Bonnie

Livia · Senior Member

Bonnie

Irena · Moderator

baš je simpatična Bonnie
na bolje se uvijek lakše priviknuti

hera · Veteran Member

Livia super si!!!! Kako si mogla izdržati tako dugo da se ne javiš i ne pošalješ slikiceMeni u firmi već i direktor zna da sam išla iz Zadra u Zagreb po Heruda mi zatvore usta ja bi na .....ups, progovorila i pričala o njoj.Večeras su mi se kolegice nasmijale do suza, kada sam rekla da ću je staviti na poreznu prijavu jer da je i ona član moje obitelji koju uzdržavam, i da ću je navesti za Dječiji doplatakBonnie ti je super, i meni je drago da si se javila i da si otkrila ovaj forum!

Topli pozdrav Bonnie i tebi, od male Here i svih nas!

Livia · Senior Member

Bok Hera!
Čitala sam o udomljenju Here i Honde, pa mi je baš drago što su njih dvije blizu i da se mogu viđati i igrati. Baš lijepo!
O Bonici ja svima pričam, ali prije nisam toliko surfala. Ulovila me manija interneta od kad smo dobili ADSL

Prije mi je sve to bilo presporo. Tek prije par mjeseci sam dobila informaciju da Noina arka ima internet stranicu i to mi je rekla prijateljica iz Zadra. Ja o svemu pojma nisam imala.
Htjela sam se i prije javiti ljudima iz Arke, pa mi je bilo nekako glupo da zovem na telefon. Možda se ljudi neće ni sjetiti koji je to pas. Dobro je da postoji forum, da mogu staviti sličice, pa će se onda možda netko i sjetiti nje.
Pozdrav!

Ana · Guru

Bok Livia i Bonnie,

Dobro dosle na Forum! Ja sam ga isto tek nedavno otkrila, a vec skoro dvije godine imam psa iz Noine arke, i isto sam odmah odlucila predstaviti ovdje moju Wendy. Nekako nije isto pricati o psu znancima i prijateljima, kao i javiti se ovamo, pogotovo nakon duzeg vremena. Nekako... to je ipak bio njihov pas, bar neko vrijeme. Netko odavde ga je spasio, pruzio mu pomoc i njegu, prvi ga pomazio kad mu je bilo najgore u zivotu. I doveo ga k nama... I, kako kaze Hera, poslao s njim puno radosti u nase domove. Ja sam se odusevila kad sam otkrila da se mozemo ovako neformalno javiti, samo da koji put kazemo "Bok, zivi smo! I nakon par godina jos uvijek zahvalni da ste nas spojili..."

Bonnie je tako lijepa, i tako se nekako mudro i ozbiljno drzi. Sigurno je bila jako uplasena i zbunjena kad je tek dosla. Zamisli kako se njezin zivot morao izokrenuti totalno naglavacke (i to vise puta) od vremena kad je ostala sama, pa dok nije dosla k tebi! Ostala je bez svojih ljudi, sama s bebama, lutala gladna i zbunjena, dozivjela svasta ruzno i okrutno, onda su je pokupili neki novi ljudi, odveli u nepoznato, medju druge pse, dosla je i zima, bilo joj je grozno... Nije ni cudo da joj je trebalo dugo da opet stekne povjerenje u ljude i zivot! Zapravo je imala nevjerojatnu srecu da je dosla bas k tebi, koja si je uspjela razumjeti i shvatila koliko vremena treba da se prebole takve traume.

Sto Bonnie voli raditi? Da li voli trcati za lopticom? Igra li se s drugim psima? U pocetku sigurno uopce nije lajala, a sad? Da li se boji pucnjave i petardi za Novu godinu? Mnogima je to uzasan problem, i nikad ne izgube taj strah...

Puno pozdrava tebi i ljepotici Bonnie!

P.S. Ona crno-bijela fotka ti je savrsena!

