Prenosim lijepu vijest Jucer u 10h smo ja i Aleksandra otisle po Zucku kod gdje koja ju je cuvala. Iskreno ta gospodja mi je uvijek bila predaleko i Zucku sam zadnji put vidjela 4.10. u Maksimiru kad ju je gdja Bianka dovela na stand povodom Medjunarodnog dana zastite zivotinja i bila je jos uvijek zaigrano mlado sestomjesecno stene bez obzira na amputaciju noge. Jozi se svidjela vidjevsi je na Internetu, al moram priznati da je tu kljucnu ulogu ipak odigrala Aleksandra. Pricala sam joj tuznu sudbinu Zucke i uvijeti u kojima sada zivi koji takodjer nisu bajni i nju je stalno kopkala misao kome bi ona mogla ponuditi Zucku da ju spasi. Jozo je nazalost pretprosli tjedan ostao bez svog voljenog macka Diega i zbog tuge i usamljenosti izrazio zelju da bi on nabavio psa za kucnog ljubimca. I tako mu je Aleksandra ispricala tuznu Zuckinu zivotnu pricu i pokazala ju na webu i Jozi se svidjela. E sad kako Zucku nisam bas vidjala nisam znala njen temperament. Jozi ne treba stene nego vec odrasli formirani pas koji nije prezivahan i nije tvrdoglav, da se ne boji ljudi i da se voli s njima druziti i da voli druge pse. Jozo je ipak u kolicima i ne bi mogao funkcionirati sa psom bez kontrole. Ja i Aleksandra smo krenule ujutro po nju samo misleci plizzz daj da je stabilne dobre naravi, daj da je to to... Vozila nas je Aleksndrina prijateljica koja je povela i svoju retrivericu. Ona nam je cak i super doslo da vidimo kako reagira na nepoznate kujice. Zucka nas je odusevila. Valjda kako je vec zivila sa 9 pasa, vec se navikla na razlicite pse koji dolaze i odlaze. Cak smo ih odmah stavile da se skupa voze u autu jedna pored druge. Nikakvih naznaka neprijateljskog ponasnja nije bilo ni od jedne ni od druge. E onda kako je bila na sterilizaciji prosli tjedan, taman je morala na vadjenje konaca, tako da nas je i taj zadatak docekao. Drzala ju je Aleksandra, totalno nepoznata osoba, a kako vadjenje konaca i nije bas omiljena radnja bilo kojeg psa, a pogotovo kada ju voze nepoznate osobe bila je prekrasna, mirna, zabolilo ju je na tren, al nije ni pomislila zarezati, a kamoli ugristi. E a onda kako bi je ipak odmorili od pocetnog soka, odlucili smo je prosetati oko veterine. Nije pokazivala nikakve znakove straha, pokusaja bijega ili bilo cega slicno, pa smo je da joj bude lakse ipak pustili sa lajne. Ipak je na tri noge i ako je bilo kakva panika uhvati ne moze bjezati kao zdravi pas, pa bi je lako uhvatile. Al ona kao da se nista cudno ne desava, samo se drzala nas, a ponajvise retriverice Hare. :luck Cak se malo i zatrcala za drvcem kojeg je Hara hvatala i igrala se. I onda smo krenule put novog doma. U Joze su je odmah docekale pesice Tia i Chiara koje su je odmah prihvatile i ona njih. I taj susret nam je super prosao. Upoznala je cijeli stan i mali vrt, vec nas je zicala hranu:) , mazila se, dosla je i mala Marlen, Aleksandrina kcer, donijela joj poslastice i Zucka nas je sve odmah prihvatila. Ja sam ostala s njima do 13h e onda sam morala kuci uciti. Oni su jos otisli Zucki u nabavu ogrlice, vodilice, cetke za cesljanje, ogrlice protiv buha, igracke,...Zucka se kod gdje Bianke dosta udebljala jer kako Bianka nema dovoljno hrane za pse, hranila je sve pse dodatno i kruhom i zgancima i rizom, a psi jos ni ne idu dovoljno vani jer ih ima previse,...itd...tako da mi nije bilo drago vidjeti da Zucka koja radi svoje invalidnosti ne smije biti