U zadnje vrijeme dosta spominjemo nase "tri gracije s tavana" smjestene na Veterini, pa da ispricamo posebno njihovu pricu i pokusamo im nekako pomoci...
Ove tri lijepe kujice stigle su na Veterinu u listopadu prosle godine, a do tada su cijeli svoj zivot (tri godine) provele zatvorene na jednom tavanu. Koliko je to za njih bilo mucenje - tesko je reci, jer nisu bile dodatno fizicki zlostavljane, ali da su se panicno bojale otvorenog prostora, drugih pasa i svih ljudi, to je bilo vise nego ocito. Njih tri su super funkcionirale kao copor, ali cim bi se pojavio bilo tko drugi na vidiku, pocele su se tresti od straha i zavlaciti u kut. Mozete misliti kakve su im bile sanse za udomljenje dok su bile takve. Ipak, nasi volonteri su se lijepo brinuli o njima i nastojali ih pomalo smiriti i socijalizirati. Pesice su stvarno jako lijepe, a dobile su imena Rikica (smedja), Jully (zuta) i Lenka (crna).
U pocetku ih se prakticki uopce nije moglo razdvojiti, ali Rikica je prva pocela polako napredovati. Naime, ima tamo jedna sasvim mlada volonterka, koja je fizicki vrlo sitna i ima prirodno tihi glas i njezne kretnje. (Inace, to je nasa Poly tu na forumu ) Ona se najbolje uspjela pribliziti pesicama i prva ih je smjela pomaziti, a da one ne dobiju fraze od toga. Malo-pomalo ona je uspjela odvojiti Rikicu u drugi kavez, i od tada je poceo veliki Rikicin napredak!
Stos je u tome da ove tri pesice, dok god su zajedno, podrzavaju jedna drugoj strah od ljudi, stisnu se jedna uz drugu i zajedno panicare, ali cim ne vide jedna drugu, nekako prevladaju taj strah i usude su pribliziti ljudima. Pogotovo u zadnje vrijeme lijepo prilaze volonterkama koje svakodnevno vidjaju na Veterini.
Rikica je u medjuvremenu odlicno napredovala. Ona je i dalje vrlo oprezna i nepovjerljiva je prema nepoznatim ljudima, ali s curama koje poznaje ide normalno van u setnju, igra se, mazi, veseli se, da se cesljati... Sve normalne stvari za svakoga od nas, zar ne, ali zamislite koliki je to napredak za psa kojem se u pocetku uopce nije moglo prici! Evo je u setnji neki dan:
Jully i Lenka su nazalost ostale zajedno u kavezu. Kad je Rikica u jednom trenutku vracena k njima, njih dvije su je dozivjele kao izdajicu svog malog plasljivog copora i napale su je! Nakon toga je Rikica trajno premjestena u drugu prostoriju i zapravo je od tada krenuo njezin veliki napredak. Sada nam je najvaznije razdvojiti Jully i Lenku, jer smo shvatili da se jedino tako mogu pripitomiti.
Prije nekih dva mjeseca je ove uplasene pesice dosla posjetiti jedna nasa bivsa volonterka iz Klare (Matea, sjeca je se netko?), koja se bavi treniranjem pasa i malo se bolje od nas ostalih kuzi u razne metode iz psece psihologije. Evo sto nam je tada savjetovala nasa "saptacica psima"
Matea wrote: Rikica ... je u posebnoj prostoriji od ove dvije, i dosta je napredovala, ali i dalje je strah od ljudi jako ocit. Ono sto ona radi, a ove druge dvije ne, je da ona ipak pokazuje neko zanimanje za ljude. Kad smo dosli, prvo je pocela lajati na nas, a kasnije se smirila u svojoj kutiji i dozvolila da se bude oko nje i na vratima boksa. Jos je dosta nervozna, ali vjerujem da je to vise iz neiskustva u ophodenju s ljudima, a ne iz samog straha. [Ovo se u medjuvremenu pokazalo tocnim. Rikica je postala miljenica Veterine i vidite na gornjim slikama koliko se pripitomila - op. Ana]
Crna kujica je jos zajedno sa ovom zutom u kavezu. Crna je, rekla bih, najnormalnija od njih tri. Boji se, ali zeli prici ljudima i mislim da ce nju biti najlakse naviknuti na ljude.
