Medo je preslatki. Ovo s maramom , ali, ako pomaže, zašto ne? Tako je i meni Snoopy jednom pobjegao s 2 mj. ajme kako sam se tada prepala. Suosjećam. ovo sa "vratnom kožom" i kod nas funkcionira. I tako je mali Medo pokušao preuzeti kontrolu nad kućom? Hahahaha kako slatko. Vama vjerojatno nije , ali dobro, sve je dobro završilo
Anjich, to s maramom je proslo svrseno vrijeme. Na to razdoblje nas sada podsjeca samo upisani krevet koji vidim kad god mijenjam posteljinu. Ne ide fleka dolje. Ni danas mi nije jasno kako mu je samo palo na pamet popisati se nasred kreveta. Hvala Bogu da smo to rijesili. Ali, da ne pomislis da nam je sad sve bajno, bas je veceras slatki psic donio kuci govno...
kaj je donio doma? govno? kao u zubima, pokupio vani govno i donio ga doma? o moj bože.. koja ideja..
btw, moram reć.. neki psi, to prvenstveno pripisuju lovačkim pasminama al svejedno, vole jesti ljudsko govno.. ne znam više koji je razlog tome bio, ne sjećam se, al kad sam svog jednom (i samo jednom) zatekla u takvoj radnji vani raspitala sam se i to su mi rekli.. isto fora ko valjanje u crkotini.. znate ono - kad se pas valja po travi lna leđima, kao da se hoće počešat.. prilično je vjerojatno da je tamo negdje ispod njega neka mrtva glista ili neš slično..
Super, drago mi je da je ono s maramom gotovo :D i mi imamo jedan (istina, stari, ali ipak) krevet. Dovoljno je reći da i nama fleka ne ide dolje. Hm...valjanje u crkotini...da...Snoopy je jednom našao neku mrtvu krticu i tako se uvaljao da smo ga morali 3 puta prati...sam si je kriv. A ovo s govnom...hahahhaa. Znam da vama vjerojatno (sigurno) nije smiješno, ali mali je originalan. Definitivno.
Cini se da su govna plodna tema, hehe, :) Da, hella, Medo bar jednom tjedno nadje ukusno govno, uzme ga u usta, sazvace i gutne. Ne znam zasto ga je one veceri donio kuci. Inace, ja mu iz usta cupam kosti, koze, pokvarene sunke i razne druge smradove, ali covjek negdje mora povuci granicu! Moja granica je na tom govnetu. Dakle, Medo, ako ti to zelis imati u ustima, ja to svojim rukama necu vaditi van.
A tvoj komentar, Ana, pogadja tocno u sridu, kao i uvijek. Naime, Medo je zaista pun ideja, snalazljiv je, znatizeljan i pravi covjek(pas) od akcije. Evo sto me sinoc ucinilo najponosnijom psecom gazdaricom na svijetu: Medo je nasao veliki zguzvani papir od bureka i ponosno ga nosao naokolo. Takve bezopasne trofeje mu uvijek dopustim jer mi je zao kvariti mu zabavu a i obozavam kad je sav vazan. Uglavnom, kad smo dosli do nase zgrade, Medo je iskopao veeeliku rupu, stavio papir unutra i zartpao ju glavom. Trebalo je tu poprilicno truda, nije zemlja bas mekana, a papir je bio velik, ko cijela Medina glava, ali kad je posao bio gotov, ni najostrije oko ne bi moglo otkriti skriveno blago. Uglavnom, takve stvari zna moj Medo! Tako sam ponosna bila i kad je Lina, moja mala pcelica, u Slavoniji satjerala cijelo stado ovaca u krug.
Legnemo muz i ja sinoc u krevet, pokrijemo se, a pod nogama nesto hladno. Spremio Medo nekoliko zalogaja sirovih tikvica pod jorgan, da mu se nadje za noc. :))) Zlato moje pametno. A obozava te tikvice.
Lina, jedenje govna ima i svoj klinički naziv.. ubi me sad, ak siđem danas do auta moći ću ti reći i kako se to točno zove (tamo mi je ostala knjiga) ali poanta je da mu fali nekakvih vitamina..
možda ne bi bilo loše odvest ga vetu? ak su mu govna takav fetiš..