preteska, da je vec malo bucmasta (nije prestrasno,ali mora na djetu...), tako da je sad na Hill's light hrani i na svakako cescim setnjama. E onda su jos predvecer svi skupa (Jozo, Zucka, Marlen, Aleksandra, Tia i Chiara) otisli u setnju. Samo se drzala Joze i isla uz kolica tako da nitko sretniji od Joze, a ni mene i Aleksandre. Nismo mogle vjerovati da bi to moglo ispasti toliko sve savrseno. I tako se cini da je Zucka ipak nasla sretan dom :love ps. Gdja Bianka ju je zvala Tara tako da smo joj ostavile to ime, jer se ipak navikla, a i lijepo mi je ime. Fotic sam nazalost zaboravila ponijeti. Bila sam uzasno uzbudjena oko toga cim mi je Aleksandra rekla da idemo po Zucku. Navecer sam spremila fotic, ujutro sam vec bila budna u 8:30h, trebale smo krenuti u 9:30 po nju da bi Aleksandri pukao hladnjak u autu i sok, o ne , gdja Bianka izlazi iz kuce u 11h, i nema je za vikend, a mi imamo sve dogovoreno za Zucku :eekk . E onda sam zivkala sve nase volontere s autom, ono nitko ne moze i taman u 9:50h Aleksandra nadje jednu prijateljicu koja je taman posla u setnju sa svojom pesicom Harom pa je pristala odvest nas po Zucku i tako smo igrom slucaja krenuli sa Harom po Taru i od sve izludjenosti i uzbudjenosti sam izletila iz kuce bez fotica Al ipak sa Aleksandom se vidjam i kod nje doma znam dolazit, a tu kat ispod sad zivi Zucka tj. Tara tako da sigurno cu joj uskoro opet ici u posjetu i tad sigurno ponesem fotic i slikam vam je u novom domu Iskreno nije plakala za Biankom. Odmah je prihvatila Jozu i novi krevetic. Tamo je ipak zivila u coporu, gdje su znali biti i odvojeni po sobama, 3 po 3. U tom kaosu pasa u malome stanu sigurno nije mogla dovoljno dobiti paznje, a vamo je ocito prepoznala novu ljubav Cula sam se danas sa Aleksandrom da pitam kako Tara i rekla mi je da je jutros dosla po Taru da ju proseta zajedno sa Chiarom i Tiom i Tara nije htjela izaci iz stn bez Joze, tako da je cekala njega dok se i on ne spremi i ne izadje. Mozete li samo zamisliti koliko je Jozi srce bilo ispunjeno , tek se znaju 1 dan a ona je vec tako njemu naklonjena. Iskreno mislim da je to to
Čisto za vas koji niste u toku Tarine priče, ukratko kronološk da vam je predstavim:
Tara udomljena kao preslatko medeno štene u naizgled idealnu obitelj: žive u prizemlju, imaju dvorište, nece psa stavljati na lanac, išli su 60 km daleko po psa, nije im bio problem počistiti za psom, nije ih smetalo što kujica gricka sve što dohvati, sve je izgledalo super. Još su se jednom javili nakon udomljavanja, i rekli da je sve super i da nemaju nikakvih problema. I onda se dogodila nesreca početkom 6.mjeseca 2005.g. (auto) i ...
Nova obitelj odlučila ju je napustiti i ne nositi se s njenom invalidnošću. Na forumu "četiri meke šapice" razvila se cijela priča i nagovaranja vlasnice da ju primi nzad. Prenosim otamo dijelove zbivanja,...
Nikiii koja ju je našla i udomila ovoj obitelji prenosi razloge napuštanja: "Njena gazdarica ju je jako zavoljela, ali joj je vrlo teško to gledati. Ona i njen suprug rade i nemogu biti cijelo vrijeme uz psa, a najveci problem je sa djecom. Manji dečko ne razumije da je kujica ozljeđena i da nemože hodati, a curica koja je malo veća svakodnevno plače nad kujicom. Vlasnica više nezna što će, potpuno je slomljena i sve joj to lagano izmiče van kontrole. Povrh svega, već je potrošila hrpu novaca na veterinare i ne može se više zaduživati."
