Jednog ljepog sunčanog dana 1998. godine, normalo se dignem kako bi se spremila za školu... Čujem ja neki čudni lavež ispred mojih ulaznih vrata. To su bila dva psa od moje susjede koji su lajali na neku malu mrvicu koje se stisla u čošak. Brzo sam otvorila vrata i uzela ju k sebi. Kako sam žurila u školu, ostavila sam ju u svojoj sobi na dekici. Kako se stvorila niotkuda, nazvala sam ju Lajka... Sve je bilo super dok nije počela tati nositi stavri naokolo... i tada se to dogodilo - stavio ju je na lanac! Stalno sam ga molila da joj ogradimo jedan dio dvorišta da bude slobodna a da opet ne može svugdje, i tako su prolazila godine i godine i napokon - ogradili smo Lajki dio dvorišta i sad je opet slobodna! Nakon 8 godina... Moram priznati da je to jako žalosno, ali sam napokon sretna zato što je i ona sretna. Sada je vedrija, igra se više i napokon je ona prava kakva je bila i prije...