Zuta kujica, Jully, je skroz uplasena. Dok su se Crna i Rikica dale bar dotaknuti, ova se skroz ukopala ispod boxeva i tresla, oblizivala usnice, a kad sam joj prisla i pruzila ruku, sva se smrznula, tako da ju nisam uopce htjela dalje forsirati jer mi se cini da bi mogla cak i ugristi jer joj je situacija bila definitivno previse.
Moj savjet je bio da se curke odvoje jer ovako definitivno koce jedna drugu. Kad smo dosli, volonterka je otvorila vrata boxa i Jully je izasla van, a Crna je ostala u boxu. Pokusala sam dozvati Crnu da dodje do mene, i cak je htjela, ali krajickom oka je gledala Jully ispod boxeva, i kad ju je vidjela da se boji, povukla se. Ipak, dragom je dosla na malo mazenja i krenula je prema nama dok smo stajali na sredini prostorije, ali se na pola puta prepala i vratila Zutoj.
Mozda da ih se na neko vrijeme stavi u box svaku sa nekim psom koji voli ljude, mozda bi to pomoglo? Sto se Jully tice, oko nje bi po meni trebalo sto vise raditi, ne forsirati neki kontakt, zapravo ju totalno ignorirati, ali sto vise u boxu raditi, da se navikne na prisutnost ljudi, ako je ikako moguce, za to vrijeme koristiti umirujuce signale.
Rikicu bi trebalo sto je vise moguce socijalizirati na ljude, jer me njeno ponasanje jako podsjeca na ponasanje Une iz azila u Klari, koja se tek nakon nekoliko dolazaka oslobodila da mi pridje bez lajanja i uzme hranu iz ruke.
Za Crnu nemam sto vise reci, mislim da bi definitivno ona trebala biti s nekim psom u boxu, buduci da se sa psima hoce igrati, mozda ju taj pas izvuce na otvoreno.
Slijedeci Matein savjet i vlastito iskustvo s Rikicom, Jully i Lenku smo vec u nekoliko navrata razdvojili, ali uvijek se dogodilo da smo ih morali vratiti u isti kavez kad bi dosli novi psi i trebalo je im osloboditi mjesta. Sad su opet razdvojene i odmah se vidi koliko im to pomaze.
I meni se cini da je Crna (Lenka) jos "najnormalnija" od njih tri (sto rece Matea) - ona je po naravi vrlo znatizeljna i druzeljubiva, mislim da je nekakav krizanac labradora, a to su psi koji su izrazito prijateljski nastrojeni i jako vole ljude. Lenka se zeli igrati i zeli prici volonterima, to se odmah vidi na njoj, ali koci je nauceni strah, i dok god joj Jully podrzava taj strah, ona se ne moze do kraja osloboditi.
Neki dan su bile razdvojene i Lenka je oprezno prisla curama, dala se pomaziti, cak je sama stavila glavicu jednoj curi na ruku da je ova mazi. Uspjeli smo joj staviti ogrlicu oko vrata i prikopcati lajnu, ali nije se dala voditi na lajni. Nije panicarila, samo nije uopce skuzila sto je to i zasto joj smeta oko vrata, pa je stalno sapom dirala lajnu i pokusavala je skinuti. Ostavili smo je tako par minuta da se malo privikne na taj osjecaj, a onda smo joj skinuli da se ne sokira previse, ali nije izgledala da je to narocito plasi. Samo se mora naviknuti na taj osjecaj, onda poceti polako uciti hodati s tim...
Na Lenki se vidi i da bi se rado igrala, jer je krenula po bacenu lopticu i cak je uzela u usta i nosila okolo, a cujem i da je jucer sama od sebe krenula u istrazivanje sobe u kojoj se nalazi i hodnika. Ne znam da li shvacate koji je to napredak za ovako traumatiziranog psa, ali meni se cini da su to jaaako dobri znakovi da je i nasa Lenka na putu ozdravljenja! Njezina znatizelja i vesela narav mozda ce je "izvuci" cak i brze nego Rikicu, samo mora ostati razdvojena od Jully. Cim se vrati u kavez s njom, ova je ponovo uplasi i opet sve iz pocetka...
Kao sto rece Matea, mozda bi Lenku bilo dobro staviti u boks s nekim mirnim i veselim psom, koji bi se igrao s njom i rado prilazio ljudima, da joj pokaze da to nije nista strasno. Ona ima zelju, samo joj treba poticaj da se ohrabri i vidi da su ljudi dobri i da je vani lijepo.