Hieroglifa javila: " Mkacavenda nece uzeti natrag Zucku, danas smo razgovarale.. Naime vec traze novo stene (slucajno sam "naisla" na nju)
Niki 100% razumijem kad kazes da si joj dugo objasnjavao, i ja pokusala.. ali bez uspjeha. Oni definitivno traze zamjenu za Zucku, razloge nisam shvatila, isto sumnjam da potpuno shvacaju sto znaci imati psa. Bojim se da je to vise forma nego sadrzaj, pojednostavljeno receno. Samo se pitam, sto ako se nedaj boze ikad nesto dogodi s drugim psom, tipa nezgode, lezanja na veterini.. hoce li i njega ostaviti "
Zamislite javila se na forum gazdarica (nick mkacavenda) sa pokušajem da opravda svoj postupak: "Tako mi je žao moje TARE, ali stvarno neznam što da napravim, osjećam se strašno glupo i jadno što sam to napravila. Bojim se da ako ju uzmem natrag jednostavno neću imati toliko vremena da sjedim svako popodne na faxu (imam djecu,a nemam nikog da ih čuva). Ne bi htjela da mislite da ju ne volimo i da nismo pazili na nju, to je bila nesretna sekunda koja se nažalost događa"
Nakon toga više se nikada nije javila, a Tara je otada imala 2 operacije amputacije i ne baš prekrasan život sa još 9 pasa u malom stanu i gotovo nikad nije išla vani . I već smo se brinuli šta ćemo s njom, gdje da je smjestimo kada je više nitko neće jer je invalid bez 1 noge i eto čini se da joj se napokon osmjehnila sreća.
Vidis da ipak jos ima dobrih ljudi, i da za svakog psa ima nade... Znam da su takvi slucajevi rijetki, ali ipak - ima nade!
Ovakvu budalastinu nisam jos cula - prvo pustis psa da zavrsi pod autom, a onda ga jos izbacis iz kuce jer ti je grozno gledati ga kako pati. A sta su mislili da ce manje patiti ako ga oni ne gledaju?! Fuj, sramota!
Bas mi je drago za Zucku - Taru! Micek mali, kako je preslatka beba bila. Ma ona ce se sad super oporaviti, nema uopce veze sto nema nogu. Samo treba paziti na kolicinu papice...
Izvrsno si sve ovo napisala Ulla i zaista sam presretna da je TARA /to ime su joj dali bivši udomitelji/ konačno u novom domu gdje će imati potpunu ljubav i gdje se neće morati boriti za topli pogled osobe i dodir ruke. Živjela je 10 mjeseci kod naše članice u stanu sa još 8 pasa /ponekad ih je bilo i više/ dok nije preživjela sve operacije. Naime, obzirom da joj je stradao živac nije se mogla služiti nogom, pa smo smatrali da je dobro nogu fiksirati, da se ukoči ali da ju ipak ima. Međutim ona ju je stalno grickala i to je bilo prestrašno, imala je stalno plastični okovratnik i tu nije bilo spasa nego amputacija. Da smo to barem odmah učinili nebi se sve te mjesece mučila. Ona je to sve izdržala i upravo zbog njene tragedije radujem se ovom sretnom udomljenju. To je sada predivna kujica stara godinu dana, čokoladne boje, uspravnih ušiju, mekane valovite dlake, božanstvenih zelenih očiju. Molim slike što brže, da se svi divimo njenoj ljepoti i hepi-endu.
