Nedavno je moj djed dobio ponudu da na poklon dobije stene ostrodlakog jazavcara i da ce ga pokloniti meni kao poklon za rodendan moji roditelji su prihvatili prijedlog ali....zasto uvijk mora biti ali....moja baka nije.....i na kraju ja nisam dobila stene a toliko sam se radovala nego sam umjesto njega dobila hrcka......zasto.....zasto????zasto????Zasto????zasto moja baka nije imala razumjevanja da me usreci???? citajuci malo po forumu otkrila sam da neki imaju slicne probleme sa udomljivanjem kucnih ljubimaca.....posebice pasa......roditelji nedaju.....a isprike su uglavnom.....zivimo u stanu.....nemamo novaca za jos i psa??.....pa vec imas papigu ili zamorca ili hrcka,itd.......a najruznije od svih je malo dijete je u kuci/ stanu.....zbog beba mnogo pasa zavrsi na ulici.....jedan takav primjer je i kujica mjesanka koju su izbacili iz stana zbog toga sto je u kucu dosla beba,ali ona je imala srece pa ju je moja prijeteljica udomila premda je vec imala psa i vjevericu i zivi u stanu....ali njenu srecu nije imao i jedan Haski....prelijepi....sa plavim ocima....ma savrseni....izbacen je zbog istog razloga.....lutao po je po naselju jedno mjesec dana a onda je zavrsio u sinteraju i nakon 6 mjeseci je ubijen........i opet se vracam na isto pitanje Zasto roditelji ili bake i djedoi nemaju razumjevanja?????
zato što se 'stariji' ljudi svakodnevno muče s problemima kojih mi 'mlađi' često nismo svjesni.. e sad, problemi postoje, život nije lak, novce treba zaradit, pas puno košta (ne pas kolko vetovi al ajd).. to su sve istine, sve ok.. treba psa vodit van tri puta dnevno minimum, i kad je kiša, i kad imaš temperaturu i kad ti se spava.. treba s psom na more, kod veterinara, šišanje..
ali nitko nikad nije skrivao da je pas obveza.. i nitko nikad ne razmišlja koliko je sretnih i predivnih trenutaka uz psa.. koliko ih je više od tih ružnih..
ja kužim pogotovo djedove i bake.. to su stari ljudi, proživjeli su život i ne da im se uzurpirat vlastitu komociju zbog nekog psa.. mojoj baki s venama na nogama se ne da šetat psa, brinut se što će jest.. najveći problem s mojom bakom je bilo objasnit joj da pas ne jede zato što nije gladan taj tren a ne zato što mu ne odgovara to što je skuhala.. ona mi je divni primjer.. ona voli životinje, sve je njoj to slatko.. ali živci su potrošeni.. svaku ranicu, cijuk, sve potencijalno negativno je ona shvaćala ko tragediju.. 'nemrem ja gledat da je pas gladan'.. i onda se vlastitim izborom diže i kuha.. al kužiš, ona se dže i kuha.. njoj to ne treba.. a ne može odolit..
stariji ljudi češće nemaju živaca ni volje za životinjom jer ZNAJU da će barem jednom taj pas past njima na leđa, barem jednom.. ti si bolesna, nikog drugog nema doma, ona će radije izvest tog psa nego da mora ribat tepih idućih 10 dana.. zna da će se to dogodit i to ne želi.. po meni - ne može se nekom uvalit pas ako ga ne želi.. jer je to onda muka.. i nema sreće ni za psa ni za vlasnika.. moja baka je čuvala mog psa.. sve super, voljela ga je i sve.. ali, jedan dan i fajrunt.. sve preko toga je teret..
__________________
Page 1 of 1 sorted by
Noina arka -> Razno -> zasto roditelji ili bake i djedovi nemaju razumjevanja????
