Imam malog psa udomili smo ju upravo iz Arke i psiæ mi je zakon. Ali imam jedan mali problem koji me veè poèeo ¾ivcirat. Nisam jo¹ dobila papire za nju iz Arke, i to od 8 mjeseca kad je ovo malo stvorenje boja¾ljivo u¹etalo u na¹ stan. Papir ko papir ali potreban. I sad se obraèam i ovdje za pomoè. Jer sam veæ sve poku¹ala. Pa pliz help!!!!! Inaèe bi svakom tko ima i najmanju moguènost da udomi psiæa ili bilo koje drugo biæe to toplo preporuèila jer to je jedno predivno iskustvo.
Joann, koji "papiri" ti zapravo fale? Ugovor o udomljenju si trebala potpisati prilikom preuzimanja zivotinje, i odmah dobiti jedan primjerak za sebe. Sto ti jos tocno nedostaje? Zdravstvena knjizica? Mozes li kontaktirati onu osobu od koje si preuzela psica? Imas njezin broj mobitela? Da li su ti malenog doveli doma, ili si ga sama preuzela u Klari, ili negdje drugdje? I kojeg tocno datuma? Kako se zove pas?
Bok Ana! Moja prijateljica nam ju je donjela iz azila. Odmah je dobila ugovor i cura koja je tada bila tamo je rekla da èe nam poslati knji¾icu kroz par dana. Ali ta knji¾ica nikad nije do¹la. Udomili smo Asi 27.08.2006 ona je mje¹anka malog rasta stara 2 godine ( tada je bila stara 1 i pol godinu). Ja sam zvala sve brojeve koje imam na ugovoru i nikog nisam dobila sve do prije otpr. mjesec dana kad mi se u azilu javila volonterka koja se tada tamo zatekla i obeèala da èe se javit i poslat knji¾icu za tjedan dana i otada se nije ni¹ta desilo. U azilu imaju sve moje toène podatke. Evo ti i fotkice, trenutno imam samo te, jo¹ ih moram poskidat uokolo i posvuda.... SLATKICA........
Ana te je dobro pitala od kud si uzela psa , pa ako je iz Klare nadam se da imaš naše brojeve ili se javi Moni ili meni da vidimo gdje su papiri zapeli valjda misliš na knji¾icu. Ajde javi se da to što prije riješimo.
__________________
Sto se vise druzim sa pesima sve manje volim ljude
Bok Pika! Da uzeli smo ju iz Klare. Pa sigurno sam prièala sa nekim sa foruma i na telefon u Klari prije otpr. mjesec dana. Tko god da je prièao samnom tada- moje isprike malo sam bila nabijena emocijama.please:
Pa ako sluèajno naiðete na knji¾icu molim vas javite jer bi stvarno bila presretna da doðem do nje da nemoramo vadit novu. Sjeèam se da je cura koja se tada javila rekla da je knji¾ica kod gðe. Fink ali ona se ne javlja na mobitel što je i razumljivo s obzirom na kolièinu poziva koje sigurno primi na dnevnoj bazi.
Eto ja èu probat sa jedne strane a vi sa druge pa èe sigurno bit rezultata...
I tako je saga o knji¾ici napokon zavr¹ena. Oti¹li smo do veterinara( PUNO HVALA ANA NA PREPORUCI) pregledao ju je, napravio novu knji¾icu i cjepio protiv bjesnoèe. Asi je super zdravlja nije se bojala ni vetrerinara ni pikice i ba¹ je bila sva ponosna i vesela kad smo i¹li doma. Bila sam ba¹ jako jako sretna ¹to je sve dobro zavr¹ilo....
A ¹ta èe¹ aministracija ko administracija. Uvijek izgubi¹ kilu ¾ivaca zbog par papira, ali uvijek naðe¹ neki izlaz. Rado bi stavila jo¹ koju sliku od male ljepotice ali kako mi je fotiæ napravio gecrk prije sto godina a ove sa moba vrlo su lo¹e kvalitete mo¾e¹ ju vidjet jedino u¾ivo. Zna¹ ne¹to me jako iznenedilo kod veterinara....... Kad joj je oèitao èip ustanovili smo da nije prijavljena na ministarstvo. To mi je stvarno bilo veliko iznenaðenje. Jer koja je svrha èipiranja ako tu ¾ivotinju ne prijavi¹?! Ne da ju prijavi¹ kao svoje vlasni¹tvo, veè da se zna da ona ipak pripada negdje, da ima svoj dom i nekog tko se brine o njoj (kao ¹to su prije bile markice). Ovo nije ukor administraciji, ali opet mislim da to nije u redu... To ti je kao da ide¹ radit osobnu, a nigdje nema potvrde da si roðen.
Hmmm... Da se probam prisjetiti kako to ide s cipom... Sad cu napisati nesto po sjecanju, sto sam davno nacula, pa molim ispravak ako netko zna kako stvar tocno ide.