P.S. što se tiče troškova, sve je snosila Noina arka, ne znam na što gospođa Kačavenda misli da ju Tara košta
Jucer mi je na jednodnevno cuvanje stigla beba mala (Bella) koju sam udomila jednoj dobroj mladoj dami prije cca 2 mjeseca. Kako je Bella jedno hiperaktivno stvorenje pa mi nikako nije dala mira da ucim odlucila sam da je odvedem na jedno pasje druzenje i tako smo se nas dvije zaputile biciklom po nasipu sa Knezije do Zucke, Tie i Chiare na Borovje i ponijela sam fotic da vam mogu staviti fotke Tare u novom domu. Evo kako je izgledalo njihovo jucerasnje druzenje:
Tara u dnevnoj setnji sa novim prijateljicama Tiom i Chiarom. Da vam ih malo predstavim: Tia je nadjena kao stene polomljene vilice. Imala je 3 sipke u vilici i imala je nekoliko operacija i muka stavljanja i vadjenja sipki. Na kraju svega ima samo jedan mali oziljak na desnoj usni i fale joj (mislim al nisam sigurna) 2 zuba:). Sada je stara 5 g. i nije vise toliko zaigrana, kao ove ostale mladjahne cure. Chiara je stene okoceno na jahalistu, lose udomljeno i nakon kontrole sa 8 mjeseci oduzeta i sad se vec Aleksandrina kcer (6g.) od nje ne moze odvojiti i tako je Tia neplanirano dobila hiperaktivnu prijateljicu.
Tara u trku:
Tara u standardnoj pozi kad pije vodu i sve isproliva
Tara i Jozo:
I Tara se itekako voli igrati. Tara, Chiara i Bella su se baš lijepo izdivljale.
Tara najvise voli lezati ispred balkonskih vrata i promatrati sta se okolo desava:
I za kraj 2 manekenske poze da uzivate u Tarinoj ljepoti:
ajmee da samo znate kolika me sreca ispunila sad dok sam citala ovo tako sam sretna radi male zucke/tare..po pricama "starijih" volontera znala sam da ova mala pesica bas i nije u nekoj zavidnoj situaciji..odbacena dok je ranjena,prosla sve te operacije/amputacije..zivjela u stanu u ne bas bajnim uvjetima..i mislila sam da su sanse da se tako invalidan pas udomi gotovo nikakve! a kad ono jedno jutro na veterini vidim Zucku/taru kako dobiva ogrlicu,slika se,ulazi u auto..a ja samo stojim zbunjena i ne vjerujem da se to dogada..a onda su Ulla i Alexandra otisle pa mi je Arka sve lijepo ispricala,kako invalidna pesica ide kod invalida,opisala mi uvjete...ali da je to sve tak super vidim sad po slikama mislim da je ovo jedno od boljih,ako ne i najboljih udomljenja,pogotovo uzevsi u obzir invalidnost Zuckice jos jednom,a stričeku Jozi veeeeliko hvala i jos vece BRAVO!
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
Ja mislim da je samo dobila ono što je i svojski zaslužila. Ne shvaćam samo kako se prije nije udomila. Jako je dobra s ljudima,psima i djecom i ja zbilja ne kužim što je to bilo što je spriječilo nekog da je usvoji ranije. Imam puno iskustva s raznim životinjama i ona je stvarno sjajan pas. No nije svako zlo za zlo... Mislim da je Jozi zbilja svanilo...a i Tari. A onim bivšim vlasnicima savjetovala bih da se dobro zamisle nad svojim životom.Quo vadis??? Problem ne nestaje ako ga uklonimo iz vidokruga....A i mi ostali moramo još puno učiti, od Tare, Joze ... Neka im je put odsada posut samo cvijećem...
Čitajuću ovu priču rasplakala sam se, Taru sam jednom vidjela na fakultetu kada je tek stigla, bila je u šetnju i jako mi se dopala, još nije bila na operaciji, znala sam da će izrasti u prekrasnu pesicu, ne mogu izreći riječima koliko mi je drago da je našla prekrasan dom. Želim joj puno sreće u novom domu.
