Ja se samo nadovezujem sa svojim iskustvom, a bez konkretne pomoći, nažalost: bila sam "samošetač" u dobi između 10 i 19 godina, kad smo mama i ja skupile s ceste Neru koju su - navodno - Cigani mučili i toliko istraumatizirali da je bila užasno agresivna prema svim psima, čak i muškima (osim jednog frenda kokera), iako je ljude obožavala. Ista stvar: šuljaš se naokolo ko specijalac, bježiš čim čuješ lavež, ispričavaš se susjedima vlasnicima pasa, bla bla. I nije bilo pomoći.

S druge strane, kad smo uzele Kiru, nikad nije bilo problema: ona nam je došla iz dobre kuće, stara 5 mjeseci i bez trauma. Mislim da će isto biti i sa Angie. Prema tome, ipak ovisi kakvog pesa uzmeš, neće svatko biti kao Asko. Ja sam, recimo, nakon Nere mislila da *sve* kuje napadaju druge ženke, ali to uopće nije tako... Jasno, ne možeš si pomoći kaj se tiče agresivnih rottova i stafforda iz kvarta. Ipak, sigurno ima i drugih pasa u Sopotu, a vjerojatno takve pse (i vlasnike) upoznaš tek kad jednom počneš šetati sa svojim novim micekom. Ti bar poznaš Klarine štićenike pa sigurno možeš izabrati nekog socijaliziranog, nad kim nećeš morati strepiti nonstop.

I, točno, radije nemoj štene - ne samo što starijim pesima treba hitnije udomljavanje da ne dožive starost u azilu, nego je štene obaveza kao i svaka mala beba, i imala bi pune ruke posla. Kolko sam skužila, mama ti puno radi i putuje, ti si na faksu... Nemreš cijeli dan juriti s krpom po kući, paziti da pas ne poždere sav namještaj i učiti ga svemu i svačemu. Ja ne znam ni sama kak stignem - kolko stignem, vidi se po tom kaj još kenja doma . Da sam prije mjesec i pol znala koliko sad znam o radu Noine Arke, uzela bih nekog odraslog (iako, čim sam ovo napisala, skoro sam se rascmizdrila na pomisao da nemam baš Angie i da mi ona onako mala još sjedi u kavezu s većom braćom ili nedajbože dospije u krive ruke)...

OT, ali... hella, uzmi Emy ako je toliko zelis. Za nju znas od prvog dana gdje je bila i kakva je, znas da nije traumatizirana, znas kakva je s drugim psima, znas da je sad kod pike doma i da je potpuno socijalizirani normalni gradski pas, a u neku ruku i jest jos stene. Naprosto ne mogu vjerovati do koje mjere ste ti i tvoja mama u stanju zakomplicirati tako jednostavnu stvar - imas psa koji ti se svidja, koji je upravo ono sto trazis i kojeg pritom poznajes i silno zelis. Onako ozbiljno, bez cijele ove "Santa Barbare" oko toga - zasto naprosto ne uzmete Emy?!

I kako to da ti mama moze odbiti jednu tako normalnu zelju - kad vec nabavljate psa, da uzmete onoga kojeg si vec odavno izabrala i zavoljela? Kako ti moze to napraviti da - znajuci da pas kojeg ti obozavas i toliko zelis ide nekom drugome, i to tako daleko - a da ona izabere nekog drugog psa? To mi fakat nije jasno. Jasno bi mi bilo da ne da uopce psa, ali da da psa, ali ne Emy - e, tu se fakat gubim...

Mislim da previse razmisljate i da na taj nacin nikad nista necete odluciti. Naprosto pregrizite vise jel' uzimate pesa ili ne, i kojeg, i tocka. Na ovaj nacin cete svakome, ali bas svakome, naci neku manu i nesto zbog cega bas taj ne moze k vama, iako je inace olicenje savrsenstva. Kaj mislis da mi svi imamo savrsene pse? Jel' Asko mozda bio savrsen? E pa - nije! A da li bi radije da ga nisi imala, jer zapravo nije bio savrsen? E pa - mislim da to bas nije slucaj.
Naprosto uzmi pesa, (pre)odgoji ga po svom i zivi s njim. Tvoj zauvijek. Kakav god da je.

