Izrečena je prva zatvorska kazna zbog mučenja kućnih životinja. 'Mostrum s Peščenice' dobio je pet mjeseci jer je svog psa premlatio do smrti željeznom šipkom i vilama.
ZAGREB - Ostoja Babić osuđen je u petak na Općinskom sudu u Vrbovcu na pet mjeseci bezuvjetnog zatvora zbog mučenja životinje, javlja Obiteljski radio.
To je u Hrvatskoj prvi slučaj kažnjavanja zbog mučenja i ubijanja kućnih životinja zatvorskom kaznom, priopćila je udruga Prijatelji životinja.
U udruzi smatraju kako je apsurdno što je Babić kažnjen jedino po Kaznenom zakonu, koji za slučajeve teškog zlostavljanja i mučenja životinja predviđa novčanu kaznu do 150 dnevnih dohodaka ili kaznu zatvora do šest mjeseci, ali ne može biti kažnjen zbog kršenja Zakona o dobrobiti životinja.
Naime, postojeći Zakon o dobrobiti životinja, koji bi trebao štititi životinje, nema kaznenih odredaba za ovakve zločine, navodi udruga.
Prijatelji životinja smatraju neshvatljivim što zakon nigdje ne propisuje doživotnu zabranu držanja bilo koje životinje zlostavljačima, zbog čega Ostoja Babić nakon izlaska iz zatvora može nabaviti novoga psa i ponoviti zločinački čin zbog kojega je osuđen.
'Monstrum s Peščenice', kako su ga prozvali mediji, priznao je da je 4. prosinca 2004. premlatio do smrti svojega psa željeznom šipkom i vilama. Policajac, kojeg su pozvali susjedi, skratio je muke životinji hicem iz pištolja.
Ostoja Babić izjavio je da je odlučio ubiti jednoipolgodišnju kujicu zato jer 'nije valjala', odnosno jer nije lajala na prolaznike nego im se veselila, a i cvilila je dok ju je držao na lancu.
i druga verzija clanka:
27.01.2006. Povijesna presuda u Hrvatskoj u sudskom postupku protiv Ostoje Babića Mučitelj i ubojica psa osuđen na pet mjeseci zatvora!
- prva izrečena zatvorska kazna za kazneno djelo mučenja kućnih životinja u Hrvatskoj - prva izrečena kazna za kazneno djelo mučenja životinja u Gradu Zagrebu - potrebna hitna promjena Zakona o dobrobiti životinja
Sutkinja Jasna Zoretić izrekla je danas, 27. siječnja 2006. na Općinskom sudu u Vrbovcu povijesnu presudu u Hrvatskoj u sankcioniranju zlostavljača životinja, osudivši Ostoju Babića na bezuvjetnu zatvorsku kaznu od pet mjeseci zbog kaznenog djela mučenja životinja. Ova presuda predstavlja presedan, jer u Hrvatskoj još nitko nije kažnjen zatvorskom kaznom zbog mučenja i ubijanja kućnih životinja!
Apsurdno je da je Babić kažnjen jedino po Kaznenom zakonu, koji za slučajeve teškog zlostavljanja i mučenja životinja predviđa novčanu kaznu do 150 dnevnih dohodaka ili kaznu zatvora do šest mjeseci, ali ne može biti kažnjen zbog kršenja Zakona o dobrobiti životinja. Naime, postojeći Zakon o dobrobiti životinja, koji bi trebao štititi životinje, nema kaznenih odredaba za ovakve zločine, čime se zlostavljači životinja ohrabruju na mučenje životinja s obzirom da, zbog manjkavosti Zakona, za to neće morati snositi odgovornost. Također, neshvatljivo je da zakon nigdje ne propisuje doživotnu zabranu držanja bilo koje životinje zlostavljačima, zbog čega Ostoja Babić nakon izlaska iz zatvora može nabaviti novoga psa i ponoviti zločinački čin zbog kojega je osuđen.
'Ja sam veliki ljubitelj životinja. Ako sam pogriješio, to je zato što je ona zavijala.'
Ovom rečenicom 'monstrum s Pešćenice' pokušao je opravdati svoj čin, priznavši sudu da je 4. prosinca 2004. premlatio do smrti svojega psa željeznom šipkom i vilama dok joj nije pukla lubanja i dok nije gotovo cijela iskrvarila.