Evo još malo o Tarici.To smo nekako ostali dužni svim ovim ljudima koji su navijali za nju.A za "dišpet" onima koji nisu.Sve je bolja i bolja.Smršavila je, i sve bolje i bolje hoda.Kad je došla bila je u lošoj kondiciji pa bi ćešće padala, naročito kad naiđe na neku izbočinu, a sada u cijeloj šetnji ne padne skoro nijednom.Jako voli ići u šetnje i stalno je slobodna.Ne vodi se na lajni jer joj to urušava stabilnost.Ima jednu jedinu manu,neuredno pije pa puno iskapa.Ali i to je riješeno jer joj je voda u dvorištu i naučila je čekati da se sve ocijedi pa tek onda ulazi u stanU stvari ona jako voli vodu pa ćemo joj za ljeto donijeti bazenčić jer ona bi najradije ušla u zdjelu s vodom.Možda su joj preci bili neki vodeni psi... Nema onoga tko je upozna i ne zavoli .Svi se slažu da je preklijepa.Čak i Jozina teta,inače časna sestra,je počela redovito dolaziti u crnoj odori jer se Tara bojala bijele(Pitam se zašto?).A bome i tetka nje.Ali sad su se usaglasile.Dok je tetka tu ova mrtva-hladna leži na kauču.A tetka joj je nabavila i novu dekicu. Sad se spremamo upoznati je s konjima.Možda i tamo dobije neke nove prijatelje...Pisat ćemo i o tome ako izrazite želju...
Jucer u 10h smo ja i Aleksandra otisle po Zucku kod gdje koja ju je cuvala. Iskreno ta gospodja mi je uvijek bila predaleko i Zucku sam zadnji put vidjela 4.10. u Maksimiru kad ju je gdja Bianka dovela na stand povodom Medjunarodnog dana zastite zivotinja i bila je jos uvijek zaigrano mlado sestomjesecno stene bez obzira na amputaciju noge. Jozi se svidjela vidjevsi je na Internetu, al moram priznati da je tu kljucnu ulogu ipak odigrala Aleksandra. Pricala sam joj tuznu sudbinu Zucke i uvijeti u kojima sada zivi koji takodjer nisu bajni i nju je stalno kopkala misao kome bi ona mogla ponuditi Zucku da ju spasi. Jozo je nazalost pretprosli tjedan ostao bez svog voljenog macka Diega i zbog tuge i usamljenosti izrazio zelju da bi on nabavio psa za kucnog ljubimca. I tako mu je Aleksandra ispricala tuznu Zuckinu zivotnu pricu i pokazala ju na webu i Jozi se svidjela. E sad kako Zucku nisam bas vidjala nisam znala njen temperament. Jozi ne treba stene nego vec odrasli formirani pas koji nije prezivahan i nije tvrdoglav, da se ne boji ljudi i da se voli s njima druziti i da voli druge pse. Jozo je ipak u kolicima i ne bi mogao funkcionirati sa psom bez kontrole. Ja i Aleksandra smo krenule ujutro po nju samo misleci plizzz daj da je stabilne dobre naravi, daj da je to to... Vozila nas je Aleksndrina prijateljica koja je povela i svoju retrivericu. Ona nam je cak i super doslo da vidimo kako reagira na nepoznate kujice. Zucka nas je odusevila. Valjda kako je vec zivila sa 9 pasa, vec se navikla na razlicite pse koji dolaze i odlaze. Cak smo ih odmah stavile da se skupa voze u autu jedna pored druge. Nikakvih naznaka neprijateljskog ponasnja nije bilo ni od jedne ni od druge. E onda kako je bila na sterilizaciji prosli tjedan, taman je morala na vadjenje konaca, tako da nas je i taj zadatak docekao. Drzala ju je Aleksandra, totalno nepoznata osoba, a kako vadjenje konaca i nije bas omiljena radnja bilo kojeg psa, a pogotovo kada ju voze nepoznate osobe bila je prekrasna, mirna, zabolilo ju je na tren, al nije ni pomislila zarezati, a kamoli ugristi. E a onda kako bi je ipak odmorili od pocetnog soka, odlucili smo je prosetati oko veterine. Nije pokazivala