Uzmi "Malog princa" i procitaj sto je ono sto njegovu ruzu cini njegovom i drugacijom od svih ostalih ruza u svemiru. Da je poceo od toga da trazi sjeme savrsene ruze, mos' mislit sto bi prica imala smisla.

Digresija gotova, povratak na temu samosetaca. Howg.

Iz mog 17 godina dugog iskustva s curama:
Lina nije voljela pse, samo ljude.

Sto se tice muskih pasa, male pse je prezirala i ignorirala (imala je divovski ego, nije znala da je i ona malena pekinezerica), a velike je istjerivala iz svog parka. Stafordi samosetaci su mi priskrbili par predinfarktnih stanja kad bi im Lina "u pravednom gnjevu" skocila za vrat s namjerom da ih "rastrga" a ja ju skidala stafordu s vrata pitajuci se gledam li svoje ruke sad bas posljednji put. U vrijeme tjeranja sam zbog istih nosila batinu u ruci, jer su me shvacali kao konkurenciju i bili spremni boriti se sa mnom za Linu.
Medjutim, NIKADA niti jedan decko nije napao Linu (je mene, ali ne nju), ma koliko ona bila neprijateljska prema njemu, ma koliko ona rezala i napadala.

S vecinom cura je bila u dobrim odnosima, imala je par prijateljica koje su bile frajerice i stemerice kao i Lina. Ostale bi ponjuskala, popiskila se i otisla dalje sva nakostrijesena. Par puta se potukla s kujicama svoje velicine, ali to je bilo puno buke ni za sta.

Sad kad imam Medu, decka, vidim da je situacija sasvim drugacija, totalno eksplozivna, premda on puno vise voli peseke nego Lina. S curama je sve ok, velika ljubav s njegove i ignoriranje s njihove strane, ali s deckima je dovoljan jedan pogresan korak i vec imamo
tucnjavu. A ponekad i nemamo, hm.

Uglavnom, puno je opasnije imati decka. I ja bih uvijek radije imala curicu. Naravno, Medo nam je dosao jer nam je bio sudjen i ne bih ga mijenjala za nijednog drugog. Ali cinjenica je da su cure u drustvu sigurnije, cak i kad su male vjestice.

e, bravo lina, to me zanimalo.. točno ta razlika između mužjaka i ženki.. kužite, gledam susjedicu s kvarta, gazdarica se s njom šeće po velikoj livadi na kojoj su veliki psi i nikad problema nije imala.. socijaliziran mali pesek, curica.. ja se šećem sa svojim harambašom po maloj livadi i dovoljan mi je jedan mužjak, u doba tjeranja pogotovo, da ispadne fajt.. bio je i moj pas socijaliziran, ne savršeno, ali nije nikad prvi napao..

socijalizacija u svakom slučaju nije problem, prvo jer je svaki pas kojeg sam do sad vidjela u ovom azilu (pogotovo Emy) nevjerojatno socijaliziran, a drugo jer ne gajim ikakvu nadu da ću dobit gotov proizvod od psa.. nit bi to željela, jer mislim da se upravo kroz rad s psom s njim najviše čovjek i poveže..

mene sam zanimalo dal se cure tolko tuku ko i dečki.. tj htjela sam to imat napismeno da mogu isprintat madre i pokazat joj.. a ne sam ja tupit u prazno.. naravno da ne očekujem da se neće potuć jednom u svojih dugi niz godina, samo da to ne bude na svakodnevnoj bazi.. a hvala bogu, sve agresivne ženke u mom kvartu su vezane..

sad da objasnim situaciju u mojoj kući.. majka je počela već nakon tri mjeseca od aska tupit da nije ista osoba bez psa.. ali bilo kakvo spominjanje uzimanja psa nije dolazilo u obzir.. sad mogu reć da dozrijeva, nije još spremna za past s drveta ali ide se prema tome..

