se ide šetati, kad netko na njega obrati pažnju..
S Gjurom dobivate psa koji će vam biti nevjerojatno zahvalan, pravog psa za šetnju i ono stvorenje koje će vas veseliti što god radili, što god bilo..
Evo, pozivam sve one koji Gjuru znaju osobno da pričaju malo o njemu da udomitelji mogu što više saznati o ovom nesretnom ljepotanu..
temu za njega sam i ja već htio otvoriti kolko je kod nas dakle, Đuro jedan prepredobar pas. Meni jedan od najdražih. Sve točno kak je hella rekla. Jedino što je dosta jak, znači dosta jako vuče. Da se i to odma zna. Vuče jer je veliki i mogao bi hodati, trčati, kaj već cijeli dan bez prestanka. Fakat ga taj kavez ubija. No to nije nikakav problem, puno kretanja s njim, i rada s njim i neće bit navlačenja. Govorim jer znam, par dana je išao van na davilici, i pokazao sam mu da mene neće vuć kud on hoće i odma je ljepše hodao. Kak ga svaki dan neko drugi šeće, i ne radi se s njim redovito, on i dalje voli vuć kud on hoće.
Inače, jako je pametan. Kad ide van, i kad se otvore vrata kaveza stoji mirno i čeka dok ga se ne zakvači i tek onda iskače van. nije ko neki luđaci koji ti ne daju da ih zakvačiš neg odma skaču dolje. Naučio je i da kad ide unutra se izvali na pod na leđa. Prije je sam skakao unutra ali sad je skužio kaj ga čeka pa se izvali i čeka da ga se mazi, i onda se mora dizat unutra.
S drugim psima je tak-tak. Kuje sve voli, a na neke muške dobro reagira, dok na neke poludi. S djecom je ok, nisam baš skužio da ih ne bi volio ili tak nekaj. Mačke ne voli i kad ih vidi poludi i onda samo gleda di je mačka i razmišlja kak bi ju ulovio. Tak da on i mačka nije baš neka kombinacija
i mislim da je to to, sve kaj mi trenutno pada na pamet
dakle Gjurica za neku jaču 'ne mačkastu' familiju.. :) ma dobro, to vučenje na lajni je jedna prolazna stvar.. nije čudo da pas vuče kad je cjeli dan u kavezu i onda ima 10min da sve vidi i onjuši.. bi se i ja žurila.. :) osim toga, zahvaljujući Ani imamo i jedan lijepi topic o tome, kako se to rješava, Ana ajd stavi linkić ak hoćeš, ja to baš ne znam.. :)
zaboravih reć za njegovo zdrastveno stanje. Od kad je došao ima problema s ušima. Prije mjsec dva je još i demodikozu dobio, i to je sad rješeno. Sutra idemo na zaraze da se napokon krene s terapijom za te uši i da i njih rješimo. Tak da sad će još neko vrijeme trebat dobivat neki lijek za uši
Metoda je jako jednostavna, ali moze se nauciti samo vrlo dosljednom vjezbom, tako da je prakticki neizvediva dok Gjuru setaju razni volonteri i u uvjetima u kojima on sad zivi. Medjutim, cim Gjuro ode u svoj novi, stalni dom, njegov gazda ce ga vrlo brzo nauciti lijepo pristojno setati.
Ja sam ga setala par puta i bio je dosta dobar, definitivno je strasno bistar pas i brzo uci. Za cas ce se naviknuti na svoje nove ljude, samo da konacno dodju po njega...
Osim toga, Gjuro ne vuce stalno. Ja sam jednom provela s njim 2 sata vani i dok smo prosli prvi krug prestao je vuci, a nakon trecega je setkao pristojno ko pudlica. :) Uglavnom, to vucenje je definitivno rezultat njegovog tuznog zivota. Pametno pseto, pokusava izvuci maksimum od to malo izlaska koliko ga sljeduje dnevno. Bilo bi mu zabavnije da ima kucu s dvoristem, ali uvjerena sam da bi se uz redovne setnje super uklopio i u stan.
evo, dragi udomitelji uz Gjuru dobivate i isprinatane upute kako ga naučiti da vrlo pristojno hoda na lajni iako je njegova 'vuča' zaista produkt nedovoljno kretanja.. i mislim da će se to vrlo brzo i samo od sebe rješiti kad skuži da se ne šeće samo jednom dnevno.. i da ne mora sve obić, sve 'označit', sve vidjet i doživit u 10min..
jedno pitanje, jel Gjuro kastriran? ili se to može obavit po želji udomitelja?
