Zasad su to jos cari djetinjstva...cek samo dok upoznate cari puberteta! :)

Dakle, načisto me sram: em što škrtarim s fotkama jer nemam novijih, em što mi pas još uvijek kaka i piški po kući...! Već pomalo čupam kosu, a susjedi me tješe da bude to začas, još je mala. Ipak... Pašče ne voli ići van - rijetko ju stignem izvoditi više od tri puta dnevno, ali nije to valjda toliko malo da se prestane bojati vanjskog svijeta? Ako ju pustim s lajne, više ne trči za mnom, nego ravno bris doma (gdje se u miru možemo popiškiti u kupaoni, a ne tamo na onoj gadnoj travi)!

Onda su mi frendovi od dečka rekli da je predebela; mi nemamo vagu doma (ja smatram da su vage zle mašine koje služe ubijanju samopouzdanja i apetita) pa mislim da ću ju morati odfurati na veterinu da provjerimo kilice. Btw. ja mislim *nije* uopće debela, nego joj je naraslo jako gusto krzno (delusion...?). Ali činjenica je da joj vjerojatno fali kretanja!

Argh.

No daj više te slikice da mi forumaši stručnim okom procijenimo ima li Anđelka koju  kilicu viška ma zim a će sad, treba imat "zaštitu".. no kako bi jedna naša volonterka rekla " zar ti misliš da je debel pas sretan pas?"

Ma je, i meni se čini zadnjih dana da mi je nešto škembava... Ako sam joj davala previše jesti, to je uglavnom zato što je prije kojih mjesec-dva stalno imala one "dječje" proljeve i sve su joj se kosti vidle kad je počela rasti, a onda mi je teta H. još rekla da joj treba kalcija pa sam pojačala sir i AB kulturu. Ma, moram ja nju natjerat da se istrči kak se spada....

I još je uvijek manja od svoje seke koju sam upoznala na veterini prije par tjedana. Tatini geni, valjda

Oho, pa Angie nas se sjetila!   Bas je lijepo prasence malo cuno...

lolusha, cini mi se dobra ova tvoja metoga ucenja obavljanja nuzde vani, samo mi je tri puta dnevno malo premalo izlazaka za stene. Tri izlaska su minimum za potpuno odraslog psa, a stene treba van svakih par sati, pa postupno produzivati vrijeme izmedju izlazaka kako odrasta. Noc bi morala prespavati manje-vise u komadu, ali ja bih malu Angie vodila van bar pet puta dnevno.

Pusa pajcekicu

Nis se ti Angie ne sekiraj sto mala prasica nece van. Kad odraste pa krene prolom oblaka da i vragovi traze zaklon, bit ces zahvalna sto pas nema namjeru proviriti van. Tako je Lina po lijepom vremenu po cijele dane bila vani (ja sam srednju skolu i faks s njom na klupici zavrsila), a zimi ni kaputici nisu pomagali da ju nagovorimo na izlazak. E zato sad Medo i ja rezemo kisu jurcajuci po kvartu ko da sretno sunce sja. Jedva cekam prvu bljuzgavicu!
Dakle, pusti, imas razumnog psa! :)))

evo, da ne bude zabune: lola 3 puta na dan ide van, kao-van u šetnju, u park, na livadu i tak..al imamo mi veliku terasu na koju ju ja "izbacim" svaka recimo 2 sata..pa se i tam ona popiški,a i to nam je svakako hvale vrijedno.. zapravo je manje-više jedini problem kad je sama ili bez nadzora, pa je nema ko "izbacit" na terasu, i nema se ko ljutit-e onda se popiški u kući..

vidila sam poruku tek u pon navečer, a i zabranili mi da ti odgovorim, pa eto..

nego, šta je reko čika veterinar? kak je angie?

Dragi naši, isprike što se Anđa i ja nismo dugo javile, i hvala na brizi i savjetima! Ja sam bila f Ameriki, a Angiena knjižica je bila ostala kod tete Helene još kad smo ju cijepili, tako da je dečko čekao da se vratim, a u međuvremenu razgovarao sa svojom majkom o piškenju (ona je doktorica za ljude). Već je htio dati mami uzorak mokraće da ga prošverca u lab, no nakon dva dana pašče je prestalo piškiti pa je on cijelu priču proglasio lažnom uzbunom (a mene paranoičnom).

Kako god, A. sad sve obavlja u normalnim količinama, i to u barem 50 % slučajeva vani! Jupiii! Počela se veseliti izlascima, konačno se valja po travi s psima iz susjedstva i trčkara u parku bez straha, iako mislim da joj je najdraži dio i dalje ono kad joj peremo šape na povratku doma . Mi nažalost nemamo ni terasu ni balkon kao Lola, ali imamo dvorište - kraći izlasci su lakši i češći sad kad može (i hoće) sama sići niz štenge, prije bi zapela na prvoj pa se sklizala, kotrljala, bježala natrag... Osim toga, narasla je toliko da i ja vidim razliku nakon što me nije bilo doma tjedan dana (a možete misliti kako sam se osjećala tako daleko od nje po prvi puta!) pa ću pokušati uslikati par reprezentativnih fotkica .

ja to nikad nisam čula.. moj mali pudlek se cjeli život vero po stepenicama i nije imao nikakvih problema s kostima.. nikakvih, čak ni s 14,5 god.. provjerite informaciju s nekim od struke ali evo, ja sam to čula samo za jazavčare.. baš me zanima..