Livia · Senior Member

Bok Ana! Joj, vidim da imamo skoro identičnu priču. Ovo s petardama je potpuno pogođeno. Bonnie nikad nije izgubila panični strah od petardi. Inače šetamo po nasipu svako jutro po nekoliko kilometara, ali u 12.mjesecu smo pretežno kući i u dvorištu ispred zgrade. Ona jednostavno čuje da se vani puca i neće u šetnju. Skriva se po kući kad vidi da se obuvam za vani.
Isti problemi su sa grmljavinom. Jednom sam je tražila po kući i nisam je mogla naći. Obično se, kad grmi, sakrije ispod mog radnog stola, a taj dan je nije bilo nigdje, a znam da iz kuće nije mogla vani. Na kraju sam je našla u bratićevoj sobi u ORMARU

On je ostavio ormar malo odškrinut, a kad je ona ušla, vrata su se zatvorila za njom. Tamo se osjećala sigurnom i nije se htjela odazvati kad sam je tražila.
Lajanje? Bonnie je u ove 4 godine zalajala možda 5 puta. Sama od sebe nikad. Meni ona ima tako divan duboki glas, ali ga se rijetko čuje

U Puli moji roditelji imaju pudlicu Daffy(10 godina) i malu mješanku Terru koja je strašno živ pas. Terra obožava lajati na sve i svašta i onda "povuče" i ovu moju šutljivicu.
Ne znam zašto, ali ima i neki strah od vode. Nikad nije u more ušla dalje od namakanja šapa.
Loptice su kod nas promašena investicija. Ima ih punu korpu, ali ako jednom potrči za lopticom, drugi put moram ja po nju. Uopće joj to nije zanimljivo. Najviše voli plišane igračke iz kojih izvlači "utrobu".
Sa drugim psima je uvijek sve super. Svakome priđe s povjerenjem, a ako netko i zareži na nju, ona se makne. Ima ona neke svoje ljubimce sa kojima voli trčati po nasipu, a neke samo ponjuši pa nastavi dalje, ali uvijek je pristojna i sa svima se slaže. Jedino od susjeda mopsa bježi jer on rokće, a i njemačke ovčare pomalo izbjegava. Ima jedan simpatičan na nasipu, a ona kad ga vidi, najrađe bi se vratila kući. Nikad joj ništa nije napravio. Zaleti se prema njoj, a ona već cvili. On uvijek stane ispred nje i nikad je nije oborio, ali njoj je taj njegov pristup strašan.
Ja sam često razmišljala o tome kakav je njezin život bio ranije. Zašto ju je netko ostavio sa malim štencima? Sigurno ih je bilo još, ali su uginuli negdje na cesti

Evo, šaljem još jednan njen crno-bijeli portret. Ja sam se godinama bavila fotografijom i radila u foto-klubovima, pa sam i nju često vodila na tečajeve. Mislim da većina tih tečajaca ima njene slike jer je ona najbolja manekenka koju su ikad upoznali

Na ovoj slici se vidi kako joj nedostaje dio uha. Rekli su mi da se potukla sa stafordicom kad je tek došla u Arku. Mislim da je vjerovatno bila ljuta jer je tad imala male. Tko zna gdje li je sad stafordica. Mislim da je to jedini pas koji je kod ljudi u Velikoj Gorici bio vezan. Svi ostali su bili slobodni u dvorištu, a Bonnie je imala privilegiju da bude u kući(prvo zbog beba, a onda zbog sterilizacije).
Pisat ću još drugi put jer sam za danas prevršila svaku mjeru

hera · Veteran Member

Dobar dan Bonnie! Dobar dan Livia! Dobar dan svim posjetiteljima našeg foruma, svim udomiteljima, svim ljubiteljima životinja a posebno svima onima koji čuvaju, maze, paze i liječe te male slatkice do udomljavanja Poslala sam nove slikice Honde i Here Loryci, samo da ona uhvati mačice vrimena pa da ih sredi i ubaci...Teško ih je slikati u prirodi, neuhvatljive su . Hondu ćete još i vidjeti kako lijepo pozira, ali Heru nikako Ta mala ne prestaje izazivati Hondu, malčice mi je bila zbunjena kada je shvatila da je i Honda ojačala i da se više neda gnjaviti, već je počela uzvraćati...ali rastanci su tužni, nakon svih tih grickanja i odmjeravanja snaga neka se tuga uvuče u njih kada moraju svaka na svoju stranu Ali onda mi dolazimo na red, za utjehu.