Strasno mi je zao kad pomislim da su ove lijepe mlade pesice za svih ovih predivnih dana danonocno u kavezu, bez zraka i sunca, i jos zauzimaju kaveze potrebne drugim psima... No dobro, nista ne ide preko noci, i samo da ovako nastave pa ce doci i dan kada ce one krenuti u setnju zdrave i slobodne.
Rikica nam je pokazala put, Lenka ce ga rado slijediti, a Jully... Ah, Jully, s njom nece biti lako! Ona je najveca panicarka medju njima, i cak i kad je sama ne usudi se izaci iz kaveza dok ima ljudi u blizini. I u kavezu je se jedva moze pomaziti rukom i dozvati do vrata, ali dalje od toga nece pa nece... Bojim se da s njom nece biti lako, ali sad moramo prvo zbrinuti Rikicu i Lenku, a onda se mozemo sasvim posvetiti pripitomljavanju Jully. Ako ove dvije odu i ne bude vise postojala opasnost da se opet nadju skupa, onda ce mozda i Jully polako krenuti na bolje. Drz'te fige maloj panicarki!
meni je rikica najdraža.. kad sam došla čak je i režuckala na mene ali u roku od 10 dana ili manje je već dobivala frasove kad bi me vidla od sreće.. predivno stvorenje i zaista se vidi kako želi bit bliska s ljudima i želi tog jednog gazdu kojem će, bez sumnje, bit najprivrženije stvorenje na svijetu.. predvan karakter.. i taj pogled, te ogromne plašljive oke.. ne znam jel se primjetili da čim vidi nekog koga se boji pogleda prema osobi koja je vodi..
jully i lenka će svaka svojim putem morat.. lenka je znala reagirat ak si htio papir ispod nje izvuć, ali samo dok je i jully bila unutra.. jully ju 'uništava'..
lenkin put je jasan, i sad će to sve doć na svoje, stvarno očekujem da bi ona mogla bit 'normalan' pas već za mjesec dana ako ostanu razdvojene.. ali me jully brine.. ona je očito, naj 'nealfa' od njih tri.. i treba pazit da se iz tog straha ne razvije agresija.. e sad, ak se mene pita, treba na nju pustit Poly jer cura ima smisla za pse za poludit.. kad smo ih mi razdvajale, lovila je jully po stacionaru bez beda, navlačila ju za ovratnik, ja sam stajala sa strane doslovno ne vjerujući svojim očima kako ju jully neće taknut..
Edit: sredjeno ono sa "N" - da, to je nasa Poly ;)
Znam ja da se ovi plasljiviji lako prepadnu kad se zaori lavez iz svih kaveza, ali budemo jedan dan uzeli sve ostale pesice van u setnju na nekih pola sata i svi ce dobit strogu zabranu naglog ulazenja u sobu. Onda cemo ostavit tebe i jos nekog mirnog i tihog s Lenkom unutra bez ovih ostalih divljakusa kaj nju plase pa da vidimo kako ce Lenka reagirati. Mozete joj opet malo staviti lajnu da se privikava na nju - bez vodjenja, samo da je malo ima oko vrata da upozna taj osjecaj.
Poly, kad prvi put Lenku izvedes van u setnju, dobit ces pocasnu titulu na forumu "Saptacica psima". I onda cemo ti uvijek dovodit ove problematicne da ih tjesis...
Jully je danas htjela van dsla je doonih bjelih vrata, a lenka nije htjela van zavukla se ispod kaveza i malo je mahala repom (one su odvojene i idu van iz kaveza odvojeno)
Proci ce taj strah pomalo... Lenku se bas ne vidi dobro na slikama, crna je i uvijek se skriva od fotica, ali uzivo izgleda jako dobro. Ima veselu dobrocudnu facu i znatizeljni pogled. Samo da se polako opusti i krene zadovoljavati tu znatizelju. Najtezi je prvi korak...