nikakve znakove straha, pokusaja bijega ili bilo cega slicno, pa smo je da joj bude lakse ipak pustili sa lajne. Ipak je na tri noge i ako je bilo kakva panika uhvati ne moze bjezati kao zdravi pas, pa bi je lako uhvatile. Al ona kao da se nista cudno ne desava, samo se drzala nas, a ponajvise retriverice Hare. :luck Cak se malo i zatrcala za drvcem kojeg je Hara hvatala i igrala se. I onda smo krenule put novog doma. U Joze su je odmah docekale pesice Tia i Chiara koje su je odmah prihvatile i ona njih. I taj susret nam je super prosao. Upoznala je cijeli stan i mali vrt, vec nas je zicala hranu:) , mazila se, dosla je i mala Marlen, Aleksandrina kcer, donijela joj poslastice i Zucka nas je sve odmah prihvatila. Ja sam ostala s njima do 13h e onda sam morala kuci uciti. Oni su jos otisli Zucki u nabavu ogrlice, vodilice, cetke za cesljanje, ogrlice protiv buha, igracke,...Zucka se kod gdje Bianke dosta udebljala jer kako Bianka nema dovoljno hrane za pse, hranila je sve pse dodatno i kruhom i zgancima i rizom, a psi jos ni ne idu dovoljno vani jer ih ima previse,...itd...tako da mi nije bilo drago vidjeti da Zucka koja radi svoje invalidnosti ne smije biti preteska, da je vec malo bucmasta (nije prestrasno,ali mora na djetu...), tako da je sad na Hill's light hrani i na svakako cescim setnjama. E onda su jos predvecer svi skupa (Jozo, Zucka, Marlen, Aleksandra, Tia i Chiara) otisli u setnju. Samo se drzala Joze i isla uz kolica tako da nitko sretniji od Joze, a ni mene i Aleksandre. Nismo mogle vjerovati da bi to moglo ispasti toliko sve savrseno. I tako se cini da je Zucka ipak nasla sretan dom :love ps. Gdja Bianka ju je zvala Tara tako da smo joj ostavile to ime, jer se ipak navikla, a i lijepo mi je ime. Fotic sam nazalost zaboravila ponijeti. Bila sam uzasno uzbudjena oko toga cim mi je Aleksandra rekla da idemo po Zucku. Navecer sam spremila fotic, ujutro sam vec bila budna u 8:30h, trebale smo krenuti u 9:30 po nju da bi Aleksandri pukao hladnjak u autu i sok, o ne 
, gdja Bianka izlazi iz kuce u 11h, i nema je za vikend, a mi imamo sve dogovoreno za Zucku :eekk . E onda sam zivkala sve nase volontere s autom, ono nitko ne moze i taman u 9:50h Aleksandra nadje jednu prijateljicu koja je taman posla u setnju sa svojom pesicom Harom pa je pristala odvest nas po Zucku i tako smo igrom slucaja krenuli sa Harom po Taru i od sve izludjenosti i uzbudjenosti sam izletila iz kuce bez fotica 
Al ipak sa Aleksandom se vidjam i kod nje doma znam dolazit, a tu kat ispod sad zivi Zucka tj. Tara tako da sigurno cu joj uskoro opet ici u posjetu i tad sigurno ponesem fotic i slikam vam je u novom domu 
Iskreno nije plakala za Biankom. Odmah je prihvatila Jozu i novi krevetic. Tamo je ipak zivila u coporu, gdje su znali biti i odvojeni po sobama, 3 po 3. U tom kaosu pasa u malome stanu sigurno nije mogla dovoljno dobiti paznje, a vamo je ocito prepoznala novu ljubav 
Cula sam se danas sa Aleksandrom da pitam kako Tara i rekla mi je da je jutros dosla po Taru da ju proseta zajedno sa Chiarom i Tiom i Tara nije htjela izaci iz stn bez Joze, tako da je cekala njega dok se i on ne spremi i ne izadje. Mozete li samo zamisliti koliko je Jozi srce bilo ispunjeno 
za Jozu i Zuckine nove prijatelje! 
da samo znate kolika me sreca ispunila sad dok sam citala ovo 
jos jednom,a stričeku Jozi veeeeliko hvala i jos vece BRAVO! 