Hvala cure. Koprofagija... malo sam pregledala internet. Ispada da se nekad smatralo da je to rezultat nedostatka u organizmu a sada se naprosto ne zna. Medo jede Hill's piletinu za male odrasle pse i Cezar konzervice od piletine, junetine, divljaci, s povrcem. I svjezu ciklu, tikvice, mrkvu, cvjetacu, kiseli kupus, tunjevinu, jaja, jabuke, sve vrste jogurta, sireva, kruh i pastetu (u malim kolicinama, za dusu :). Ako imate ideju sto bih mu jos mogla ponuditi, napisite. Zapravo, meni je pomalo zao sto Medo jede kupovnu hranu, ali ima uzasno osjetljiv zeludac (cim se uzbudi dodje mu podrigivanje i vrlo lako povracanje) i kupovna hrana se pokazala najboljom za njega.
Inace, Medo ne voli slatko, nema te cokoladice ili keksa koji bi on pozelio pojesti. Medjutim, sinoc je ukrao piskotu i imao ju namjeru spremiti. Skrivao ju je i skrivao nekih sat vremena ali niti jedno mjesto nije bilo dovoljno dobro, stalno se morao vracati po piskotu i provjeravati je li jos na mjestu i na kraju ju je preselio tj. ugurao izmedju zida i madraca. (Ah, secernih mrvica posvuda...) Takodjer je zakljucio da sam ja zeljna te njegove piskote pa cim bih krenula put sobe, on bi me zurno preticao i jurio k piskoti. Time se bavio satima (opcenito je Medo stalno zaposlen) a kad je zaspao, cijelu je noc u snu lajao.
btw, kad tak ćopi nekaj u usta s namjerom da to sakrije.. probaj mu reć 'vidim teeee'.. ja sam tak mučila svog.. :) on krene neš sakrit a ja tak kažem, onda on sav uzbuđen traži novo mjesto pa ja opet tako pa on nazad.. i td.. prezabavno.. :) a jesam odvratna.. :) al dobro, vidlo se i da on to voli, ak ga ne bi zafrkavala zakopao bi to nešto več i došao do mene i njorkao dok nisam to išla tražit.. :)
a da ne kažem da još uvijek, godinu i pol nakon njegove smrti nalazim kolačiće iza kreveta, u zemlji od cvijeća, u vrećicama i tak.. :)
e, a s obzirom na prehranu koju si navela, ne znam baš s kojim sastojkom, vitaminom ili kaj ja znam čim bi on imao problema.. koliko vidim ne da dobiva svega dovoljno nego jede na razini predsjednika.. ne znam..
ja sam jedenje govna riješila na jedan vrlo kreativan način, al to ne bi preporučivala pa ono..
E jesi me nasmijala, hella! Vidim teeee! :))) Mogu zamisliti jadnog Aska, kakve si mu brige zadavala. :) Medo jos nije toliko usvojio hrvatski da bih ga na taj način mogla zezati, ali vidim da sve bolje razumije. Tj. sve cesce moramo govoriti u siframa kad ga ogovaramo, hihi. Cak i susjedi vide koliko se promijenio, kako gleda u oci, kako zna razgovarati i ima sve duzu koncentraciju. U pocetku je on nekako prolazio kraj nas, nije nas ni vidio, a sada dodje i trazi komunikaciju. Premda su njegove brige sve zemaljske, za razliku od Line koja je razmisljala o smislu zivota, promatrala slike na zidu, i prezirala laku zabavu. :) Al stvarno. :)
Moj Zaro kada je bio mali je imao fazu jedenja govana,a i sada tu i tamo,ali samo ljudski izmet,a to mi je odvratno. Grozno nešto. Pseći izmet neće. Mi smo to riješili ovako,dođemo doma,stavimo ga u kupaonu,navučemo rukavice do ramena,one preko cijele ruke,otvorimo usta,(zapuhnu nas miomirisi) i onda mu ulijemo kaladont u usta. Od tada mu se zgadilo i više mu ne pada na pamet jesti govna. Kasnije ga još i okupamo,naravno,a ni to mu baš nije drago,voli se kupati samo ovako,u Savi ili nekom potoku,ali u kadi,nema šanse. Ali ipak nekako uspijemo i to.
