Ispričavam se na podužem mailu, no važno je da pročitate, znate i šaljete dalje:

VARAŽDINSKA OPASNA ZONA

Nedjelja, 7.5.2006., 9,00 sati ujutro – redovna šetnja s kujicom Korinom u blizini
našeg stambenog naselja u Harambašićevoj ulici, u gradu Varaždinu. Livada uz
vojarnu u Optujskoj ulici, makadamska cesta koja vodi iza vojarne do mosta na
dravskom kanalu prema vojnoj streljani. Korina je udomljena prije 2 godine,
već je odrasli pas, sterilizirana kujica, uvijek u mojoj blizini. Danas nam se
pridružio i Teri, pas mojeg zaručnika, trojac često viđen na ovim
prostorima, obično puno ranije, ali... nedjelja je.
Već smo krenuli natrag prema stambenom naselju, kad su počeli pristizati automobili - kolona 10-tak vozila za koje iz prijašnjeg iskustva (već viđeno nedjeljom) znam da su lovci jer pucaju u blizini mosta, uz samu rekreacijsku šetnicu uz dravski kanal. No, iako je to nekih 300 - 400 m dalje od našeg trenutnog položaja, ja brzo pretrčavam cestu dozivajući Korinu, udaljenu tek nekoliko metara da učini to isto. No, prvi dio kolone već je kod nas i presijeca joj put, te se Korina uplaši i potrči cestom u krivom smjeru, prema Optujskoj ulici (suprotno od lovišta). Kako sam na uzici imala Terija koji je poslušno želio ići prema doma i vukao livadom prema Ljevaonici, sa zadrškom sam ga usmjerila prema Korini koja je bila udaljena tek nekih 60-tak metara od nas, ali na suprotnoj strani ceste. Začudilo me da su zadnja tri auta u koloni stala nasred ceste, a ZAPREPASTILO kad sam čula pucanj i "vAU", samo jedan jedini. Ukopana sam zastala i vidjela da iz prvog automobila izlazi osoba, prelazi cestu (3 m), saginje se i vuče nešto u livadu, u žbunje pokraj ceste. Napokon sam se pokrenula s mjesta i krenula tamo, i kad sam stigla tek par metara do automobila vozač me je ugledao, potrčao i brzo ušao natrag u auto i krenuo dalje prema lovištu, zajedno s preostala 2 automobila iza sebe.
Uzela sam mobitel, istovremeno zovući Korinu, pozvala svog zaručnika da
hitno dođe i nisam zaboravila pogledati registarsku tablicu automobila.
Nisam se usudila zaustaviti automobile sama, ne nakon pucnja na makadamskoj cesti, 50 m od ograde poduzeća Voće i povrće, 100 m od ulaza u vojarnu.
Zazivala sam Korinu, tražeći je. U međuvremenu je dotrčao moj zaručnik i zajedničkim pretraživanjem na cesti smo ugledali svježu krvavu mrlju i tragove koji su ukazivali gdje bi mogla biti Korina. 20-tak metara od ceste, skriveno iza velikog lišća niskog bilja ležalo je upucano tijelo Korine. Prvo smo vidjeli veliku ranu na lijevom boku, a njuškica i ogrlica bili su umrljani zemljom i travom s rosnog livadnog terena. UBILI SU MI PSA – KUĆNOG LJUBIMCA, psa s ogrlicom,
ljupku kujicu KORINU, na makadamskoj cesti, niti 100 m udaljenu od mene.
Pozvala sam policiju i na 92 su mi obećali brzi dolazak. Nakon pola sata, sa suprotne
strane – s dravskog kanala, iz samog lovišta, a ne s glavne ceste koja je bliže, stigao je policijski auto s dvojicom policajaca i nakon moje priče, zapisali su moje podatke, i još neke informacije koje nisam mogla tog trenutka provjeriti, i izvjestili me da lovci imaju "lov na štetočine" i da je pas ubijen u lovištu, te napustili mjesto događaja. Krv na cesti, Korina u žbunju, telefoni opet rade. Stigla je kamera, fotografski aparat, moji roditelji – odnijeli smo tijelo ubijenog skrivenog psa u dežurnu veterinarsku postaju na razudbu. Veterinarsko izvješće potvrđuje da je pas nastrijeljen iz velike blizine puškom sačmaricom što je izazvalo povrjeđivanje svih unutarnjih organa (srce, jetra, slezena, bubreg) i smrt kujice. Čekamo službeno izvješće iz Policijske postaje, a istovremeno sam dala zamolbu za objavljivanje i davanje na uvid KARTE LOVIŠTA ŽUPANIJE, jer to područje nije niti jednim jedinim znakom obilježeno kao lovište. Ni mjesto na kojem je ubijena Korina – na makadamskoj cesti, niti samo područje na kojem je tog jutra održan lov.

Budući da često šećem tim makadamskim putem, znam koliko ljudi često prolaze njime (šetači, trkači, ribiči, biciklisti, poljoprivrednici - traktoristi, djeca i odrasli na biciklima, ljudi s kućnim ljubimcima). Uvijek kad je vojna vježba na tom području vojska osigura siguran prolaz tom cestom, iako upotrebljavaju samo vježbovno streljivo ili je zatvore za promet.
U nedjelju, 7. svibnja, dok se još pucalo u šumarku pokraj dravskog kanala, oko 10,30 – 11,00 sati, moj zaručnik je automobilom nesmetano prošao makadamskom cestom do mosta i nije bilo niti jednog jedinog ZNAKA upozorenja da se upotrebljava pravo streljivo, niti ga je ijedna osoba upozorila da je u tijeku lovačka akcija.


Vlatka Erceg, Harambašićeva 28 a, Varaždin