Ako imate psa - proèitajte ovu prièu Ako ste imali psa - proèitajte ovu prièu Ako ¾elite imati psa - proèitajte ovu prièu Napisao Jim Willis, 2001.
Kad sam bila ¹tene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoè beskrajnim parima i¾vakanih cipela i nekoliko uni¹tenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zloèesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leða te èe¹kao moj trbuh. Moje razaranje kuæe trajalo je ne¹to du¾e nego ¹to se oèekivalo, jer si ti bio stra¹no zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjeæam se noæi kad smo se mazili u krevetu kad sam slu¹ala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da ¾ivot ne mo¾e biti savr¹eniji nego ¹to jest. I¹li smo u dugaèke ¹etnje i trèali po parku, vozili se autom, i¹li na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled ¹tetan za pse", kako si ti to rekao), ljenèarila beskrajno dugo na suncu, èekajuæi kraj dana i trenutak kad æe¹ doæi kuæi.
Polako, poèeo si sve vi¹e vremena posveæivati svome poslu i karijeri, a vi¹e vremena si provodio tra¾eæi svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo èekala, tje¹ila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razoèarao, nikada nisam prigovarala tvojim lo¹im odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kuæi ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja ¾ena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdaèno primila u na¹ dom, poku¹ala joj pokazati da je volim i slu¹ala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su do¹le ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushiæenje. Bila sam oèarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i ¾eljela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da æu ih povrijediti, tako da sam veæinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kuæici za pse. Oh, kako sam ih ¾eljela voljeti, postala sam zatoèenik ljubavi.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Dr¾ali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istra¾ivali moje u¹i i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj ¾ivot da ih obranim, ako treba. U¹uljala bih se u njihove krevete i slu¹ala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo i¹èekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvori¹tu. Nekada, kada bi te ljudi pitali ima¹ li psa, vadio bi moju sliku iz novèanika i prièao prièe o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon èega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se tro¹io na mene.
Sada ima¹ priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni æete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno dr¾anje kuænih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuðena kad smo krenuli autom, ali uzbuðenje je splasnulo kad smo do¹li do azila za ¾ivotinje. Zaudaralo je na pse i maèke, na strah i beznaðe. Ispunio si sve obrasce i rekao "Znam da æete joj pronaæi krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su ¹anse za sredovjeènog psa, èak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o po¹tovanju prema svemu ¹to je ¾ivo. Potap¹ao si me po glavi za rastanak, izbjegavajuæi mi pogledati u oèi, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispo¹tovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon ¹to si oti¹ao, dvije ljubazne gospoðe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da æe¹ se preseliti, ali nisi uèinio ni¹ta da mi pronaðe¹ drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao"? U azilu nam pru¾aju onoliko nje¾nosti i pa¾nje koliko im dopu¹taju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam veæ odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko pro¹ao pored mog kaveza, ja sam potrèala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ru¾an san ili sam se nadala da æe netko doæi, netko komu je stalo, netko tko æe me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa ¾ivahno¹æu ¹tenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svaèiju pa¾nju, povukla sam se u dno kaveza i èekala. Èula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam du¾ hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuæe tihe sobe.
Stavila me na stol, poèe¹kala po u¹ima i rekla da se ne brinem. Srce mi je sna¾no tuklo u i¹èekivanju onoga ¹to æe doæi, ali obuzeo me i osjeæaj olak¹anja. Zatoèeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, vi¹e sam se brinula za nju. Teret koji nosi prete¾ak je za nju, to sam znala jednako kao ¹to sam znala svaku tvoju promjenu raspolo¾enja. Nje¾no je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe obièavala tje¹iti prije nekoliko godina. Struèno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekuæinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nje¾ne oèi i pro¹aptala "Kako mo¾e"? Mo¾da zato ¹to razumije moj pseæi govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i ¾ustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neæe ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neæu biti prepu¹tena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko razlièito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, poku¹ala sam joj objasniti da moje "Kako mo¾e? nije bilo upuæeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe æu misliti i èekati te zauvijek. ®elim da ti i drugi u tvom ¾ivotu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora: Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u va¹im oèima, kao ¹to ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadr¾ava prièe milijuna neèijih ljubimaca koji svake godine umiru u amerièkim i kanadskim azilima za ¾ivotinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umno¾avanje. Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploèi veterinara ili azila za ¾ivotinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca va¾na odluka i to odluka za èitav ¾ivot, da ¾ivotinje zaslu¾uju na¹u ljubav i brigu, da je pronala¾enje drugog prikladnog doma za va¹u ¾ivotinju va¹a odgovornost, te da bilo koje dru¹tvo ili pokret za dobrobit ¾ivotinja mo¾e pru¾iti dobar savjet i da je svaki ¾ivot dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podr¾ite sve kampanje sterilizacije kako bi se sprijeèio nastanak ne¾eljenih ¾ivotinja.