da, moj je malac isto zaista pričao.. i morali smo isto koristiti šifre.. primjerice, nikako nismo smijeli reći riječ 'van'.. jer bi nastupilo ludilo po kući.. nego smo koristili 'čarobno' kao šifru.. al onda je i to skužio.. :).. s tim da je to bilo isto vrlo korisno za zafrkavat ga.. dok spava ja mu šapnem 'asko, idemo vaaaan', on skoči, gleda me, a ja se pravim ko da niš nije bilo.. onda odustane, pa ja opet.. a onda odemo na dugu šetnju..
ja sam bila 'loni', mama je bila 'mina' a tata 'dudo', 'dudlberi' ali nikad 'dudlhak'.. :) to su bile tri razine nazivanja mog tate.. zavisi o tome koliko je bio dobar taj dan.. :) kost je postala 'tošćica', 'daj bez ruku' je bila šifra za pusu bez ruku, on onda namjesti svoj obraz i gleda me onako ispod oka kad ću ga cmoknut da me proba liznut usput, 'buđenje' je bila šifra za popet se na krevet i izlizat me do smrti dok sam onak mamurna od sna i nemrem se branit..
da, ja sam bila zločesta gazdarica.. :) a madre ga je štitila od mene zločeste.. to da je žicao da ga tak zafrkavam nije bitno.. ne bi pojeo kolačić ak se prije toga ne bi 'posvađali', ne bi zakopao kost ak ga ne bi prije toga zafrkavala i slično.. oni su pametna mala stvorenja i sposobnost njhova razumijevanja često prelazi razinu moje sposobnosti da to shvatim.. nekad zaista kao da su ljudi.. ajme što mi fali pas.. :(
a za ovo pričanje sa psom, čuj, ovo je bilo 15 godina prakse.. :) doći ćete i vi na tu razinu, sigurna sam, po ovome što čitam, vrlo brzo.. :)
a što se govanjaca tiče, ja sam imala donekle sličnu metodu ko elizabeth.. samo jednom je govno pojeo, i to neku proljevčinu pored ćevapđinice (kak se to već piše :) ).. uh, zgadio mi se život.. ja tu njušku ljubim.. fuj.. :)
sorry što sam te udavila s askom, ali znaš da gazda uvijek priča o svom psu.. :)
Elizabeth, vec sam i ja pomisljala da Medi operem zube ali mislim da mi to ne bi oprostio (pekinezeri su ti teski po pitanju oprastanja) a definitivno bi se i borio svim snagama i osobito zubima. Da, da, Medo zna koristiti zube i pritom nije nimalo obziran. Da ne bi bilo zle krvi, a i krvi opcenito, izbjegavam na njemu provoditi bilo sto radikalno. Smrad moj slatki... :)
Hella, samo ti pisi o Asku, barem ti i ja imamo uspomena za razmijeniti. :)
E sad malo novosti. Kao sto neki od vas znaju, Medo svaki dan ide posjetiti Zippu, Curicu i Silu. On jako radosno ide tamo jer je preko puta stekao prijatelja, ali ga cure bas ne docekuju priateljski i ne pustaju u svoje dvoriste. Tako Medo ostaje pred kapijom dok ja hranim cure. I sad ono nevjerovatno: Medo je postao ljubomoran!!!! Znam da to nije pozitivan osjecaj, ali svejedno mi je drago da sam mu ja konacno ispred nekog psa. Kad izadjem iz dvorista Medo skace po meni, luduje, dijeli puse, gleda me zaljubljeno. A kad idem pomaziti nekog drugog psa ili ako neki drugi pridje k meni, Medo se brzo ugura i trazi da njega mazim.