Da i još nešto o Gjuri.. On je bio zdrav pas da zdraviji nije mogao bit i sad mi se čini da taj kavez previše utječe na njega.. prvo demodikoza i sad te uhice njegove.. on treba naći dom, u kojem se može opustiti, uživati, jel ovaj stres počinje pošteno utjecati na njegovo zdravlje.. Drugog razloga nema, ništa od toga njegovog nije zarazno i jednostavno mu je potrebna sigurnost i mir, šetnje i maženje.. inače, pas propada u ovim okolnostima.. psihički.. i to je loše.. jer njegovo zdravlje trpi.. a mi tu ne možemo ništa osim nadat se da će se nać natko za njega..
demodikoza je riješena, uhe samo treba mazat ali što je iduće.. on treba dom.. on je 10mjeseci u 'zatvoru'.. a nema gdje drugdje bit..
zaista molim sve ljude koji imaju mjesta, uvjeta, bilo čega da razmisle o Gjuri, da pitaju sve poznate i nepoznate.. Ovaj pas je predugo u kavezu.. a zahvalna je životinja, vrlo vrlo zahvalna i predivna.. nije to zaslužio..
A i uheka bi se prije i lakše izliječila u stanu ili kućži nego u hladnom i ponekad mokrom željezniom kavezu jer je tamo hldno i mokro i nije ni čudo da jadnik ima upalu uha
mislim da je problem s klarom najviše u tome što kad pogledamo iz klare su u zadnje vrijeme odlazile cure najviše a njega se nemre u kavez stavit s drugim muškim psom.. otišla je Cintija, Gita, Viki, ona cura labradorka, sve su one imale muškog partnera kako je to uvijek u klari (komb ž-m pas).. a i morao je bit na veterini zbog demodikoze pa sad i zbog tih uheca..
nije čudo da je bubani malo.. što je najbolje, to je obična upala uha koliko sam shvatila, niš strašno, i moj ju je malac imao a živio je doma u toplom.. jedino što njemu taj kavez ne pomaže ni najmanje.. prvo je tu stres.. ipak je on pravi pas kojem treba puno više od 1m2 prostora i taj stres ga čini podobnijim za takve upale.. drugog objašnjenja nema jer nije u kontaktu s bolesnim životinjama niti je to što on ima zarazno.. a to je slučajno počelo baš kad je navršio 10mj boravka u kavezu.. njemu je dosta i njegovo tijelo to jasno pokazuje.. njemu treba dom, što prije.. on je zaista SOS pas..
što je najbolje, čovjeku bi bilo logično da takav pas pokazuje frustracije na sve moguće načine, to je ono što slama srce.. zamislite da ste vi kao čovjek 10mj u kavezu i jednom do dvaput dnevno van kaveza po 10ak min (usput, hvala svim onima i svaka čast koji ga vode na duže šetnje zbog čega odvajaju svoje slobodno vrijeme, ostaju duže kad ne smiju i slično).. bili bi ljuti na cijeli svijet, jel' da? i bolesni i nervozni i ljuti.. a Gjuro ne, on je divan pas.. Dobar, voli ljude, voli šetnje, voli život.. ali ga tjelesno to boli.. on tu muku iskazuje samo na taj način dok je psihički veseo, zaigran.. nevjerojatno koliko psi imaju volje za životom..
Evo samo da doam da je Gjuro kastriran tako da ako i ode u kuću s dvorištem neće toliko zapišavati kao npr. mladi nekastrirani mužjak. Ma Gjurica je jedan predobar pas, kao stvoren za obitelj..
što se tiče demodikoze ona se javlja zbog pada imuniteta ( a kome i ne bi pao nakon 10 mj. zatvora i izlaska 1-2 puta dnevno na 10min, što će reć uz puuuno premalo kretanja? hrana mu se mijenja kako stižu donacije tako da ga i time dodatno smetamo.. ) ... njemu sad treba sigurnost, topli dom i smirenje i bit će sigurno zahvalan, vjeran i zdrav ljubimac.
Problemi s uhekima traju neko vrijeme no nismo mogli sve odjednom liječiti: kastraciju - demodikozu - uheka, jer se kose terapije.
Ajmo ljudi, ko hoće Gjuru?
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
i ja imam samo lijepa iskustva sa đurekom, ma ne vuče stalno kad se pokaka onda se smiri i vuče toliko. i ja želim da se brzo udomi.đurica sretno ti bilo i odi nam što prije u novi i topli i sretan dom.
sljiva wrote:Ali čekam da me pita kaj hoću za Božić
Gjuro se nasao na ulici, zatim nastradao i dosao k nama bas pred Bozic prosle godine. Kako bi bilo lijepo da ove godine doceka Bozic u svom novom domu! S onima koji ce biti njegovi ljudi zauvijek...