imamo 3 kočnice:
- mene koja sam još malo zakočena zbog svog tog straha ali mislim da ne bi previše razmišljala o tome da mi se kaže 'ajmo uzet psa'..
- madre.. 1. isto taj strah, koji je baš jak kod nje
2. obveze koje pas donosi, plus odlazak na more i slično.. to su rješivi problemi, mislim da ne bi to baš previše spominjala.
- nas obje u smislu da je meni nevjerojatno žao uzet štene i čekam da ona shvati da imat psa od doba šteneta nije garancija niti uvjet za dobrog psa.. trenutno bi mi doma prošlo sam štene, ona se boji odraslih pasa.. a nemrem joj doma dofurat nešto čega se ona boji.. Emy je bila tjedan dana kod nas i ona skoči polizat facu mami i mama se trzne, nije ziher kaj pas želi napravit.. prvi dan je tako bilo i zadnji.. ona hoće štene, i uopće mi ne odzvoljava prolaz s odraslim psom.. ma ni štene od 6 mjeseci nije baš welcome tema.. kužim ju, boji se.. al bi voljela da se prestane bojat, uvjerit ju da to nije tako, pa da na kraju kod mene dođe odrastao pas.. ak nemre bit Emy ok, nemre, tj ne stigne bit ona..

trenutno 'mogu' doma ili dofurat štene ili čekat i nadat se da za npr mjesec dana to neće bit štene..

Eh, kod mene nije tako...

Kad smo u setnji nema sanse da Rheu pustim kod neke zenke, jer je Rhea dosta agresivna i uvijek prva zapocne tucnjavu.

Astor nije takav, on bi se sa svima igrao, i zenkama i muzjacima, i dosad nijedan pas nije zarezao na njega.

Tak da ja mislim da je stvar u psu, a ne u tome jel on muzjak ili zenka.

čujem, čujem ja i više neg dobro.. :)

naravno da najviše zavisi o psu.. tog se ne bojim, lekcija naučena.. sam me zanimalo ono - kolko često su vaše ženke (socijalizirane, ili barem ne agresivne) napadnute od mužjaka samošetača.. dakle, dal se događa da se šećete sa svojom dobrom curicom i doleti neki pas niotkud i napadne vašu socijaliziranu ženku.. al dobro, dosta sam odgovora dobila..

hella wrote:

---

...ono što mene muči je to što sam se 15 godina bojala izać iz ulaza zbog takvih pasa.. svaki dan, tri puta dnevno, izlazila sam sa svojim psom ko specijalac, dioptrija bi mi nestajala čim bi kročila nogom van ulaza, i iz klupica bi ja vidjela pse.. ne znam koliko se možete poistovjetit s ovim problemom, al, to vam je ko da znate da je vani netko tko vas može ubit a morate izać van..

---

U mom kvartu nema puno samosetaca. Naidje poneki tu i tamo, jedamput su bila trojica koji su se par dana pojavljivali u parku kao mali copor, ali ne znam da je ikad itko imao s njima problema, osim sto znaju dosadjivati kujicama u toku ili blizu tjeranja. Ja ne volim da mi se prikrpaju jer se bojim da ne krenu za mnom preko ceste pa ne stradaju na povratku, ali ne osjecam se ugrozeno od njih, niti se bojim za Wendy.

Medjutim, kod nas vecina pasa koji setaju s vlasnicimo ide bez lajne. Svi, kad malo bolje razmislim. Dakle, materijala za probleme uvijek moze biti, jer pas kojem je vlasnik 20 metara dalje moze itekako napasti/potuci se/bilo sto tog tipa, a da se vlasnik u daljini samo bespomocno dere i dojuri na mjesto dogadjaja kad se stvari vec odigraju svojim tokom. Ipak, to se ne dogadja, ili se dogadja tako rijetko da nije spomena vrijedno. Ja osobno poznajem 50-ak pasa, redovitih posjetitelja naseg parka i nikad ni jedan od njih (muskih, zenskih, malih, velikih, rasnih, mjesanaca...) nije upao u nikakvu tucnjavu ili nastradao na slican nacin. Osim jednoga. A sad pazi zasto: to je pas covjeka koji se panicno boji drugih pasa u parku, i koji seta ovako kako je hella opisala - kao specijalac, uvijek trazeci opasnost, uvijek vrebajuci tko ce napasti njegovog psa, uvijek na rubu zivaca i napet ko puska. Iz svog dvorista izlazi tako da psa prvo ostavi unutra i ide van gledat jel' ima nekoga u blizini. Ako je zrak cist, oprezno se iskrade na ulicu (vrlo blizu parka, nema prometa, btw) i prvo naredi psu da zalaje. Ako se u blizini oglasi drugi pas, njih dvojica brzinom munje ulijecu natrag u dvoriste, ili barem krecu trkom na drugu stranu, jer "tamo ima nekoga". Svaka vreca za smece, kontejner, klupica je opasna zvijer koja vreba na tog covjeka i njegovog jadnog psa. Upravo ovako kako je hella opisala u prvom postu.