Topli pozdrav iz oblačnog Zadra!

Ana · Guru

Livia wrote:

... vidim da imamo skoro identičnu priču. Ovo s petardama je potpuno pogođeno. Bonnie nikad nije izgubila panični strah od petardi. ... Isti problemi su sa grmljavinom. ... Ne znam zašto, ali ima i neki strah od vode. Nikad nije u more ušla dalje od namakanja šapa. ... Loptice su kod nas promašena investicija. ... Najviše voli plišane igračke iz kojih izvlači "utrobu"...

Nevjerojatno, ovo mi je sve tako poznato, doslovno sve se slaze... ali ne s Wendy. Moja Wendy je jedan veseli sasavko, koji se ne boji nicega, nema nikakvih kompleksa i nista je ne moze izbaciti iz takta. "Puna korpa loptica" je njezin san i pojam raja kao takvog

a trcati za njima hoce dok god covjek ima snage to bacati...
Medjutim, sve ovo sto kazes za Bonnie, bas takva je bila moja prva kujica, Malena. Ona je isto prosla velike muke na cesti dok nije dosla k meni, i neki strahovi su joj ostali za cijeli zivot. Isto se nije dala ni taknuti nogom, bojala se svih metalnih zveckavih predmeta (lanac...?), velikih pasa, pogotovo njemackih ovcara, i bila je puuuno prepametna da trci za bacenom lopticom ili stapom vise od jedamput.

Prvi put bi jos i donijela, ali nakon toga bi me pogledala prijekorno kao da kaze "Jesi ti normalna? Ako mislis stalno to bacati, idi si sama po to." Takodjer nikad nismo mogli ni mrdnuti od kuce u vrijeme petardi, i uvijek bi se zbog njih zavukla duboko u kut ispod kreveta i tamo bi drhtala po cijelu noc, nitko je nije mogao umiriti ni utjesiti.
Tako sam i pogodila da Bonnie sigurno nije htjela lajati, jer Malena nije lajala jos mjesecima nakon udomljenja. Ali zato, kad je jedamput pocela, poslije je vise nitko nije mogao zaustaviti...

Stvarno su krasne ove slikice Bonnie, i ima tako fino, izrazajno lice - bas je prava manekenka! I ja cesto koristim svog psa kao foto-model, samo kod Wendy vecina slika ispadne razmrljano jer se ona stalno migolji i trci. Nju bi trebalo slikati onako kao sportske aute na trkama...

Jedino dobro ispadne dok spava.

Lijepi pozdrav od mene, i vuf-vuf Bonnie od Wendy!

pika · Senior Member

Evo da se i ja konacno uklucim.Danas sam konacno pogledala i procitala o nasim ljubimcima.Nazalost nemam slike moje Pike i maca,ali bice.Danas sam se podsjetila Boni kad sam je vidjela kako joj je ljepo,drago mi je to cut i vidjet.Htjela sam usput odgovoriti Boni da sto se tice stafordice Lize iz V.G. bila je vezana iz jednostavnog razloga jer je voljela preskakati ogradu, ali na zalost nije vise ziva.