Mi i dalje vjezbamo poslusnost. Setamo na lajni od 20 metara. Mozete zamisliti kako to glupavo izgleda kad se ta lajna pocne vuci za nama. Ali sta mogu?! Zelim da ima veliki krug kretanja, a ne mogu se pouzdati u njega da ga pustim. Situacija je ovakva: Super slusa dok nema nikoga - pasa ni macaka. Ali cim ugleda ili namirisi psa ili macku - zbogom pameti. Odleti! A tu su ceste, i muske pse nemilice napada. Jucer je napao njemackog ovcara koji se sam setao. Mislila sam da je to kraj. A prekjucer je napao pitbula. Pravog pravcatog pitbula s onom cudnom njuskom. Napadao ga je, skakao mu za vrat, a pitbul je tiho rezao i sklanjao se. Ja sam u sebi zazivala Boga i sve svece, a naglas Medu. Kako da ga onda pustim? Pa to bi bio ruski rulet.
Skola - da ili ne? Razgovarala sam s par trenera, nisu optimisticni u vezi te agresije.
Danas je godisnjica Linine smrti. Zar je moguce da vec godinu dana nije s nama? Bili smo na grobicu. Na njemu cvatu bijele i roze begonije, a pokrivaju ga sitni zelenkasti listici brsljana. Nekako lijepo i njezno. A Lina je na nebu, vjerujem. I dalje mi nedostaje, i dalje mislim na nju svakog dana. I dalje ju stalno spominjem i ne prodje niti jedna setnja s Medekom da je se ne sjetim. Pcelica moja mala...uvijek cemo te voljeti.
A Medolino je sada nas harambasa. Kad pozeli napraviti neki kvar, sjedne i trepce. Onda mi hvalimo sto se suzdrzao, a on podivlja od veselja. Uvijek je zaposlen raznosenjem svojih i ukradenih stvari. Ili se igramo. Osvojio je i posljednju utvrdu - krevet mojih roditelja u koji dugo nije smio. Da,da, dresira Medek nas korak po korak. A napredujemo i mi s njim. Sad vec pomalo mogu s njim porazgovarati. Hvala Bogu da je s nama, jer sto ti je zivot bez psica!
A evo sad par Lininih slika, s mobitela su pa nisu neka kvaliteta, ali ionako slike nikad nisu mogle docarati sve ono sto je Lina bila.
Velika i divna novost je da Medo konacno seta bez vodilice. Konacno se mogu pouzdati u njega da nece odleprsati za nekim mirisom i ostaviti me u oblaku prasine. Osim toga, ovog je ljeta Medo "uveden u drustvo" - nebrojeno puta se vozio tramvajem, vlakom, sjedio u kaficu, obavljao sa mnom poslove po gradu i jako smo ponosni na njega i njegovo ponasanje. Evo par slikica.
Hvala Mona! A evo, upisali smo se i u skolu. U kosspu kazu da je moguce kontrolirati njegovu agresivnost prema psima, i premda smo mi vec puno toga uspjeli popraviti, vjerujem da ce nam strucna pomoc koristiti da jos vise popravimo ono sto u Medinoj socijalizaciji nije napravljeno kad je bio stene. Vidim da je i on sretniji, smireniji i sigurniji sa svakim novim "pravilom" koje nauci.
Polozili smo ispit!!! Medo je bio fantastican, zaradio je cak 9/10 bodova. Izgubili smo pola boda na "pusti" jer sam mu morala dvaput reci, ali to je moja greska jer nisam upotrijebila vizualnu komandu, a na nju Medo reagira savrseno. Jos smo pola boda izgubili na hodanju na lajni jer je u jednom trenu zategnuo. I to je 9 bodova. Bez greske je radio odlezavanje, zabranu, stoj, stol, vrata, dodji, cekanje s ometanjem itd. I inace je bio najbolji u svojoj grupi, ali bojala sam se da ga moja trema ne zezne. Medjutim, postigao je vise bodova od ikoga drugog i svi su mu cestitali, a ja sam (kao svaka ponosna majka) bila van sebe od srece. :))) Upisali smo odmah sljedeci stupanj, pa da vidimo dokle cemo stici. Medo voli raditi sa mnom, pametan je, a sve skupa je strasno korisno. Cula sam svakakve price o kosspu, ali ja sam apsolutno odusevljena. Trenerica nam je bila genijalna. Bas sam zadivljena sto je sve uspjela napraviti s nama. Inace, Medo je jedini iz svoje grupe koji se usudio iz prve proci kroz tunel. I inace je mali neustrasiv, a one napade na muske pse sve bolje i bolje kontroliramo.