Njegov As je kao stene bio normalan i veseo, normalno je komunicirao sa svim drugim psima. Kako je rastao, gospon gazda je bio uvjeren da ce se on poceti tuci, da ce ga drugi muzjaci napadati i As njih, da ce tako nastradati. Poceo ga je voditi iskljucivo na lajni, tako da se pas (kerry blue terijer) nikada nije mogao posteno istrcati, podruziti s drugim psima ili odsnjofati nekamo svojim putem. Piskio je na lajni, kakio na lajni, sa zenkicama kojih se gazda ne boji (odnosno bjoji, ali nesto manje) se mogao pozdraviti samo na lajni, jer "moze doci drugi muzjak dok je As pusten i onda ce se potuc oko cure"; posteno izigrao s drugim psima se nije nikad. Jedino sto je osjecao bez prestanka, od trenutka kad bi izasao u setnju do trenutka kad bi se vratio doma, je bio gazdin strah od drugih pasa, i jedino sto je naucio o drugim psima je da su oni velika opasnost za njega i njegovog covjeka. Drugi psi su mu svi redom postali neprijatelji, histericno je lajao i ludjacki se pokusavao baciti na njih i napasti ih ako bi ih ugledao u daljini, opasnost je postala stvarna. Tada ga se vise i nije moglo pustiti s lajne jer bi fakat napao prvi. On je izbjegavao sve pse u parku, i svi su izbjegavali njega, sto zbog rusvaja kojeg je radio As, sto zbog gazdinog iritantnog histeriziranja.

Jednog dana gazda nije bio dovoljno oprezan, a As nije na vrijeme skuzio njemackog ovcara koji mu je prilazio s ledja, pa se nisu stigli popeti na prvo drvo da ga izbjegnu. As je skuzio ovcara kad je ovaj bio na par metara od njega i napao. As je napao, da ne bude zabune. Ludjacki je zalajao i bacio se prema ovcaru, onako s gazdom na drugom kraju lajne, i poceo se mlatiti kao lud. Gazdu je s lajnom cuknuo tako da je covjek pao, razbio koljeno i iscasio rame. U trenutku kad mu je lajna izletjela iz ruke i As je konacno bio slobodan, tucnjava je splasnula dovoljno da ih je ovcarov vlasnik mogao razdvojiti, odvest svog psa i zavezat ga za jednu klupu, Asa za drugu i pocet pomagat Asovom gazdi, koji je lezao par metara dalje. Kad su njega pospremili u bolnicu, skuzili su da i As krvari, i to dosta jako. U tucnjvi je zaradio gadan ugriz za straznju nogu pa je i on zavrsio na sivanju i antibioticima. Prezivio je, naravno - eno ga upravo galami u parku.

Danas je As vec prilicno star, tesko hoda, slabije vidi i cuje, ne divlja vise jer mu se valjda ne da. Prozivio je petnaestak godina loseg zivota, opsjednut strahom kojem ga je naucio njegov gazda, opasan za druge pse, i sam vjecno u opasnosti da se s nekim potuce. Niti jedan jedini drugi pas u mom kvartu se nikad nije tako ponasao, niti bio u takvoj opasnosti kao As, ni prije ni poslije tog dogadjaja.

hella, ovo sto cu ti sad reci nije ono sto zelis cuti. Ako ti, ili tvoja mama, ili obje, niste u stanju imati psa a da se konstantno ne bojite ili njega, ili za njega, onda je bolje da ne nabavljate psa. Mozemo ti mi tu pisat da se kuje ne tuku kao muzjaci (u principu, tuku se puno rjedje, ali puno gadnije, i ako se dvije kuje potuku NIKAD se vise nakon toga nece sprijateljiti); mozemo ti pisati da stenci nisu u opasnosti jer odrasli ne napadaju stenad; mozemo razglabati o tome kako je pravilna socijalizacija garancija kasnijih dobrih odnosa medju psima; mozemo ti preporuciti psa iz Klare koji je naviknut na druge pse; mozemo filozofirati da li je bolje da pas bude manji (da ga mozes zgrabiti u narucje kad pocne frka) ili veci (pa da se moze i sam braniti), i tako do preksutra. Ali to nije odgovor na tvoje pitanje.