Za prvi puta to bi bilo sve. Volite nase sticenike

Livia · Senior Member

Drago mi je čuti da se sjećate Bonice

Ja sam počela pisati o stafordici, a onda me ukućani napali da sam previše na internetu, pa nisam stigla napisati to da je bila vezana jer je nekoliko puta preskakala ogradu. Nisam ni mislila da je bila agresivna i vjerovatno je tu njihovu svađu i započela mlada mama Bonnie(ja je ovako pišem po engleski, ali njoj je pravo ime Boni).
Stvarno mi je žao zbog Lize.
Ja sad ne mogu izdržati a da ne pitam: da li možda znate što je sa Bonicinom djecom?

pika · Senior Member

Drago mi je da možemo konačno biti u kontaktu.Što se tiče Bonine djece,kčer joj se zove Biba i živi iza V.G. i prava je gazdarica u kući.Nažalost brat joj je bio udomljen u Zagreb, ali je bio previše nestašan pa je završio na selu i na žalost izgubili smo kontakt sa ljudima.

Arka · Senior Member

Da, sjetila sam se sada kako smo pronašli Bonnie sa njezine dvije male bebice stare svega 3 tjedna u nekoj olupini stare dijane, kod groblja Mirogoj. Curica je bila ista mama dakle posavka, a dečkić je bio trobojni kao bigl. Biba je hvala Bogu još živa i kako Pika kaže gazda u kući, ali za Flokija nismo sigurni dali su ga ljudi dali nekim prijateljima na selo ili su ga jednostavno predali u gradski azil, jer udomiteljica Flokija radi u gradskom poglavarstvu. Upravo iz toga razloga nismo mogli doznati istinu nego smo morali povjerovati da ga je dala rodbini u Zagorje. Užas!

Livia · Senior Member

Jako mi je drago čuti za Bibu. Pa, možda sam i bila u blizini nje. Moj prijatelj živi u Rakitovcu iza V.G. i mi ponekad odemo kod njega na izlet. Ipak, Bonnie mora biti vezana jer bi, čim joj se pruži prilika, otišla u šumu za nekim zekom ili srnom. Mislim da je kod prvog vlasnika bila naučena na lov. Par puta mi je testirala srce. Posljednji put je nije bilo 7 sati. To je bilo kod Vodnjana u Istri prije nešto više od godine dana. Čuli smo je da štekće negdje u šumi. Lijepo je to za čuti, ali sam se pojela od brige da nije izašla negdje na cestu, da je nije netko uzeo, da nije upala u neku rupu ili zamku...Dečko i ja smo je uporno dozivali, tražili i na kraju odlučili jednostavno čekati. Došla je tek iza ponoći mašući repom, ušla u auto i odmah zaspala od umora. Od tada je vežem čim primjetim da je počela intenzivnije njuškati.

Ne znam što da kažem za Flokija. Ne znam kako se ljudi mogu iznenaditi što je štene nestašno. Prošli smo sve to 3 puta moji roditelji i ja. Nera (nažalost, nema je već 11 godina) je oglođala stolice i mali stolić, Daffi je skakala na kuhinjski stol i rušila sve što se dalo srušiti, a Terra je prekopala svo cvijeće u kući, kopala po smeću i sve tri su se smirile nakon par mjeseci. Iskreno se nadam da živi negdje na selu i da mu je dobro.

Idemo mi sad prošetati prije spavanja, a sutra se vidimo na Velesajmu.

Irena · Moderator

eh da i moja si je umislila da je nekakva lovna kujica
smješno mi ju je vidjeti kako priljepi nos za pod i laje (više cvili)
još mi nije tako pobjegla da je nije bilo 7h, nadam se da ni neće

Livia · Senior Member

Samo da stavim jednu sliku ulovljenu danas

Moram taj zagrljaj igračke podijeliti s vama. Pusa svima.