Njegovi su susjedi pozvali policiju nakon što su oko sat vremena slušali cviljenje psa i nakon što su vidjeli u dvorištu Ostoje Babića kako netko zamahuje velikim predmetom i udara psa. Kujica se je od siline udaraca i neizdržive boli uspjela istrgnuti s lanca i šepajući preći cestu kako bi potražila spas u susjednom dvorištu, pokušavajući se sakriti od mučitelja. Ostoja Babić je krenuo za psom sa sjekirom u ruci, ali se zaustavio na cesti kako bi pitao susjeda da li bi on, kao student veterine, mogao ubiti psa. Nesretna kujica je, već potpuno malaksala i omamljena od udaraca, pala i umirala u mukama. Kako je, prema navodima svjedoka, bila unakažena, potpuno krvava po cijelom tijelu, a na glavi joj je nedostajao komad čeone kosti veličine pola dlana, dok joj je iz velike rane istjecala moždana tvar, policajac joj je skratio muke hicem iz pištolja.
Ostoja Babić izjavio je da je svjesno odlučio ubiti jednoipolgodišnju kujicu zato jer 'ništa nije valjala', s obzirom da se veselila prolaznicima, a cvilila je dok ju je držao na lancu. Također, izrazio je nezadovoljstvo što mora dolaziti na ročišta, jer ga boli noga i teže hoda pa se osjeća kao da je 'pretučen kao pas'. Nužno donošenje novog Zakona o dobrobiti životinja!
Udruga Prijatelji životinja reagirala je na ovaj zločinački čin prosvjedom ispred kuće Ostoje Babića i pokretanjem potpisivanja peticije za njegovo najstrože kažnjavanje, a za koju je u samo tjedan dana prikupljeno preko 2400 potpisa, koje je Udruga predala Općinskom Državnom odvjetništvu Grada Zagreba.
Kažnjavanje Ostoje Babića zbog monstruoznog zločina kojeg je počinio, prvi je slučaj sankcioniranja zlostavljanja životinja u Zagrebu i jedan od rijetkih u Hrvatskoj. To je ujedno i povijesni trenutak, kojim bi se kažnjavanje zločina nad životinjama trebalo uvriježiti kao uobičajena praksa u Hrvatskoj, s obzirom da su zlostavljači životinja opasni za cijelu zajednicu u kojoj žive.
Stoga kao udruga smatramo nužnim hitno donošenje novog Zakona o dobrobiti životinja koji će propisivati visoke kazne za mučenje, zlostavljanje i ubijanje životinja te trajno zabraniti držanje životinja zlostavljačima i ubojicama životinja.
-- Edited by Lorelei at 19:41, 2006-01-27
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
ma prestrasno!!joooj ja bi ga...ma necu ni rec!ali samo cu rec da je kazna definitvno preblaga,al veeeliki napredak je sto je opce osuden!al ajde sto i irena kaze--bolje ista nego nista! samo necemo sad moc cijeli zivot ic tim principom bolje ista nego nista!nadam se da ce nase pravosude bar malo evoluirat
__________________
All of my memories keep you
near, your silent whispers,
silent tears.
Together in all these memories
I see your smile.
All the memories I hold dear.
Gospodinu Babiću želim ugodan boravak u zatvoru i da se provede bar malo poput kujice koju je umlatio. tek da mu dođe do svijesti kako joj je bilo dok ju je masakrirao
btw, ste vidjeli jucer u Jutarnjem pricu o bakici koja je tek rodjene stence svoje kujice isla ubaciti u vrecu da se podave, susjedi su culi uzasno cviljenje i pozvali policiju i inspekciju, ovi su dosli i nasli stravicnu scenu. Stenci su jos bili zivi, mama je na kratkom lancu uzasno zavijala za djecom, a baka je rekla kaj da ona radi s njima. Najveci je sok veterinarski inspektor, koji je na to rekao: to se stalno dogadja, gospodja nije imala srece jer su bili glasni!!! I to kaze INSPEKTOR, koji bi kao trebao kontrolirati kako se provodi zakon o dobrobiti zivotinja i sve te papirnate deklaracije. Imam dojam da najveci monstrumi rade bas u toj inspekciji
Čitao! Je a kaj bu baka sa štencima, treba to rješavat. Piše da se htjela i kujice rješit, jer je ionako samo briga. Ma mislim grozno! Al uopće se ne čudim, jer kad sam prošle godine u proljeće počeo radit u jednom vrtiću i tako pričam neš sa jednom kuharicom, kak ona ima mačke i kak bude se jedna okotila i kaže: ja to sad trebam sve podavit (misleći na mačiće). Ja je pitam da zašto ih ne sterilizira? Da ko bu to platil, nema ona novaca....pa joj kažem da udruge financiraju sterilizacije i da to može obavit besplatno, jeee da kaj je ja zajebavam, ovo ono..... eto, ja sam ostao šokiran koliko ljudi mogu imati primitivne stavove prema životinjama. A da ne pričam da me godinu dana svako malo ispitivala da kak ja to pse držim u stanu, da to ona nikak nemre shvatit i da je psu mjesto na lancu.
