Narode, ovo ne da radi, nego radi savrseno! Moja Wendy se ne boji, pa nisam imala prilike isprobati s njom umirujuce signale, jedino sam primijetila one najuobicajenije kod susreta s drugim psima u setnji, ali kod nje to stvarno prolazi zaigrano i bez stresa...
No, kod mene u gostima je sad mala Stela, prava mala plasljivica, nepovjerljiva prema ljudima i psima. Umirujuci signali frcaju na sve strane, a i ja ih koristim otkad je dosla k meni i ona ih kuzi savrseno!! Odusevljena sam s tim, pitam se kako bih izasla na kraj s njom da nisam slucajno naletjela na ovo... Dobro, snasla bih se nekako, ali pola stvari bi islo ili na silu ili nekako neugodno, ovako malo zmirkamo, malo zijevamo, malo se dogovorimo kojim putem i sve ide ko po znorici!
Susret sa psima u parku je malo tezi, jer ih se ona bas dosta boji, ali kad radimo zajedno - sve prodje super. Ona se postavi u bocni polozaj, uspori i ukoci, a ako drugi pas ipak krene malo prenaglo prema njoj, ja se lagano postavim pred nju, samo toliko da mu stvorim prepreku, i okrenem glavu u stranu. Pas automatski uspori i pridje u luku (mora bar zaobici mene), malo posnjofa Stelicu, ona oprezno pruzi nosic prema njemu i to je to! I gotovo, nema vike, panike, bjezanja, penjanja na stabla...

U kuci obozava kad ja sjednem na pod, onda se dodje igrati i skakuce po meni, kad napravim "smijesak" - repic proradi, sve pet. Cak smo i grmljavinu jucer "pregrmili" sa sasvim malo zijevanja...

Radiii!!!

Khm khm... ja i dalje kradem fotkice za vas... Ali, stvarno je nevjerojatno sto covjek sve vidi oko sebe, samo ako zna gledati. Evo par slika iz Fridinog topica:

Frida je tek nedavno stigla u novi dom, a ubrzo nakon toga slijedi i novo iznenadjenje - izlet u prirodu, na nepoznati teren, i upoznavanje sa starosjediocima... Frida je ovdje nova i nesigurna, ali dobro zna pseci bonton upoznavanja:






Macka djeluje prilicno opasno, sitaucija nije nimalo saljiva!
Slijedi jedan od najjacih umirujucih signala...



Thx Frida!

Nemam rijeci!

ali imam 1 pitanjce.
Moja Adda (ona gluha od rođenja) kada je sretna ili kada vidi dragu osobu koju nije vidjela duže vrijeme "kesi" zube!! smije se i maše repom, to je definitivno pokupila od nas ljudi, dali ima takvih signala opisano u toj knjizi ( mislim na te koji su psi pokupili od nas)

Da, i Lina se isto tako smijesila, podizala gornju usnu u osmijeh, ali to je bilo rezervirano samo za mene i mamu. A u posebnim trenucima ljubavi i razgovora pokusavala je artikulirati rijeci, od toga bi joj se uzarila glava i jako bi se umorila. Ne mogu to bas opisati, ali bilo je posve jasno da u tim trenucima ona nije govorila pseci vec nas jezik, koliko god je to mogla s obzirom na razvoj pseceg govornog aparata. I voljela je da stavimo nos uz nos i da se tako gledamo u oci, dugo, dugo, i nikad nije imala potrebu skrenuti pogled, mogle smo se tako gledati do sutra. I to je bilo nesto sto je njoj trebalo, sto je zahtijevala od mene svaki dan, bez cega ne bi bila sretna. Mamu je zvala van, a mene na pricanje i gledanje u oci. Cak sam joj pricala price, o njoj i jezu na nasem potoku, o njoj i susjedi Alfi koja nam je bila velika prijateljica i suparnica, o susjedu Noi koji joj je ukrao frolek...a Lina je sve to pazljivo slusala i posebnim znakovima usmjeravala pricu i primjereno reagirala na aktivnosti koje sam spominjala u tim pricama. Steta sto nisam to mogla snimiti, mnogi bi se skeptici zamislili da su to vidjeli.

da moja adda vec prica:))
UUUUUvvvUU zanci daj mi kruha
vuf vuf znaci daj mi jest
vau vau znaci adj mi to što jedeš
vuuuuuuffff znaci gladna sam

ma šalim se.
ma da! Ima i ona izljeve pricanja i cak više prica nego lucija i ima tocno određene tonove za nešto što hoce ili kad je vesela. Baš ga melje, ponekada kad nešto žica ( najcešce, necete vjerovat SUHI KRUH to joj je vrhunac) po 15 20min jedno te isto, a debela je svinja (40 kg)
pa joj moram uskracivat to zadovoljstvo:)

zainteresirana sam ja! kaj ga imaš na cd-u ili?