Ah zasto... Njihova tadasnja gazdarica je smatrala da je to super nacin za drzati zivotinje, kaj imaju bez veze ic van, socijalizirat se i ne znam kaj... Po njezinom misljenju valjda mi nismo normalni. Zamisli drzat pesa u stanu/ kuci/ vrtu i vodit ga u setnju!? Pa jos i svaki dan...
jučer popodne kad sam išao dat tabletu kujici jednoj sam išao Lenku probat malo pomazit. prvo me s njuškom pošnjofala ali se nije htjela mazit. onda sam ju ja ipak pomazio, a kad sam ju počeo više nije bježala nek je samo mirno stajala, a onda si počela i namještat
Da, Lenka bi se sigurno pripitomila, samo je problem u kavezima. Kad bi dosao bilo tko novi, njih dvije bi ponovo strpali u isti kavez. Kao da su one drugacije pa moraju biti zajedno. Znam da su one naviknute biti zajedno, ali ipak...
Pa da, ali... kamo bi ti stavila novog psa, koji je dosao na operaciju i treba mu mjesto u stacionaru? Ako se mora osloboditi kavez, kako ces ga osloboditi nego tako da stavis dva psa skupa? I to jedina dva za koja znas da mogu zivjeti skupa na prostoru od 1x1 metar... Nije to stvar diskriminacije, nego stvaranja necega iz nicega - koliko ja vidim, to je opcenito princip na kojem Udruga funkcionira...
Glavno da one napreduju kad su razdvojene, to jedino daje nadu da ce i oporavak biti trajan kad se trajno razdvoje. Rikica vec dugo nije s njima, pa je ipak jos uvijek dosta nepovjerljiva, zar ne? Raspituje li se itko za nju, ima li sanse da se bar ona udomi...?
ma rikica je daleko napredovala! još je ona nepovjerljiva i sva se onak zgrči i pazi kad ima previše ljudi ili su nepoznati blizu, ali s njom čovjek tjedan/dva malo radi, malo joj se više posveti i gotovo - ljubav.. meni je nakon tak vremena na leđima ležala i mazila se i češljala i sve.. njoj zapravo što prije treba gazda za kojeg će se ona vezat i to je to.. sam to treba bit čovjek koji zna kakva je i zna da će joj trebat vremena..
Nešto malo,sad su se sterilizirale i moraju mirovat pa je to problem.kad se oporave svakako cu se vise bavti s njima!Danas su bile sasvim uredu.Rikica se danas druzila sa svojom susjedom (neznam kako se zove) i davala je meni i bastetu puse ila je vesela u novom drustvu!
Danas sam vidjela Rikicu vani bez lajne :) Bila je u šetnji bez lajne i čim ju Bjanka pozove, ona dotrči :) Super je sad već malena, prilazi ljudima i tak :)
Joj super, draga Rikica! A ove dvije? Gdje su one sad, jos uvijek na Veterini, skupa ili razdvojene? Nesto se pricalo da ce ici u Klaru, u onaj novi boks...?
Kako su pesice drage. Više ne mogu čitati o tome što sve ljudi čine tim jadnim životinjama. Evo, odmah mi je knedla u grlu i idu mi suze... Pa da se ta žena možda zatvori na tavan na nekih tri godine?! Nije mi jasno kako ste skužili da su pesice bile na tavanu, ali svaka čast što ste ih izvukli od tamo!
__________________
Pas se ne smatra dobrim psom zato što glasno laje. Isto tako se čovjek ne smatra dobrim zato što zna lijepo pričati.
Danas sam nakon duuugo vremena posjetila Jully i Lenku u stacionaru i stvarno su se promjenile. Ne samo da su mi prisle kad sam ih pozvala nego su i mahale repom. Steta sta su ponovno zajedno u kavezu, nadam se da se to nece odraziti na njihovo ponasanje. :/
Ali je zato Rikica genijalna! Jucer je isla sa mnom u setnju bez lajne - vodila sam Donu na lajni, a Rikica je trckarala oko nas. Lijepo smo se prosetale, ona nas je svuda pratila, slijedila nas je na poziv i sama usla kroz hodnik do svog boksa. Sve ona zna, pametnica mala!
ajme a kad se sjetim da nije htjela uopće hodat po stacionaru, po hodniku ispred.. još ako naleti koji od bolničara ili doktora - panika.. taj pas mi je toliko drag, ne znam zašto, valjda zbog tog pogleda.. joj, želim svoju privatnu noinu arku.. :)
da znate kak je rikici sad super i kolko se poboljšala. više nije u kavezu u stacionaru. sad je u dvorištu s još 2 pasova, ak ih neko zna Luna i Arni, i sad je puno bolje. s njima je super, dolazi kad ju se zove, ako vas pozna, ako je netko novi onda joj ipak treba malo da se približi. totalno novi pas kojem je sad odlično