Ukratko, pas koji je zivio pod teskim stresom i doslovno se razbolio od cestog straha i napadaja panike, uspio se sasvim osloboditi i oporaviti. Kljuc uspjeha bila je dosljedna primjena umirujucih signala, koja je kujici dala do znanja da je sve u redu i da nema razloga za strah...

Voljela bih da sam znala za umirujuce signale i ovu pricu prije desetak godina! Moja kujica Malena je prozivljavala ovakve dramaticne napadaje panike svake zime kad bi pocela sezona petardi    i nikako je nismo mogli umiriti. Pokusavali bismo je nekako utjesiti i zastititi, ali izgleda da smo time samo pojacavali njezin strah.

Naime, mazenjem i "tjesenjem" u trenucima kad pas panicari, mu zapravo samo govorimo da je takvo ponasanje u redu, prakticki ga hvalimo zato sto se boji. Pas dahce i trese se od straha, a mi ga gladimo i govorimo mu "dooobar Floki, samo tako i dalje..."

Dakle, kad pas pocne pokazivati strah od prijetecih zvukova, kao sto je grmljavina ili pucnjava petardi, treba mu vrlo nedvosmisleno pokazati da se ne treba bojati. Treba ignorirati njegov strah, mirno nastaviti raditi ono sto radimo, ne gledati direktno u psa i s vremena na vrijeme davati umirujuce signale. Ako je pas jako uplasen, mozemo - kao Turid u gornjoj prici - sjesti na pod (jedan od najjacih signala, sjecate se?), protegnuti ruke uz pod, zijevati i zmirkati. Sve ovo treba raditi kao da to radimo "za svoj cef", ne gledajuci u psa. On ce vec primijetiti nas, bez brige. Nikako ne treba prekinuti ovaj postupak i poceti hvaliti psa, jer mu onda tek nece nista biti jasno. Dovoljno je da ga umirimo dok "opasnost" ne popusti, a kasnije se mozemo poigrati s njim i pohvaliti ga kao inace kad je dobar.

Kod grmljavine uglavnom imamo malu prednost - kad primijetimo sijevanje, znamo sto slijedi za nekoliko sekundi, tako da zvuk groma vec mozemo docekati mirno peruci sudje/ lupajuci po tipkovnici/ gledajucu TV... i zdusno zijevajuci!

Na prvi zvuk petardi ce pas, cak i ako se inace boji, prvo pogledati u nas, ocekujuci reakciju. Budimo spremni, odgovorimo mu zmirkanjem i zijevanjem, nastavljajuci mirno svoj posao. S vremenom bismo se mi trebali dobro uvjezbati u ovome, a pas opustiti...

Eto, ovako nas lijepo uci teorija, i tako to stvarno funkcionira - ako ste Turid Rugaas.

Ja sad imam psa koji se, hvala bogu, ne boji tutnjave i pucnjave pa ne moram na njemu isprobavati ove savjete. Medjutim, znam kakav je to strah i kako beznadno izgleda kad vam pas panicno glavinja po kuci izbezumljen od pucnjave koja ne prestaje...  Dvanaest godina sam strepila od Novogodisnje noci, a svaki put kad bi me neka budala veselo pitala "Kud ides za Novu godinu?" bi mi doslo da skinem sve svece i Novoj godini i tom koji pita...

Jos malo pa nam opet pocinje sezona petardi. Ako imate psa koji se boji pucnjave, poslusajte savjete Turid Rugaas i isprobajte metodu umirujucih signala. Slobodno vjezbajte i prije toga, da vas petarde ne uhvate nespremne!    Bez brige, s umirujucim signalima ne mozete pretjerati niti pogrijesiti. Ako i jeste malo smijesni, nema veze - bar cete dobro zabaviti svog ljubimca.

I... kud se spremate za Novu godinu?

"Gdje ces za Novu godinu?"
Pas i ja cemo sjediti ispod umivaonika, blindiranih prozora i vrata, spustenih roleta, dok na vesmasini svira radio, a u kadu curi voda s ciljem prigusivanja zvukova novogodisnjeg slavlja. Usprkos tome, pas ce buljiti u mene pogledom "spasi me!" i plaziti jezik ljubicast od straha. Ja cu dobiti grc u vratu od neudobnog polozaja, zakocit ce mi se noga i nahladiti ledja. U Novu godinu uci cemo sretni sto smo prezivjeli i ovu noc (sto pas nije dobio infarkt) i zahvalni sto se ovako nesto nece ponoviti sljedecih godinu dana.

Lina je 14 godina panicarila, a onda je oglusila i sljedece tri godine provela u blazenom neznanju.

Ana, tvoja prosvjetiteljska uloga me odusevljava, hvala na fantasticnim saznanjima. Ako imas neki dobar savjet za mog Medonju koji je sklon bijegu pa mora biti na lajni, javi pliz.