Baka Bara pokušala ubiti i zakopati sedam štenaca Piše: Tina Radić Foto: Davor Pongračić --------------------------------------------------------------------------------
Policija pozvana zbog cviljenja psića ubačenih u vreću s vodom i ostavljenih da se uguše
Mještane sela Ribnica nedaleko od Velike Gorice šokirala je okrutnost 73-godišnje Bare Brhanić, koja je namjeravala sedam tek rođenih malenih štenaca ubaciti u vreću punu vode, ugušiti ih i zakopati u dvorište.
Bespomoćno cviljenje koje se čulo iz Barine štale susjedi nisu mogli slušati pa su pozvali policiju i veterinarsku inspekciju. Štenci se sada nalaze u veterinarskoj stanici, ali bez blizine njihove ili zamjenske majke sudbina im je neizvjesna.
Bačene u štalu, štence je Bara nakon dolaska policije premjestila u dvorište, dok ih je majka Lora udaljena nekoliko metara od njih dozivala stravičnim zvucima, pokušavajući se istrgnuti sa samo 30-ak centimetara kratkog željeznog lanca.
Prijašnju Lorinu djecu, koju je donosila na svijet i dvaput godišnje, nitko nije spasio te su završili ugušeni, pod zemljom.
Stavila sam ih u vreću i namjeravala zakopati u zemlju, a kaj ću drugo, rekla je Bara koju očekuje prekršajna prijava zbog ubojstava pasa - Stavila sam ih u vreću i namjeravala zakopati u zemlju, a kaj ću drugo? Ne znam kaj bi’ s njima. I Loru sam htjela maknuti, ali ne znam kako. Rekla sam zetu, koji je lovac, da on to napravi, ali ne želi. On je za svojim psom, kojeg su otrovali, plakao danima - ispričala je Bara, nimalo uzrujana.
- Lora mi je samo briga, ništa drugo. Draga je ona, djeca je vole, ali ne volim da skače po meni. Stalno laje pa i na vrapce. Jedino je dobro što se ne moram bojati provalnika - rekla je Bara.
Prema Zakonu o zaštiti životinja dužnost je svakog vlasnika da kontrolira razmnožavanje, a zbog njezine okrutne namjere da se riješi štenaca i već počinjenih ubojstava uslijedit će prekršajna prijava veterinarske inspekcije i Udruga za zaštitu životinja.
- To je realnost i obično se to radi tako da nitko ne zna, ali ova sirota starica nije bila te sreće - hladno je izjavio veterinarski inspektor Tihomir Babić.
Sto je dalje bilo s Lorom i njezinim bebama? Vjerojatno ce vas veseliti da cujete da su spaseni od svoje prijasnje vlasnice, a prezivjela su cetiri stenca. Cijela akcija se mogla pratiti u realnom vremenu na forumu "Sapice", jer je upravo brzom reakcijom jedne njihove korisnice cijelo spasavanje pokrenuto i provedeno.
Stence je odmah nakom prijave preuzela Veterinarska stanica Velike Gorice, a mama Lora im se pridruzila cim su je "Sapice" izvukle od "sirote starice". Cetvero beba i mama se sad oporavlja na privremenom smjestaju i traze stalni dom.