Naime, kad su cipovi tek poceli, nije uopce bilo centralne baze podataka, i nisu svi bili jednaki, i nije uopce bilo sistematizirano kud koji spada i kako naci vlasnika. Onda je konacno uspostavljena baza u Ministarstvu (i sad ja naravno nemam pojma kojem, valjda poljoprivrede?) i sistem bi trebao funkcionirati tako da se svi psi prilikom prvog cijepljenja cipiraju i odmah uvode u tu bazu. I to bi trebao napraviti veterinar koji i stavlja cip.
E sad, kad je Asi cipirana, i gdje, i zasto to taj vet nije napravio, i da li je stvar tada vec uopce bila profunkcionirala kako treba (ocito nije) - to su sad vec prilicno filozofska pitanja. U zemlji u kojoj se ni za ubojstvo covjeka ne ide u zatvor, bojim se da ovakve "sitnice" (koje nekome zivot mogu znaciti) jos dugo nece bas savrseno funkcionirati...
Da li je sad Asin cip konacno upisan u tu glavnu bazu? Nadam se da jest, i da joj zapravo nikad nece zatrebati... Inace, ne bi bilo lose da joj stavis jos neku oznaku na ogrlicu - ako se slucajno izgubi, svakom nalazniku je puuuno lakse procitati tvoj broj telefona direktno s ogrlice i nazvati, nego traziti najblizeg veta, pa ocitavati cip (sto koji put bas i ne ide iz prve...), itd. nora je otvorila zgodan topik o oznacavanju ogrlica pod "Izgubljeni psi", baci pogled tamo
Pusa zgodnoj curici, i jedva cekamo da fotic ozivi pa da bude jos koja slikica! U medjuvremenu nam mozes malo rijecima opisati sto ljepotica radi, sto voli, sto ne voli, kako se igra...
Asi je najveèi zakon od psa. Jako je draga i umiljata i napokon se uspjela oslobodit straha. Mislim nije jo¹ to to ali malo po malo. Upravo je savladala strah od prolaznika, dijece i drugih pasa i stvarno super napreduje. Na poèetku je to bilo grozno sirota bi bje¾ala doma kad bi je odveli u ¹etnju, bojala bi se apsolutno svega i ba¹ smo imali puno brige oko nje. Sigurno joj je trebalo sve ovo vrijeme da sku¾i da èe ostat kod nas i da je tu sad doma. Niko nije mogao doæi kod nas da ona nebi bje¾ala od njega i skrivala se makar nebi bilo nikakvih znakova da bi joj netko mogao naudit, a sad se veseli svakom gostu. Na zvuk portafona poène veselo cvilit i mlatara repom kao propelerom. Inaèe voli biti posebno luda oko 11 naveèer onda skakuæe po nama, igra se, gura nam onak glavu da ju mazimo i onda stavi glavicu na mene ili mog dragog i kunja i tada je ba¹ jako slatka. Kada smo mi na poslu onda moj roditelji doðu po nju i vode ju na na¹ vrt da se izdivlja ili u neku ¹etnjicu po kvartu. Po¹to je velika maza i po¹to se svega bojala postala je miljenica obitelji i svi su vrlo za¹titnièki raspolo¾eni prema njoj. Ja ju ponekad zovem prodana du¹a, jer kad ju moji uzmu kod sebe da ljepotica nije sama doma tada me ne do¾ivljava uopèe. Pomazi se, pozdravi i sve ok, ali kad èuje glas od mog tate- to je ljubav. I onda bi ona mogla ostat doma kod njih i zaboravit i mene i sve, a kad doðemo doma je sve po starom, pa mi se ¹majhla i li¾e me i sve super. Ludi pas! Ali ju volim svakim danom sve vi¹e. Ona nije od igara tip bacanje ¹tapa, loptica i sl. Totalno je nezainteresirana za to. Evo neki dan bacim ja njoj ¹tap u jednom smjeru ona se zatrèi u drugom... Bacim joj lopticu pod noge ona me zbunjeno pogleda po¹njofa lopticu i ode... I tak... Mo¾da vremenom i to sku¾i. Eto toliko za sad idem kuhat dragom veèeru, ipak je Valentinovo... A Asi èe mi pomoèi jer je ona kao i svaki drugi pas kad je kuhinja u pitanju tamo je ona i njen pogled koji govori, "E a da¹ i meni malo?". Slatkica......
Joann, totalno te kuzim i sve sto si napisala mi je beskrajno poznato - od prodane duse do zajednickog kuhanja. I ova moja se zacas udomi kod frenda i uopce me ne vidi ili umjesto u vlastito juri u dvoriste susjedi jer njen pas valjda ima neku bolju hranu nego ona, ali me tjesi sto je docek urnebesan kad se vratim po nju nakon puno sati, recimo navecer kad idem s posla. A kuhanje pored ovih stvorenja je totalno novi dozivljaj, to je hipnotizirani pogled koji se ne skida s tebe dok se god motas po kuhinji...
Joann wrote:Bacim joj lopticu pod noge ona me zbunjeno pogleda po¹njofa lopticu i ode...
Haaa?! Dakle, da moja Wendy cuje ovako nesto...
Ma Asi je jedna super cura i tako mi je drago da se ovako lijepo udomacila! Prava pasuljcica... Kao sto nora kaze, bas je divno cuti ovako lijepe price medju tolikim tuznima!