Joj, znam, kranje je vrijeme da upriličimo neki photo session za Anđu, da vidite kako nam je lipa, šesna i debela . Nismo stigli, a ja sve čekam neku dobru priliku i background da mi lijepo ispadne .

Nisam znala da penjanje/silaženje po štengama može toliko škoditi; nažalost, nemamo lift, a sad je prevelika da ju nosamo gore-dolje (iako, i to se zna zalomiti kad je tvrdoglava). Dobro je što smo na drugom katu, ne na petom, šestom, ili nešto gore... Morat ću pitati tetu Helenu ili nekog od veterinara. Za sad, što se tiče kukova i kosti općenito, slijedim Helenine upute i dajem joj klopicu s više kalcija - zalijevam dehidrat nemasnim jogurtom i često jede posni bijeli sir.

A piškenje baš i ne ide tak super ko što Lina i Lola misle... Hoće vani, ako je baš sila, ali radije to obavlja u kupaoni. Ujutro me obično dočeka lokvica i prije buđenja, onda nakon klope obično napravimo i broj 1 i broj 2 vani (ako sam brza), a sve poslije tijekom dana ovisi koliko rano stignem doma, koliko je vode popila, i slično. Nastojim ugurati četiri izlaska van dnevno, ali Anđika to uglavnom doživljava kao priliku da se izdivlja i onda na miru doma popiški . Danas smo krenuli u Kliker školicu gdje nam usveziglede obavljanja nužde nisu imali bogzna što za reći što već ne znamo, osim da moramo biti jako, jako strpljivi. Ništa, od sad nosim kliktalicu sa sobom van i klikćem i dajem nagradice čim nešto napravi...

Evo konačno i nas opet... Svašta uzbudljivo se događalo zadnjih par tjedana: Anđa se izvrgnula u pravu veliku psinu, krenula na kliker trening (da malo obuzdamo divlje ovčarske gene - ajme kako zna bit zločesta!), i onda jučer upoznala Lolu i Medu! Dakle, to je bio tulum: Medo je stvarno onako horny kao što Lina priča (siroče malo, i sad nakon kastracije, bez jajčeka), a izgleda da jako voli veće cure pa je skakao na Angie sve u šesnaest. Ona je pak prebalava da bi znala što to znači - no u svakom slučaju, konkurencija su jedno drugom u divljanju, s tim da je Medo više onako fokusiran na jednu jedincatu stvar, vidi mu se u okicama da je humpanje ozbiljna misija ! Angie pak mahnito jurca u krugovima i ne posustaje satima. Za razliku od njih, Lolica-kobasičica je anđelak (nomen non est omen za mog psa), svima dijeli puse i voli cijeli svijet. Puno je manja nego što sam si bila zamislila, baš je prava prekrasna hrenovkica . Ali moram priznat da se hrabro nosila s (prijateljskim) napadima velike trampljave Angie, valjale su se naokolo i grickale (to je bilo onda kad bi Medo frustrirano stajao sa strane i humpao na prazno - moš mislit prizora za jednog hiper-dečkića: dvije cure se hrvaju u blatu a on mora samo gledati...), Lola je bogme i par puta čist pristojno zarežala na Angie kad bi ova pretjerala.

I tako tek u usporedbi s Lolicom i Medonjom shvatih da je moje maaalo, jadno, nezaštićeno živinče neprimjetno izraslo u ozbiljnog psa solidnih proporcija ("ozbiljnog" samo izgledom)! Super nam je bilo jučer i nadam se da ćemo to ponoviti uskoro. Slikice će metnuti Anita (Lola još ne zna s USB-om) jer je moj fotić krepao. I, ne, nije ga Angie pojela - ovih je dana pojela samo punjač za mobitel, brzinomjer na biciklu ter mikrofon na slušalicama za Skype, a gricnula je i okvir od M.-ovih naočala, kutijicu s tekućim puderom, izolirband i par ogrlica. Nije da ne pazimo di držimo stvari, ali mala raste, a jede ko noj !

-- Edited by Angie at 08:41, 2007-12-03

Obavezno cemo ovo ponoviti! Medo i ja smo za, i saljemo puse Andjiki, svilenoj ljepotici! Premda, potpuno si u pravu, moj "međed" je prakticar a ne romanticar, haha! :)

Evo, uspjela sam izvući par komada iz svog zmrdanog fotića: molim obratiti pažnju što Medo radi

-- Edited by Angie at 10:34, 2007-12-06