Arka · Senior Member

Kako je prekrasna, a koliko je tek sretna što ima takove ljude oko sebe. Imala je sreću u životu, no i zaslužila ju je nakon traume koju je prošla. Očito to zna cijeniti i zahvalna vam je do groba. Šteta samo da su joj lovački geni tako jaki

Livia · Senior Member

Mene je Bonica već naučila gdje je smijem puštati, a gdje ne. Problem su samo mjesta gdje ima divljači. Ja sam poduzela sve mjere opreza- čipirana je prošle godine, a na ogrlici ima, uz markicu, i onu metalnu kost sa ugraviranim brojem mobitela.
Najsmješnija mi je kad idemo na Sljeme. Do gore je vezana, a kad sjednemo u Runolist nešto pojesti(uvijek sjednemo vani jer unutra ne puštaju pse), mogu je pustiti jer znam da će otići najdalje do susjednog stola da provjeri što susjedi jedu. Ma, strašna je

Livia · Senior Member

Bonica bi htjela prijaviti mučenje životinje

Izgleda kao da to ona stoički podnosi, ali to je samo gluma. U biti čeka da meni koncentracija malo padne, pa da izleti iz kade i poprska cijelu kupaonu.
Stvarno, mrzi se kupati, pa od mene ima poštedu po 4 mjeseca(nekad i malo više). Ipak, nekad se i to mora.

Ana · Guru

Da, da, lovacki geni... i geni za zicanje, ti su im svima jaki.

Moja Wendy je imala taj privjesak s ugraviranim brojem kad je dosla, jer smo se bojali da takva blesava ne otrci nekud predaleko, ali ona je jurila kroz sumu i u grmlju je izgubila cijelu ogrlicu, skupa s privjeskom.

A imala ga je valjda tjedan dana. Ja sam se neko vrijeme nadala da ce netko naci ogrlicu i nazvati me na taj ugravirani broj (jer to stvarno nikome ne moze koristiti osim meni), ali nikad nista od toga. Sad ima na ogrlicu prisiven komadic bijelog platna s izvezenim imenom i brojem jer smo zakljucili da je to graviranje malo preskup sport za takvog sasavog psa. A i dobro je jer ne zvoni dok trci.

Novi avatar je isto Bonnie? Nevjerojatno kako fino lice ima taj pas! Tako izrazajne oci, kao nasminkane, i uvijek tako ozbiljno djeluje. Mudrica jedna. Zamisli ti mentalni sklop stvorenja koje je tog psa izbacilo na cestu!? Ili je mozda ipak odlutala i izgubila se, mozda dok se tjerala... Nikad neces doznati, kao ni nitko od nas za nase siroceke. A i nije vazno, na kraju krajeva, glavno da je sad s tobom!

...........................................................

Ho, ho! Kupanje! (Ocito smo pisale u isto vrijeme.) A uspijevas je kupati sama?! Mi obavezno moramo udvoje jer ona moja jegulja ni ne ceka da covjeku popusti koncentracija - ona naprosto krene van kad je njoj dosta i onda je treba drzati svim silama...
Bas se vidi da je jako uvrijedjena na kupanje, pa zasto joj to radis?! Sram te bilo! Ja bih ti se sad prva stvar uvaljala u nesto smrdljivo, pa bi ti razmislila kad ces me sljedeci put okupati...

-- Edited by Ana at 10:05, 2006-04-04

Irena · Moderator

Slatke radosti, imam sreće jer je moja premala da bi sama izašla iz kade he he he

Livia · Senior Member

Tu sam je ulovila u jednoj pristojnijoj pozi. Inače je, za vrijeme kupanja, uvijek jedna šapica na rubu kade- da se može lakše iskočiti vani. S godinama je postala tolerantnija prema kupanju, pa sad to mogu i sama obaviti. Npr. Terra(onaj mali vrag od psa koji živi u Puli sa mojima) se kupa s ogrlicom jer je moraju nekako držati

Je, na avataru je Bonnie. Ona uvijek ispadne slatko i mazno na slici, pa se ni ne vidi što u tom trenu radi. Kad je slikana fotkica za avatar, trgala je igračku svim silama.