Sljiva, ima li ista ljepse od Nove godine u krugu obitelji, haha? :)))

Ako ti se pas stravično boji, što nažalost je slučaj sa večinom pasa. Moja pika kad je došla kmeni došla taman pred božić i nažalost ja nisam znala za taj strah jadna mi se na sred sobe popišala i od onda sam pokušavala biti te dane što više snjom.Sada je postal pomalo ve č gluha pa nemam više tih problema.A sa malo zbilje,ti možeš dati peseku i jedan apaurin za smirenje kad dolaze ti dani pucnjave popričaj sa vet.ali sigurno mu možeš to dati,samo vidjeti koju jačinu/provjereno/.

arna wrote:

---

Ne tvrdim da se ne boji grmljavine i dalje,ili da joj nije strašna, ali uz nježnost je ipak malo lakše podnese.

---

Ali upravo tim mazenjem i gladjenjem je vi zapravo pohvaljujete zato jer se boji, i tako podrzavate njen strah. Pas - koliko god da je osjecajno i drago bice - ipak nije covjek, i uci i povezuje stvari drugacije nego mi.
Princip je jednostavan: pas se boji i pokazuje vam to - vi ga hvalite i mazite - pas se boji jos jace jer to ocito tako treba - vi ga i opet hvalite... zacarani krug. Pseci strah od grmljavine treba potpuno ignorirati, ne hvaliti ga kad se boji, vec dati umirujuci signal, jer on nije pohvala za strah, nego ono sto mu zapravo zelimo reci: "smiri se stari, sve je OK"

Moj pas uopce ne raegira na grmljavinu. Kujica koju sam imala prije se uzasno bojala petardi, ali gromovi su mogli treskati oko kuce sve u sesnaest a da ona ne bi ni trepnula. Mislim da smo i mi kod nje pogrijesili s tim mazenjem i tjesenjem u vrijeme petardi, a grmljavinu smo uvijek ignorirali jer se nitko od nas ne boji pa valjda nismo ni obracali paznju...

moj se nije bojao ničega, stvarno, barem dok smo mi bili kraj njega, ali da slučajno je vjerojatno bi tada koristila utješne metode. danas bi sigurno probala ovo ignoriranje, logično mi zvuči ali jedino je pitanje dal bi izdržala gledat psa da mi se trese a ja to ignoriram.. :)

jedino, što sam htjela pitat.. prije par godina se desilo da je tetin pas, koji inače reagira jadan na sve brze i glasne pokrete, zvukove, ma na sve, totalno istraumatiziran pas, imao napadaj. dakle, počelo je grmit a on se krenuo trest al stvarno ko manijak.. ona je krenula drito u kuhinju po tablete na kaj sam ja poludila, taj pas za svako sranje dobiva tablete, i rekla joj da ga neće tak drogirat na prvu loptu dok sam ja tu. nemam niš protiv tableta kad se mora, al ono - ni ne probat riješit problem na drugačiji način mi je jadno..

uglavnom, podigla sam psa (nije mi bilo svejedno jer pas grize i full se boji al stvarno svega) i mazila ga, pjevušila mu, tješila ga i nakon 20ak min toga pas se prestao trest. tad je tek nastupila prava oluja i svi su se stvarno čudili da se ne trese.

dakle, iako vjerujem da tako možda ne bi riješila problem zauvijek, kako se to poklapa s ovom teorijom? dakle, tješenje će jednokratno smiriti psa, tj moguće je da to djeluje, ali ne dugoročno? mislim, direktno ovaj pas je nakon toga krenuo sve od mene tražit, kad god bi ga neš uplašilo on bi meni došao, ja bi ga podržala i on bi se smirio. naravno, to je sve palo u vodu vrlo brzo nakon što sam ja otišla, al zaista smo napredovali tih mjesec dana koliko smo bili skupa. imam osjećaj da je shvatio da je tu netko za njega i da neće dobit pokudu za sve što napravi.. dakle, dal ima razlike u tome zbog čega se pas trese? ovaj se tresao od straha, ali ne jer se direktno boji grmljavine nego jer se boji svega. imam osjećaj da je, nakon što je jednom vidio da je netko tu za njega, dobio malo samopouzdanja. ne znam.. mislite da bi ignoriranje i u ovom slučaju bilo bolje.. mislim, tog psa se ignorira cjeli život i svejedno se svega boji. jel moguće da njemu treba malo podrške?

Arna 2 wrote:

---

Ovo je moj drugi kompjutor,tako da ne mislite tko je sad Arna 2.

---

Ja se redovito javljam s cetiri razlicita kompjutora, ali promjena racunala ne zahtjeva ponovnu registraciju, kao da ste drugi korisnik. Pisite samo pod jednim nickom, jer da se tak svi registriraju sa po dva-tri razlicita imena, vise nitko ziv ne bi mogao pratiti tko je tko na forumu i tko je sto rekao.

hella, ovo tvoje objasnjenje meni zvuci logicno. Jadan pasonja.  

Ej,Ana,HVALA !!!!
Sinoć je grmilo cijelu večer i dobar dio noći.Arna se u početku vrpoljila,doista smo je ignorirali i na kraju se izvalila na svoje mjesto pored dvosjeda i zadrijemala.
Poslije je večerala normalno i legla na svoj jastuk i zaspala.
Stvarno je upalilo !