Poznajem našeg Djuru godinu dana...nevjerojatno je da je tako dugo "izdržao" u boxu.. uvijek mi je bila panika otvarati njegov box zbog njegove snage te koliko ima života i želje u njemu da što prije izadje van..... Djuro je dobar pas., strpljiv, i koliko se sjećam ne obavlja nuždu u boxu??? ...želim mu svu sreću da što prije nadje dom... njegove oči me svaki dan dočekaju na poslu (stavila sam plakatić na vidljivo mjesto) ali nažalost interes je slab....
danas je Gjuro malo oslastio brk.. Aiax s forum.hr se smilila nad ljepotanom i danas za njega kupila sve živo i neživo.. dobio je hrane, dehidrat i konzerve, dobio je dekicu novu, dobio je froleke (ali to je malo podijelio s drugim pasićima) i na kraju dobio je kost! mačak mali, prvo nije znao kaj bi s njom, sam ju je nosao u krug, hvalisavac, pa ga je Arka zaigravala da ju zagrize pa da zamiriši.. a onda smo ga krenule slikat.. i sve je bilo super dok se nije dogodilo očekivano, dok nije skužio da se to papa.. onda je bio kraj fotkanja jer se kosti više nije moglo približit.. malac je legao, obujmio je nogama i navali.. ma ko neko malo neiskusno štene mi je bio.. medenjak..
danas popodne idem ja s njim van. I izlazi van i zgrabi kost i cijelo vrijeme s kosti išao nije ju puštao. skužio je da je za jest, početak je malo načet
Oglašen je svugdje.. na forum.hr, na šapicama.. postoji plakatić, u oglasnicima je isto stavljen.. eto.. ne znam.. ak je priča tak dobra pošaljite ju u krug meilom poznatima i stavite na njegov topic na forumima.. ne znam zakaj ne.. al ajd ovak.. ja pričekam malo da se slegne Gjurin topic okolo pa ga vi time 'dignete.. može?
Gjuro je jednostavno Gjuro. Taj pas se nemre opisat. ON je meni najdraži pas na veterini i uvijek ga prošetam kad sam tamo. Predobar. Sam je fakat već dugo u tom kavezu jadnom, šteta što ga nitko neće udomit. A tak je dobar...
Gjuro na prvi pogled djeluje kao frajerčina, a često se ponaša kao napuštena beba, jer u stvari i jest jedna velika slinava napuštena beba - pa bedaček ne zna ni čemu kost služi...! Da ga bar konačno netko hoće uzeti. Ne mogu ga gledat više u onom ledenom kavezu.
__________________
"To err is human, to forgive, canine." (anonymous)
ja nemrem zaboravit kad sam ga prvi put vidla.. onak vuče ko konj, slina mu curi, lud pas.. reko, majke ti ovaj il nije normalan il je neka agresiva.. i dođe do mene i ja ga pomazim i malac rokne na leđa.. odmah mi je bilo jasno.. :)
s tim da se od tad dosta upristojio.. nit više vuče baš toliko nit više toliko slini.. tad je još imao i onaj kolut oko vrata, ma sav je bio zbunjen.. a baš je simpa.. ma pas je zakon.. poseban i drugačiji i dobar i povjerljiv i totalno 'normalan', bez nekih problema.. ma baš mi je pozitivan nekako..
Samo podsjecam da za Gjuru postoji plakatic, napravljen za neki prosli stand, pa ako netko zeli malo lijepiti po kvartu, neka mi javi svoju mejl-adresu na PM.
Imam i ja jednu sliku Gjure kad je tek dosao na Veterinu:
Ja sam ga prvi put vidjela, i odmah dobila na setanje, jedne gadne kisne veceri proslog sijecnja, kad sam dosla setati Zitu, ali ona je bila u drugom stacionaru i nismo imali kljuc pa nismo mogli do nje. Pa su mi dali Gjuru kad sam vec tamo... Prezivjela! I bio je super, vukao je samo dok nije obavio sto je trebao, onda se smirio i lijepo setuckao uz mene. Jos je imao gips i ovratnik... Boze, kad je to bilo...
Danas smo sljiva i ja izvele Gjuru i pudleka Juta na malo duzu setnjicu. Pa dobro, Gjuro je malo vukao u pocetku, kasnije je ljepse hodao, ali jos uvijek ce tu trebati vjezbati lijepo hodanje - sta je je. No, moram ga puuuno pohvaliti kako se lijepo slagao s Jutom! Prisli smo si oprezno, da deckima ne padne neka bedastoca na pamet, a oni - lijepo se posnjofali sprijeda, straga, i to je bilo to. U jednom trenutku je Gjuro krenuo ponovo snjofati pudleka, ali se malome to nije svidjelo i zalajao je na Gjuru, a Gjuro jadan odskocio i pogledao malog onako preko ramena: "Ma kaj zifcanis, pa necu ti ja nista..."
Setali smo oko pola sata, decki jedan uz/ispred/iza drugoga, svaki na svojoj fleksici, samo smo sljiva i ja malo pojacano pazile da se mi ne spetljamo s njima, ali da bi bilo nekakvih problema ili svadje medju pesima - niti najmanje! Bas me to razveselilo, vidjelo se bas da je Gjuro jedan dobar i dobrocudan pesonja! Da nismo nas dvije smotane toliko petljale s fleksicama, bila bih ih i slikala... Drugi put...
otifree i otanazol (valjda sam točno napisao) sam siguran. i to je dosta skupo i za sad ga imamo. a klavocin mislim da više ne dobiva, a i za to joj treba recept. Za ovo dvoje mislim da ne treba