Baš zbog te duge njuškice uvijek izgleda mršavo(kad joj ljudi gledaju samo njušku, a ne i trbuh), pa joj nitko ne može odoliti kad žica. Ja sam se u subotu skoro posvađala s prijateljima na roštilju jer joj nisu prestajali davati hranu. Ja joj nikad ne dajem začinjeno, ali mislila sam si da je takav roštilj jednom godišnje, pa neće joj puno štetiti, a bit će jako vesela. I stvarno, baš je bila sretna i svakoga je užicala barem jednu kobasicu. Posljednju je išla zakopati. Kad sam na kraju zbrojila, nitko od ljudi na roštilju nije pojeo koliko ona, pa sam se bojala da će joj biti muka, ali nije. Bila je sva sretna.

Evo još jedne smiješne slike. Nekad, kad spava, malo joj viri jezik vani.

Dee Dee · Senior Member

Kako si stavila takakv avatar? Ja silno želim drugačiji avatar, a takav lkakav ja hoću imam među My pictures, a ne ovdje. Reci mi preko Messagesa kako si stavila takav avatar, a sada na temu:

Gledaj kako je sretan. Jedino joj se ne sviđa kupanje. Očito jo. Kako je meeeedenaaaaaa. Hajde čujemo se. Neka mi netko stavi je'l smijem staviti Noinu Arku u linkove na mome blogu?

Livia · Senior Member

Dugo se nismo javile.

Dee Dee, nadam se da si dobila moje objašnjenje o postavljanju avatara. Poslala sam ti ga privatnom porukom tu na forumu.

Mi smo bile u Puli za vikend, pa smo otišle i do djeda da pomognemo u vrtu. Ja se u agrikulturu ne razumijem, ali je Bonnie pokazala veliku radišnost

Pomogla je okopati korov:

Nije baš shvatila što je korov, a što mrkvica, ali nema veze:

Onda je uživala u vrtu:

Na kraju napornog zemljoradničkog dana je zaspala na djedovom dvosjedu:

Mi smo planirali ostati u Puli malo duže, ali su iskrsle neke obveze, pa smo se trebali vratiti. Do posljednjeg trenutka sam odlučivala da li da je ostavim u Puli jer je u Zagrebu pakleno vruće, a ja se vraćam dolje već za 2 tjedna. Na kraju je odluku donijela Bonnie. Kad me je vidjela da se pakiram, pogledala me ispod oka i otišla u drugu sobu kod svojih prijateljica Terre i Daffy. Kao da mi kaže: "idi se ti kuhati na asfaltu, a pusti mene na godišnjem odmoru".
Sad zivkam 5 puta dnevno da vidim kako je jela, šta je radila, a roditelji me uvjeravaju da uopće ne pita za mene i uživa sa svojim čoporom. Tješi me to da je njoj ipak bolje tamo, ima svoje prijateljice, dvorište i duge šetnje po šumi, ali je meni sad teško. Probudim se u vrijeme šetnjice, pa mi fali moja mišica. Čak sam prekjučer otišla sama u šetnjicu iz navike. Ipak, ovdje bi se jadnica skuhala, a u Puli spava pod klimom kad joj je vruće. Izdržat ću dva tjedna bez Bonice kad znam da sam donijela odluku za njeno dobro.

Ulla · Senior Member

Ha, ha, kako mi ovi zemljoradnički poslovi djeluju poznato.

Kako moja ljubimica voli kopati rupe i kidati grmove koromača ili stare osušene listove perunike i grmlja, onda lijepo kad se čisti vrt na Braču od korova, samo lijepo pozovem Ullu da mi pomogne u čupanju korova Ona se lijepo zabavlja, a meni super počupala

Livia · Senior Member

Pozdrav s mora od Bonice i mene!

Joj, što su ti račići zanimljivi! Prebrzi su, pa nisam još ni jednog uspjela uloviti(na Liviino oduševljenje jer ona ne voli kad gnjavim druge životinje, ali ja ipak ne odustajem od lova na morsku "divljač" kad ona okrene glavu).

