Evo, ja se malo raspisala o prvim danima peseka u kuci tamo u onom drugom topiku ("Udomiti stene ili odraslog psa"), ali neke stvari vrijede jednako za sve uzraste pasa koji tek stignu u novi dom, pa da kazem par rijeci i ovdje. Wendy je moj vec drugi po redu pas udomljen kao odrasli, a i ona i njezina prethodnica Malena postale su predivni psi i pravi clanovi obitelji.
Nije vazna dob peseka kojeg "usvojimo", vazno je samo da ga odgojimo strpljivo i s ljubavlju, i da mu damo dovoljno vremena za prilagodbu na novu situaciju, nove ljude - njegov novi dom.

Rutina spavanja, jedenja, setanja i, opcenito, zivota u obitelji je nesto sto novi pas mora steci s vremenom, i tu nema instant-rjesenja. U pocetku mu samo moramo pokazivati da ga volimo i da ga zelimo kraj sebe, hvaliti ga kad napravi nesto sto nam pase, i ne prejako spotati kad nesto zasvinji (ne zelimo ga uplasiti u vrijeme kad tek izgradjujemo povjerenje!).

Prvih par tjedana/mjeseci (ovisi o psu, o njegovoj naravi i tome sto je vec prosao u zivotu) ga ne smijemo ostavljati bez nadzora bilo gdje gdje bi to moglo biti opasno, gdje bi se mogao ozlijediti, uplasiti ili pobjeci. Nikako ga nije dobro ostaviti, na primjer, pred ducanom (to je posebna tema - psima ostavljenim "samo na cas" pred ducanima su se vec dogadjale najgore moguce stvari, sto od prometa, sto od okrutnih ljudi, sto od agresivnih pasa bez nadzora) ili u dvoristu iz kojeg moze izaci, ili mu unutra moze uci nepoznati covjek ili zivotinja i uplasiti ga...

Da li ga u setnji odmah mozemo pustati slobodnog ili cemo ga u pocetku voditi samo na lajni isto ovisi o psu - neki ce uvijek rado doci kad ih se zove, neki nece htjeti slusati. Obicno se kujice vise drze uz covjeka, dok su muzjaci skloniji odjuriti nekamo "za nosom", ali nije to bas cvrsto pravilo. U svakom slucaju, pas bi svakako trebao biti vezan uvijek u blizini djecjeg igralista, ceste ili na prometnim mjestima. To su situacije koje mogu biti opasne ili neugodne, i u kojima nam pas, kojeg jos uvijek ne poznajemo dovoljno, mora biti 100% pod kontrolom. Moze naici auto, pas ugledati macku preko puta, zaletjeti se medju djecu (u igri) itd., i ne mozemo biti sigurni da ce nas novi pas poslusati iz prve, cak i ako smo ga vec naucili komandu, i ako je slusa u "normalnim" uvjetima.
Mi smo Wendy pustali od prvog dana, ali samo u sumi, daleko od ceste, a ulicom je uvijek hodala na lajni. Tako je i danas, iako vise ne mislim da bi ikamo mogla pobjeci, ali ziher je ziher   a lajna je ionako obavezna u gradu.

Vazno je sto prije nauciti psa da bezuvjetno slusa naredbu "stani" i "dodji", jer o njima moze ovisiti njegova sigurnost ili cak zivot, a za sve ostalo ima vremena. Sjedi, lezi, daj sapu, kazi "vau"... sve je to zgodno, ali naucit cemo ga jedno po jedno, nemojmo ga prejako "dresirati" vec u pocetku.
Pocetak je za upoznavanje i izgradjivanje povjerenja - pokazimo nasem novom dlakavcu da ga volimo, da smo ga zeljno ocekivali, da smo uz njega i da cemo ga stititi od stvari koje ga plase. Ako je vec prosao neku traumu, samocu, napustenost, oporavlja se od ozljede - pokazimo mu da je sad na sigurnom i pustimo ga da se polako privikne na nas i na novo okruzenje.

Dajmo novom psu dovoljno vremena da shvati da su ovi ljudi oko njega njegova obitelj, a prostor u kojem se sada nalazi - njegov stalni dom!  


Edit: link