Odgovor na tvoje pitanje je nesto drugo: svaki pas, kad sa svojim covjekom izadje u setnju, je u opasnosti da ga napadne ili mu napravi neku drugu neugodnost neki drugi pas. S gazdom ili bez, muski ili zenski, mali ili veliki, svejedno. Stvar je samo da li ces ti (tj. mama) u tom slucaju reagirati tako da slegnes ramenima, pustis da mali to sam rijesi pa makar crko, razdvojit ga ako se potuce i bez puno kerefeka nastavit setnju ko da nista nije bilo, ili ces pocet vristat, padat u nesvijest, svadjat se s drugim gazdom (ako postoji) i sljedecih 15 godina izbjegavat mjesto na kojem ti se to desilo. Ako je slucaj ovo drugo, nemoj nabaviti psa, jer nece dobro zavrsiti.

Ako se netko boji pasa, onda ne moze imati svog psa kojeg se kao ne boji, a i dalje se bojati svih drugih pasa, sto zbog sebe, sto zbog svog psa, i cijelo vrijeme razmisljat sto je u stanju napraviti svaki pas koji ti pridje. Na taj nacin ces imati onog Asa iz mog parka. Znam da je jedno govoriti o strahu, a drugo strah osjecati, i znam da se ni ti ni mama necete prestati bojati zato jer vam ja (ili pika, ili netko treci) kazem nek se prestanete bojat. Sve je to super u teoriji, ali sledit ces se kad se nadjes na licu mjesta i dodje te posnjofat pusteni pas. Tada ces reagirati instinktivno, a ne razumno, i strah ce uciniti svoje.

Opasnost je stalno tu. Pitanje je kako ces na nju reagirati - ti, ne pas, pas ce raditi ono sto ga ti naucis - i da li ces je svojim ponasanjem ukloniti ili povecati. Ako se mozes osloboditi straha, onda ces nauciti i tehnike sprecavanja sukoba i razdvajanja pasa ako ipak dodje do neke frke; ali ako se bojis, onda naprosto neces moc doc iz setnje i mirno rec mami da ti je pes blatnjav po glavi jer se maloprije potuko u parku, i nikom nista. A dok to ne mozes (ili mama, ponavljam, svejedno koja od vas dvije), uvijek ces setat ko specijalac i biti u 10 puta vecoj opasnosti od svih ostalih. I u tom slucaju mama ima pravo - to nije ono sto trebas u zivotu.

I dok to ne rijesite, ni jedan pas vam nece bit dovoljno dobar i dovoljno siguran, jer nema psa koji nece bar jednom u zivotu dozivjet neki neugodan susret. Nije da mi svi ostali nismo to prosli. Samo smo presli preko toga i nastavili svojim putem, a nismo postali "specijalci". Ako to mozes, onda ces uzet psa koji ti se svidja, a ne razmisljati unaprijed koja je najsigurnija boja, velicina, spol, starost i ostalo.

Khm... mislim da je pika rekla ovo isto, samo u puuuuno manje rijeci.

-- Edited by Ana at 15:47, 2007-10-21

hella wrote:

---

ono što mene muči je to što sam se 15 godina bojala izać iz ulaza zbog takvih pasa.. svaki dan, tri puta dnevno, izlazila sam sa svojim psom ko specijalac, dioptrija bi mi nestajala čim bi kročila nogom van ulaza, i iz klupica bi ja vidjela pse.. ne znam koliko se možete poistovjetit s ovim problemom, al, to vam je ko da znate da je vani netko tko vas može ubit a morate izać van..

---

 A ovo mi je .....

uh, mislim da je ovo ispalo malo prenapuhano, mojom krivicom naravno.. prvo - moram reć da za 15 godina te muke s Askom i drugim psima nema drugog krivca do mene.. moj malac što je najbolje nije bio agresiva, malo nadut, to da, ali to je sve bilo zbog mene.. zbog mog dizanja na ruke prvenstveno u odgojnom smislu, a onda i straha.. lekcija je naučena, to se ponovit neće.. idući pas će se družit sa svima, to je prioritet.. i na svom primjeru sam naučila da gazdino raspoloženje utječe na psa, naravno, i od kad sam to skužila nisam više aska dizala nego kad god bi netko prišao bilo bi 'a tko ti je to, jel to susedić' i slična tepanja.. i od tad problema nije bilo.. to mi je isto kristalno jasno..

e sad, Pika, znam da je većina pasa koja se šeće bez lajne dobroćudna, s tim nemam problema.. niti me to smeta.. ne mislim da je svaki pas koji je pušten krvolok..

još neš, Pika, u pravu si.. nevjerojatno sam puno naučila iz Emy i iz klare općenito.. prvo to da je većina 'tučnjava' bezvezno režanje i prepucavanje bez pametnih posljedica, puno zubi nizašto kak bi rekla.. a drugo da je socijaliziran pas kakva je Emy savršena stvar.. prvih par puta kad sam ju vodila van imala sam taj strah, a onda kad sam skužila kak to funkcionira opustila sam se nevjerojatno..

ono što mene muči nije livada na kojoj se nalaze pušteni psi, ni asko nije bio stalno na lajni (dapače tek kad je oslijepio sam ga vodila na povodcu jer je udarao o stvari) i namjeravam svog idućeg psa vodit na livadu sa što više pasa, velikih i malih.. mene muči to što imam tih par seronja (možda eto njih 5 takvih na 50 super pasa isto bez lajne) koji vole čvaknut a gazde ih puštaju.. pa me zato zanimalo kak cure prolaze u takvim slučajevima.. s tim da Emyć nije imala problema s najagresivnijim od njih.. al baš nikakvih.. i bez problema se igrala sa svim psima, s mojim blagoslovom i bez ikakvog mog straha..

da skratim, ako je to ikako moguće.. zaključak bi bio da znam da je moj stav jako bitan za ponašanje mog psa. znam da se trebam tog straha rješit koliko je god moguće. znam da je socijalizacija psa isto toliko bitna.. znam da je većina režanja psa sve što će se desit odnosno da neće eskalirat u tučnjavu..

ja sam s askom zeznula.. u tom smislu da ga nisam dovoljno socijalizirala iz tog straha i što je najbolje tu sam svoju grešku uspjela dovest na razinu gdje sam znala da moj pas neće prvi napast nit bit napadnut od svakog.. al se držo tak bahato da je lako mogao dobit po nosu.. i to vidim kod dosta mužjaka, taj 'ja sam faca' stav.. i to obično završi u tučnjavi ako do nje dođe.. kod cura to nisam primjetila.. eno susedica moja, manja od aska se šetala među grdosijama, i agresivnim i ne, i nikad nije bilo problema.. ali baš zbog toga što nije glumila glavnog psa u kvartu.. pa me zanimalo dal je to tak kod cura općenito..

i da, Ana, ovaj tvoj lik iz kvarta kaj je bježo sa svojim psom.. pa dobro, nisam baš tak bolesna.. :) kad bi naletili na nekog nepoznatog pasića, ja bi počela sa tim 'a tko ti je to' tepanjem i najčešće nije bilo problema.. inače smo šetali s askovim susedićima i prijateljima bez problema.. ja sam samo izbjegavala one s kojima sam znala da će bit problema.. ono - ak vidim tog psa koji mi inače reži na aska maknut ću se (s tim da moj malac stoji i gleda kaj ovaj hoće od njega (ili slučajno eto njuška drvo točno tak da ga ovaj pas ne vidi :)), nikad nije išo napadat on ili režat ili lajat na tog drugog psa) .. ali ak je bilo tko drugi vani, super, asko mi ima društvo.. bio je taj belgijski ovčar u kvartu kaj je fakat agresiva bio, poznat po tome kaj napada sve kaj vidi, a lik ga je pušto iz stana u samostalnu šetnju.. pa neću pobogu izlazit dok je vani pas koji kolje sve kaj hoda.. dva su psa to platila životom, ne moram i ja.. inače, ako se nakon te moje 'inspekcije' kakvu sam opisala pokazalo da je to neki manji pas ili poznati nisam se micala, te inspekcije su postojale da eliminiram eventualne poznate agresivce da se mogu na vrijeme maknut..

i evo, za kraj, jedna situacija koja mi je bila presmješna.. ja vani s askom, i s druge strane livade dalmatiner.. i odjednom dalmoš se zaletava režeći na mog psa, ono - drito napada.. i staje na par metara od aska i odlazi.. i sad ja u čudu, kaj je pobogu.. i viče gazda smijući se 'mislio je da je mačka'.. :)

to da.. definitivno.. ona to nemre promjenit.. nema šanse.. zato sam se i pomirila da su šetnje samo i isključivo moje.. čovječe, meni je emy zaista pomaknula neke klikere u glavi..

ono - kad sam nju šetala, kad sam naletila na tog rottića i kad sam nakon njihovog jako lijepog susreta skužila da taj pas inače napada zaista sam se zapitala jel taj moj strah normalan.. pa sutradan šetnja i susret s najagresivnijom kujom u kvartu, majke mi, baš agresiva pas, fakat voli čvaknut, dohvatila je susjedovu ženkicu već dva puta i kad je i ta kuja krenula zatelebano gledat u Emy, reko, opa!!! i onda, ajde madre, ti izvedi Emy.. samo da shvati koliko je to drugačije od šetnje mog psa.. mislim, meni su se otvorili neki novi vidici, ako se njoj ne otvore s Emy ne znam s kim će.. al ne.. gledam ju u parku, snima na sve strane, ono - ajd da ti meni obaviš kaj treba da što prije zbrišemo doma.. a ova mala vuče s tom strganom nogicom prema svemu živom što vidi.. i pustila ju je madre da se podruži al ono - nesigurno..

ona je imala 12 pasa u životu, asko je 13i (ili 14i nisam ziher), tata i mama joj veterinari, dvorište, savršeni uvjeti.. ali ti su psi uvijek imali društvo unutar svog dvorišta.. ona kroz cijeli svoj život nije imala ta iskustva šetanja psa van kuće.. išli su psi u šetnju, sve ok, al to su redovito bile mrcine veće od svih drugih pasa u blizini (ili npr mali pas u društvu takvog jednog velikog), i ono - ak se potuku nemreš baš previše toga napravit.. i onda to s askom, prvi put taj neki mali pas, još k tome dečko, ponosan.. sumnjam da se to može sam tak promjenit.. kroz godine možda al to mi je dosta da se napravi šteta..

ne, šetnje su moje.. ja to mogu kontrolirat kod sebe i uvijek ću bit zaštitnička prema svom psu ali prije ću se ubit nego dopustit da to bude u toj mjeri kak je bilo s askom.. i nikad više psa na ruke.. točno to - asko je na rukama i kad bi mu se uopće obratila bio sav napuhan, a kad sam ga pustila da se snađe sam, npr s harlekinskom dogom, da ste vidli kak je bio pristojan i uljudan..

ja fakat učim iz svojih grešaka.. i olakšalo mi je život nevjerojatno kad sam shvatila da asko čita moje signale.. nakon toga on je normalno šetao dok smo mi pile kavu u kvartu i slično.. nikad problema.. on je bio tip psa koji se ponjuši, al ono - ok, pusti me, ne zanimaš me i riješeno.. pogotovo kad je bio sam.. nikad zarežao, nikad zalajao, sam ono, 'sad smo se upoznali i sad me pusti na miru'.. on sam ode od tog drugog psa.. osim ak je 'cuja' (u prijevodu cura), ak je 'cuja' onda sam luuuud.. :)

Da, hella, i uopce nismo off-topic, jer ovo je jedan mali samosetac koji ima poveliki problem... Malac, naime, vise ne zeli biti samosetac...

 

Sad je šišnut i izgleda "kak bog zapoveda"
I nije slijep, vidi na jedno oko, a na drugo bude isto vjerojatno.
Mišek mali, tak je dobar i samo se hoće maziti i van iz kaveza i tiho cvilka i penje se na rame. ja sam probala obraditi svoju madre(jer smo imali pudlicu-i to slijepu), ali nije pala na priču.

inače, pudlek ima gazdu koji ga je nemarom doveo do ovog stanja-premršav,skoro slijep od zaljepljene dlake, jadan...I sigurno nećeš imati problema s njim, jer je provodio vrijeme na cesti i zna se mali snaći s drugim pasovima


P.S. Ana, možemo preimenovat topic u "Prijedlozi za Hellinog budućeg peseka"