Ana · Guru

He he, bas vam je lijepo! Pazite samo da ne ulovite kojeg morskog jeza umjesto ribice...
Zapravo, ja sam vidjela jako puno pasa kako se kupa i gaca po plicaku, a nisam nikad cula da se itko zali da mu je pas stao na jeza - jel' se to dogadja? Ili su njihove sapice dovoljno tvrde da im nista ne bude? Ipak, izmedju prstiju... zvuci bolno... brrr!

Pusa Bonnie od Wendy i poruka: ako nadjes kojeg racica na rivi, pritisni ga nosom i drzi, inace ce zbrisati u sekundi, a zna i ustipnuti! Gadovi mali.

Livia · Senior Member

He, he. Nisam ni ja nikad čula da je pas stao na ježa. Ovdje kod nas ih nema u plićaku. Mislim da su ih ljudi bacili malo dublje da ne bi stali na njih. Već na metar-dva od obale ih je puno dno.

Nego, baš sam počela hvaliti Bonicu kako više ne bježi. Hm, jutros je pojurila nešto u šumi i nije je bilo punih sat vremena. Opet frka-panika, dozivanje i njeno ignoriranje naših poziva(a čujem da štekće u blizini i mora da čuje dozivanje). Vrag obični.
Upravo leži pored mene mrtva umorna. Jedva se popela uz par stepenica.

Nije ni ona više mlada curica koja može trčati sat vremena bez da je zabole mišići. Ah, što se može. Već sam se navikla na te njene "izletiće", pa se ni ne uzrujavam pretjerano.

Ulla · Senior Member

He, he kako mi to hvatanje "morske divljaci" nesto poznato zvuci

Evo ja i Ulla vec dva tjedna na Braću (doduse ja sam 2 tjedna, a Ulla od Uskrsa) i nas dvi svako jutro idemo na kupanje. I to se svede na to da joj samo nadjem kamenitu valicu medju kojom moze traziti ribice i nema straha da cu je loviti po okolnim plazama. Ona samo hipnotizirano kruzi oko tih kamenja u plicaku i ceka ribicu, a ja se lijepo kupam. I ja isto kazem sva sreca da ribice brže, pa je jako loš lovac. Ovako je bolje, Ulla se zabavlja, a sve ribice žive na broju

Livia · Senior Member

Nikako da stavim neku noviju sličicu. Malo sam zanemarila ovaj topic (stid me može biti!

).
Samo par dana nakon onog jurcanja za srnom u Šijani (to je jedna park-šuma u Puli, pa nije mogla ni otići predaleko) Bonnie je pobjegla za srnom na selu kod mog djeda. I opet sam se živa pojela jer sam bila sigurna da je prešla cestu i otišla daleko u šumu. Kod djeda na selo idemo redovno, nikad joj nije palo na pamet da ode, ali taj dan smo imali peh nad pehovima: srna je došla direktno u djedovo dvorište(jadnica, sigurno je tražila malo vode jer je bila strašna suša). Naravno, Bonnie se sama vratila, ali smo je tražili i čekali i dozivali i pojeli si živce... punih 8 sati! To joj je treći put da je jako dugo izbivala. Ove njene izlete u Šijani više ni ne računam jer se brzo vrati ili je mi nađemo pošto to nije neka ogromna šuma, a kad smo u Puli, tamo šetamo svaki dan, i već napamet znam svaku stazicu.
Tko će predvidjeti taj njen nagon?! 100 puta bude dobra i hoda uz nogu, pa 101. put zbriše na izletić. Zato mi je žao vezati je kad 100 puta to nije potrebno.
Ali, eto, ona je jedna pametna curka koja se uvijek zna vratiti.
Evo i jedna novija sličica(od prošlog tjedna):

Princeza na zrnu graška. Ležaj mora biti što mekši

Livia · Senior Member

Danas smo kupili novi fotić i moramo se odmah pohvaliti da smo jako lijepi na novim sličicama: