O jadan Gizmo, sto ga je sve snaslo!

Nego, Lina - bijeli pekinezer? Kako to izgleda? Moze fotkica?

Hm, moze li netko (npr. Ana :))) povecati i zarotirati. Kod mene su bile velike, ali vidim da su sad ispale skroz male pa se ne vidi kako je Gizmac lijep i simpatican.

Vec se par ljudi u vezi Gizma javilo, ali na kraju ipak nista. Dobila sam iz Suze i broj jednih ljudi u Karlovcu, ali oni su vec dogovorili da ce uzeti nekog drugog.

I sad dolazimo do nevjerovatnog obrata. Moj tata, koji vec 3 mjeseca, od Linine smrti, ne dopusta da udomimo drugog psa, i kojeg sam uz suze namolila da primi Gizma na samo 10 dana "da ne umre u kavezu", sada Boga moli da ne nadjemo udomitelje jer se - citiram - Gizmo tako lijepo udomacio i svi smo ga zavoljeli i nije u redu da mu ponovo radimo traumu odlaskom u cetvrtu obitelj. I vec je tata smislio kako ce osigurati prozore tako da se Gizmo moze na njima suncati a da ne moze pasti van. I tako... moj muz i mama ga isto zele.

Jel ga mozemo mi udomiti?

Ali imam jednu dilemu. Pitam se da li je mozda pogresno da mi udomimo cistokrvnog psa koji bi trebao biti lako udomljiv i drugdje. Mozda bih trebala njega prepustiti nekome "izbirljivom", a ja uzeti nekog manje atraktivnog mjesanca ili ranjenog peseka kojem nije lako naci svoje ljude. A onda opet stoji cinjenica da Gizmo usprkos dobrim predispozicijama do sada nije dobro prolazio u zivotu. Pa onda valjda zasluzuje ljude koji znaju usreciti i uvazavati pekinezercice? :)

Ljudi, sto mislite o tome?

Ja mislim da se glas većine jednostavno mora poslušati!!! Gizmo je konačno našao ljude koji ga jako vole i uopće mu nije važno što se slučajno rodio čistokrvan. Mislim da bi on samo jaaaako volio ostati tu gdje je, jer su mu ovi prozori nekak baš po guštu.:D Zato ću i ja stavit malo smajlića, za svaki slučaj.

-- Edited by Rowena at 23:32, 2007-09-26

Samo da vam javim da Gizmo definitivno ostaje kod nas i mislim da on to zna. Otkad smo odlucili biti njegova "treca sreca", on se skroz raspametio. Valjda osjeca da nema vise nikakvih "mozda". Vrlo vazno raznosi po stanu svoju lopticu i ovcicu, redovito mi krade labello, rezi i "grize" kad se igramo, spava u krevetu izvrnut na ledja. Tocno vidim da nema vise nikakvih kocnica. A onaj prvi dan je stalno zmirkao i zijevao, siroce malo (pa sam ja tjerala cijelu obitelj da mu uzvraca zmirkanjem :)))

happy end :)

lina, svaka čast! jedan pas više udomljen, koji je, nije bitno. jel čistokrvan, mali, veliki, cura, dečko, to je manje važno.. jedan manje na cesti.. gdje bi i gizmo bio da nema tebe.. sretno vam oboje i uživajte u društvu!

Joj, Lina, koja lijepa priča! Prvo sam tuuulila na tvoj divan oglas za Gizmača i, čak i prije nego sam pročitala da ćete ga ti i tvoji zadržati, sve sam si nekako mislila da bi mu najljepše bilo kod tebe... Vidlo se po tvom tekstu da ste se zaljubili .

Jupi, jupi, jupi!

Ma kako se ne bismo veselili? Tebi treba Gizmač koliko i ti njemu i predivno je da je ostao kod vas!

Lina, meni je ovaj topic naglo postao jedan od najdrazih na forumu...  

Zao mi ga je zakljucati, mislim da cu ti ga radije prebaciti u "Kucne ljubimce nasih clanove i udomitelja" bas ovakvog kakav jest... uz jednu malu promjenu, naravno... sredim ti one slike gore cim uhvatim malo vise vremena, sad sam u guzvi!

Pusa dragom malom dlakavcu!

Preimenovali smo Gizma. Sad se zove Medo. To je posteno seosko ime kao Garo, Zuco, Sarko. Dakle, nista les nobles. Novo ime za novi zivot. I moram ga pohvaliti da se vec odaziva na njega.

Lolusha, svaki tvoj post me bas nekako posebno dirne i onda zanijemim i ne znam sto bih pametno/suvislo rekla, samo mi se jos dugo mota po glavi tvoja lolusha i pokojna beki i ta lijepa prica o ljudima koji pruzaju dom zivotinjama u nevolji i ne razbijaju glavu nebitnim stvarima.

Cesto kad secem s Medom, virkam u tudja dvorista i terase i procjenjujem kako bi divan dom to bio nekome od napustenih pasa. Travnjak, zivica, gusta visoka ograda, malo sunca, malo sjene... ali vecina tih dvorista je prazna. Kad bi samo na Jarunu svako dobro dvoriste primilo jednog psa, i Klara i veterina bi bili prazni. Naravno, sve su to jalove racunice, ali nije li cudno da neki moji susjedi imaju po tri psa s ceste u dvosobnom stanu, a vlasnici velikih kuca i jos vecih dvorista nisu u stanju uzeti jednog jedinog psa.

Danas smo konacno potpisali ugovor o udomljavanju naseg Medonje. Zanimljivi su moji susjedi. Kad je Lina umrla, mnogi su nam izrazavali saucesce. Kad je dosao Medo na cuvanje, masovno su poceli navijati da ostane kod nas, a sada nam cestitaju na novom clanu obitelji. Svi se nekako raduju zbog njega. :)

Ali imali smo Medo i ja jednu ruznu epizodu koja je mogla zavrsiti tragicno. Dakle, kad je tek dosao k meni, onako iscrpljen i izgubljen, znala sam ga pomalo pustati s vodilice i uvijek je isao za mnom. Zatim je zivnuo, poceo se svadjati s deckima i vise ga nisam pustala. Medjutim, Medo je vrlo pamentan pas, zna on sve komande i brzo uci, pa sam ga jedno kisno jutro, vidjevsi da nigdje nema pasa, pustila s lajne. Prvu minutu je lijepo setao za mnom. Onda je stao, pogledao me...hm...nasmijao mi se u lice i otrcao. Nije vrijedilo dozivanje, trcala sam za njim, a on me nije pustao na manje od 20 metara i samo bi me radosno pogledao i opet bjez. Kroz tri kvarta, preko par manjih cesta, bjez. Trcala sam ko bez duse vristeci prolaznicima neka ga prime za hamic kad bude prolazio kraj njih. Ljudi su me bijelo gledali ali je jedan covjek s retriverom shvatio sto se dogadja i primio Medu. Zahvalila sam i njemu i Bogu, svezala Medu i zaklela se da ga u zivotu vise necu pustiti s lajne. Kaznila sam ga tako sto ga ostatak dana nisam pomazila ni pogledala i to mu je tesko palo. Ali on se tako dobro zabavljao dok mi je bjezao da sam sigurna da bi to opet ucinio.

I sad moje pitanje: Bi li pomogla skolica u ovoj situaciji? Mislim, ja znam psa nauciti sto znaci dodji, cekaj, idemo, ne... sve to Medo zna, ali kako ga motivirati da pouzdano ucini ono sto mu kazem. Naravno, kad je na vodilici ili doma, tada slusa savrseno. I sad mi pada na pamet sto je lino napisala o svom Lineku u stilu kao da ju vani ne prepoznaje. Sta da radim? Kastrirat cemo ga obavezno, ali da li skola ovome moze pomoci? Ne zelim da Medic provede zivot na vodilici, da se nikad posteno ne istrci, samo zato sto nema discipline.

Help?

Znam znam, Ana, to je bila moja prvotna reakcija - probaj zamijeniti uloge, ti vodi igru a ne on. Ali, on je naprosto otisao! I uskoro bih ga izgubila iz vida. Jer ipak je on napaljeni decko, a cinjenica je da sam ja vani POTPUNO nezanimljiva uz sve one mirise koji se nude. Ni klopa ga ne zanima, ma nista nista.

Mislim, to je za mene nesto sasvim novo. Moja Lina nije provela ni 5 minuta u zivotu na lajni, nije ni imala lajnu, ali mi smo bile jedna drugoj centar svijeta. Cak ni kad se tjerala nije bila vezana.

Ali ovaj moj medvjedic ne kuzi opasnost i dao bi i mene i zivot svoj za dobar provod, cini mi se. :) Ici cemo u skolu cim ga kastriramo. A to ce biti asap!

Zvak-zvak...

Svecano najavljujem da od danas Medo i ja samostalno pocinjemo s ucenjem. Najbitnije nam je "dodji". Mislim, on zna sto znaci dodji, ali NJEMU to znaci kraj svake zabave (odlazak kuci, pranje nogu, cesljanje). Moramo sada postici to da Medo zakljuci da je "dodji" za njega korisno i ugodno prema njegovim kriterijima a ne mojim. Pohvalit cemo se kad bude rezultata.