Piskenje je proslo. Ipak je to bila upala mjehura, pa smo jos na antibioticima. Tko bi ocekivao da je Medvjedic tako osjetljiv. On se drzi kao neki strasni pas ali ipak je mali njezni pekinezeric.

Moze dejt drugi tjedan, najbolje u subotu jer ne vjerujem da cu stici radnim danom. Jupi, upoznat cemo Angie! I stvarno, moramo uzeti fotic i poslikati zvjercice. Vec tjednima slikaram nesto mobitelom i te su slike ocajne (samo ja razaznajem sto je bilo na njima) a bilo je tako super situacija. Recimo, Medo lovi jeza, roni kroz brdo lisca, lezi na ledjima u blatu... Baj d vej, on se u jednoj setnji uspije isprljati kako se Lina nije u cijelom svom zivotu. Ona je bila fina gospodjica (ne daj boze da uprlja sape!), a on je pravi mali izvidjac. Bijeli pas...ako kose travu, kuci dodje zelen, ako se igra s pesekima, dodje sav blatan. Ako njemu ne smeta, ne smeta ni meni. :)

Jucer smo se ponovo druzili s Lolom. Lolica je stvarno narasla, sad vise nije sasvim mala hrenovcica, vec malo veca kobasicica. :)) I jako je dobra, i nista ne vjerujte kad Anita kaze da se pozlocestila, to samo mame moraju biti kriticne da djeca ne bi kolo vodila (ili misevi, ili psici). Ma kuzite vec sto hocu reci. :)

Dakle Lola i Medo su se super igrali, a ja sam Medu cak i pustila s lajne desetak minuta (u ogradjenom vrticu) ali sam bila tako paranoicna da ce pronaci neku rupu i pobjeci da sam se sva tresla pa sam ga za mir svoje duse opet svezala. Sigurno je sigurno. Ali ipak, dusevni mir je brzo prosao pa me sad samo pece savjest zbog lajne.

A danas nam se pridruzila i Angie! Ona je postala prava veeeelika cura. A blentava je ko i moj Medolino, pa su njih dvoje radili kvara i ucili Lolicu razne zloceste stvari. Uh, grozna sam, samo ogovaram psice naokolo, a ustvari smo se bas dobro zabavili. Angie i Lola su se naigrale do mile volje, a Medo, hm, hm - reci cu samo da mog psa izgleda nitko nije obavijestio da je kastriran. Mislim da ce Medo nocas u snu slusati Rolling Stones-e...

Angie, Angie, where will it lead us from here?
...
But Angie, Angie, you can't say we never tried.

Salu na stranu, evo nekih slika jucerasnjeg druzenja mog Medvjedica i Lolushe, a danasnje slikice s Andjikom ce postaviti cure.

Evo Medina neprežaljena Angie šalje puse svom nesuđenom zaručniku . Baš nam je bilo super jučer i jedva čekam opet! A Medonja, Medonja je predivan, onako na prvi pogled minijaturna sniježna pahuljica s crnim gumbekom od noseka, kadli tamo očice sevaju ko munje, a karakter u junaka iz narodnog epa ! Nekako mi za njega više leži "I can't get no satisfaction" nego romantična "Angie" ...

Hm, Lina, sviđa mi se vaša ponuda na stolu. Jel to samo dekoracija ili se može konzumirati? Znaš, dok gosti dođu, pa ono, što je na stolu, ponuđeno je...

Malo sam razmisljala o nacinu komunikacije s Medom. I dosla do zakljucka da je Medo pas koji zna da je pas i koji i od nas pravi pse. (Za razliku od Line koja nije znala da je pas i s kojom smo morali komunicirati iskljucivo na ljudski nacin smatrajuci ju ravnopravnom inace bi bila uvrijedjena). I dok je Lina uvijek bila za kompromis i s njom sam se sve mogla dogovoriti (vjerujem da na ovom forumu to smijem javno reci), Medo je moju zelju da mu ugodim protumacio kao moju slabost i odlucio postati vodja copora. Da, dok je u Lininoj glavi ona bila covjek, u Medinoj glavi smo svi mi psi. I mora postojati hijerarhija. Dakle, Medo je proglasio sebe gazdom u kuci. I prestao nas shvacati ozbiljno. I poceo gristi, pisati, terorizirati. A onda sam ja pomislila: Kako bih ja, da sam pas, preuzela vlast od ovog umisljenog patuljka? I eksperimentalno ga, kad mi nije dao da mu obrisem noge, uhvatila za kozu na siji i pritisnula prema podu. Medo je zaskvicao, sjeo, zijevnuo, trepnuo, prestao gristi i dopustio da mu obrisem noge. ALELUJA! Nisam mogla vjerovati da smo nasli pravu metodu. Mislim, nisam mu uopce nanijela bol niti nesto strasno, samo sam mu pokazala na njemu prepoznatljiv i razumljiv nacin da sam jaca. I pazi smrada malenog, odmah on meni kao "ok, ti si jaca, nema problema, sto god hoces". Dakle, sad ga tretiramo kao njemackog ovcara, metoda cvrste ruke, hehe. Ah, mozda ovo sto pisem izgleda kao otkrivanje tople vode nekome tko je vican discipliniranju psa, ali meni je ovo nakon idilicnog odnosa s Linom stvarno otkrice. Jednostavno je, pali i u drugim situacijama, vec se dva dana nije popisao. Doduse, imamo jos jedan trik, nasla sam to na internetu, svezali mu oko struka, preko piseka, maramu, pa ti sad piski junace po sebi ako hoces. U Americi to prodaju kao efikasan nacin odvikavanja muskih pasa od markiranja stana. Jupi jupi, doci ce sve na svoje mjesto, samo da ne ureknem. Ali, cut cete vec sto bude.

Joj Lino, kakvo kreativno rjesenje! :)

Sljiva, pozvana si k nama na sushi. Cujem da svjezi pekinezeri odlicno idu s rizom i povrcem. :)

evo evo, mi ćemo se javit, da ne cmizdrite
dakle, i medo je se pozločestio.. pa krasno je to da dijeliš muke koje imamo mi s našim štencima.. ma ne, žao mi  je što sad sve to tak s medom.. nadam se da će barem prestat piškit po stanu.. znam ja da je to najgore..
a šta sad s tom zabranom druženja? to znači da se medo ne smije družit ni sa lolom i angie?

Thanks, cure, bas ste me razveselile!

Nazalost, zabrana druzenja vrijedi i za lolicu i andju. :((( Zapravo, sretnemo se mi sa psicima ali ne provodimo s njima duze od 5 minuta. Samo se pozdrave, popiske, malo mahnu repicima i mi idemo dalje setati. A decke koje medo ne trpi totalno izbjegavamo. I ne smije gledati kroz prozor jer izludi od toga. Do proljeca bi se ti njegovi hormoni trebali spustiti pa cemo se onda valjda opet moci druziti. A i sad se mozemo naci i prosetati, samo bez ludovanja.

Povez ne skida, po tom pitanju je iznenadjujuce discipliniran. I jako je sladak s tom "pelenicom". Nosi ga sad samo popodne i navecer jer je tada najludji i najskloniji piskenju, a ostalo vrijeme je bez poveza.

Ma moram ga pohvaliti. U zadnjih tjedan dana se popiskio samo jednom. Kuzi sto mu govorimo, zna da kad pocne siziti da prekidamo sve zabavne aktivnosti i da je piskenje strogo zabranjeno. I konacno reagira na NE!

Ljudi sto mislite o polu-davilicama? Ja sam u principu uvijek bila protiv toga, nekako mi se cinilo okrutno pritezati vrat, ali kazu u KOSSP-u da je polu-davilica obavezna za ucenje. A onda sam na drugom mjestu cula da je polu-davilica potpuno zabranjena pekinezerima jer da im taj pritisak na vratu moze ostetiti vid. Znate li nesto o tome? Inace, medo ima hamic, sigurno je udobniji od ogrlice, tim vise sto je medo vani svezan.

Drzite nam fige da i dalje ne piskimo!

Bravo, Medolino! Vec se duuuugo nije popiskio, ni povez vise ne nosi, a dobio je i dozvolu za gledanje kroz prozor. Kad prolaze dolje psi (ili dedeki sa stapom, ili ljudi noseci bor ili gospodje s torbama na kotacima ili male bebe do pol metra) pa Medeku dodje da posizi, onda ga mi zovnemo, ponudimo neku igracku ili grickalicu da mu skrene misli, ili ga nagradjujemo sto samo brunda i puse umjesto da laje iz petnih zila i grebe po staklu. Metoda cvrste ruke donijela je i druge rezultate. Npr, Medo jedno vrijeme nije dao da mu se obrisu nogice vec bi grizao i otimao rucnik. Sada se fino strpi da ga obrisem, a onda uzme igracku (zapravo cipelu) pa se igramo i lovimo po stanu. I baka nam je doputovala iz Slavonije. Moram priznati da ju je u roku od pet minuta osvojio. A ja sam mislila da je to nemoguce. Baka ne voli pse, pokojni deda je bio taj koji je volio Linu i Lina njega. Ali eto, Medo se uspio baki umiliti. Cak je rekla da je puno ljepsi od Line. Andjel moj mali...vec pola godine nije s nama.

Ja bih fotke Mede u snijegu. Da provjerimo koliko je dobro zakamufliran...

Nisu mi se sve slike uspjele uploadati, idem probati opet...

Lina wrote:

---

Valjda smo Medolino i ja vec dosadili Bogu i narodu na ovom forumu...

---

A ne ne, necemo tako! Ovo je forum i pisati se mora, a kome je dosadno - citati ne mora. (Osim onih koji moraju, ali tko im je kriv! )

Slikice su super, ali ja jos uvijek cekam one negdje ranije obecane - Medo sa zelenim nogama od hodanja po travi. Sad ce to u proljece, nadam se.

Da, vidis kako to ide s udomacivanjem psa - to je jedan proces koji traje i ne mozes ga ubrzati niti pozuriti. Jooj, koliko sam ja vec pisala o tome, imas negdje na pocetku Wendynog topica, ali i u "Udomiti stene ili odraslog psa". To su neke stvari koje je katkad tesko opisati rijecima, ali shvatis kad to dozivis. Jedamput mi je netko rekao da sa psom, kao i s novom kucom, moras prozivjeti sva cetiri godisnja doba da ga stvarno upoznas, i sve vise mi se cini da je to istina!

Jos prica, molim.
I slika.

ma nemojte se rastuživati.. nastupio je čisti pseći nagon.. nije on od vas bježao, nego ga je instink povukao, vjerojatno vas je išao braniti..

bez brige, stvarno, moj pas koji nikad nešto ružno u životu nije doživio, došao iz legla drito meni i obožavao me do krajnje granice ukusa me svaki put izdao kad su kuje bile u blizini.. nezahvalnik mali.. :) ono - ti si mi super za po doma, ljubav prevelika, al kad sam vani i cure u igri, ne poznajem te..

tako da se stvarno nemojte bedirati..

Lina wrote:

---

Nek ima fine klope, nek se netko hoce igrati, i nek se spava pod jorganom. Samo mu je to potrebno za srecu.

---

Zar psi nisu divna stvorenja?!  

Rincewind, bas mi je drago cuti da ima jos ljudi koji kuze tu stvar. Ponekad mi se cini da je puno vise onih koji smatraju da su pekinezeri nervozni i zli psi koje ne mozes nista nauciti. Pa cak i ljudi koji ih imaju, cesto ih ne znaju cijeniti. Bas sam neki dan dozivjela da se Medo i susjedin pekinezer pozele igrati. U trenutku kad su onako na sitno poskocili (svak zna da je to poziv na igru), susjeda je svog psa tako cuknula da je on preletio metar zrakom, napravio salto i, srecom, sletio na livadu. Njoj je bilo uzasno zao, ispricavala mu se, ubila ju krivnja, ali opet se ja pitam cemu takva nervoza kad je sve ok. A isto se desilo kad sam neki dan prisla jednoj pekinezerici. Mala me krene ponjuskati, normalno znatizeljno, a zena ju povuce ko da bi mi pas ruku odgrizao. I jos kaze "ne mogu vjerovati da na vas ne rezi".

Ali, moramo se Medo i ja sad malo hvaliti. Isla sam s njim na velesajam (to je bila prva dugacka voznja tramvajem) i Medolino nam je osvjetlao obraz. Cim smo usli, skocio je na onaj plasticni prostor kraj prozora u novim tramvajima, legao i posve mirno gledao van. Na cesti je slusao cekaj i idemo tako da se ni Lina ne bi posramila. A cijelo vrijeme je ispitivao kojim smjerom idemo i trazio kontakt ocima. Inace, Medo ne reagira na rijec "dodji" iako zna sto to znaci, ali super slusa na "ovamo" sto ni sama ne znam kako se desilo. Valjda smo tu nasli neki kompromis - nije da on bas dodje k meni, ali ipak krene smjerom koji ja zelim.

E onda, nisu to jedine dobre novosti. Ovih dana radimo kupaonicu pa su nam vrata stana stalno otvorena. Jos nedavno je Medo imao zelju pobjeci i nije bilo sanse da ga zaustavimo. A sada on lijepo pronjuska stepenice, nas kat, ili prolazi stanom kraj tih otvorenih vrata bez namjere da ode. Ne mogu opisati kakva je to velika promjena, ogroman napredak. A neki dan smo, doduse, imali malo jezivu situaciju. Spremam se ja s Medom van, odem po hamic i vodilicu, kad li - zvoni portafon. "Pas vam je vani", javlja susjeda. Protrnem i poletim van. Naime, Medo vani ne slusa ako vidi psa, zaboravi da postojim. Medjutim, izadjem je van, vidim ga petnaestak metara od ulaza i onako s vrata ko fol radosno ga zovnem. A Medo poleti k meni, skoci mi u ruke, mase, mase i dijeli puse. Tako smo se mi izljubili i izradovali, ja ga zakvacila i otisli smo u setnju. Mislim, gdje bi on meni tako doletio prije par mjeseci. Ne bi mi dao da ga ulovim.

Eto, tako smo jako sretni s medvjedicem. :)