I, ako vam se cini da u svemu ovome bas ne osjetite moje odusevljenje, to je zato sto su, naravno, nakon pocetne krize i sloge u samoj akciji spasavanja, pocele zlobne primjedbe i prepucavanja. Noina arka je ponudila smjestaj za Loru i bebe na Veterini, ali smatra se da je to ucinila samo zbog medijske slave i vlasitog probitka, a smjestaj koji nudi je ionako nedovoljno dobar za ovu psecu obitelj. Kavezi na Veterini su tijesni i manje-vise isti kao u sinteraju pa pesica nece biti smjestena tamo da se njezine patnje ne nastavljaju bez potrebe. (Morala sam se jako ugristi za jezik da im ne predlozim da pokusaju u Esplanadi, ali eto, trudim se...)
U svakom slucaju, ova prica je zavrsila dobro, a tisuce takvih nece zavrsiti nikada. Jedina pozitivna stvar u ovome mi se cini da bi mogla biti cinjenica da su zvukove mucenja zivotinja ipak prijavili susjedi, dakle ne prolazi bas svaka okrutnost nezapazeno i "pod normalno". Za jedno 500 godina ce mozda biti bolje...
Super, super, super!!! Jako sam sretna. Ti ce klinci i mama sigurno biti brzo udomljeni kad su vec dobili toliku medijskuj pozornost. Steta je sto se udruge medjusobno prepucavaju i optuzuju kad rade na istom, zajednickom cilju. To u javnosti stvara sliku o 'posvadjanim babama' koje se gleda s podsmjehom, sto im umanjuje javnu podrsku.
Naravno da je blesavo u javnosti rjesavati razmirice na osobnom nivou (isto vrijedi i za svaki forum), a ni prepucavanja zasad nema, jer u ovom slucaju (jos) nije nitko iz NA rekao ni rijec. Osim toga, "Sapice" nisu udruga, nego skupina (uglavnom) dobronamjernih ljudi koji, izmedju ostalog, katkad poduzimaju ovakve akcije pomoci zivotinjama u nevolji.
Kad se pokrenulo ovo s kujicom Lorom, "Noina arka" im je ponudila smjestaj za psecu obitelj u stacionaru na Veterini, ali su ga oni odbili iz ranije spomenutih svojih razloga, i odlucili preuzeti sav posao smjestaja i zbrinjavanja pasa na sebe. Organizacija je prilicno dobra, skupilo se dosta novca, hrane i potrepstina, jedini problem je u tome sto vec treci dan traumatiziranu kuju sa stencima u kriticnom stanju vozikaju od jedne do druge neodgovarajuce lokacije, i nikako da je negdje sigurno i mirno smjeste. Buduci da su pomoc NA javno odbili, a imaju i dovoljno novaca za hotelski smjestaj (ovaj put ne mislim na Esplanadu), ne razumijem sto sad misle da izvode.
Medjutim, smeta me jedna druga stvar: danas su opet poceli izvlaciti "Noinu arku" u kontekstu "Aha, sad se vidi da su oni ionako nudili pomoc samo zbog novinara, jer vidis, mi smo jos uvijek u gabuli s ovom pesicom, ali oni nikako da nas nazovu..." E sad, kad to kazes nekome tko nema pojma da su oni dva dana ranije eksplicitno rekli da im smjestaj, koji im je ponudila NA, nije dovoljno dobar i da ne zele tamo staviti Loru i bebe, ispada stvarno NA jedna "ruzna i zlocesta" udruga, a oni siroti patnici. Naravno, ako dodatno zanemarimo cinjenicu da je sama izjava potpuno nelogicna: "NA nam nudi smjestaj, ali nikako da ONI NAS kontaktiraju da im dovedemo pse." Hello?!
Uza sve ovo, za Loru i stence su u medjuvremenu skupili oko 2000kn u novcu i potrepstinama, dok sticenici "Noine arke", smjesteni na toj istoj Veterini koja "Sapicama" nije dovoljno dobra, mogu samo sanjati o takvim iznosima - pogotovo za svakog od njih ponaosob.
Vrlo, vrlo ruzan osjecaj izaziva u meni cijeli taj cirkus oko Lore i beba, ali tamo se nisam ukljucila u raspravu jer bih, naravno, bila debelo off-topic (sto su i oni sami u topiku o Lori, ali, molim, to je njihov forum), a i ne zelim zaostravati odnose s cijelom tom skupinom ljudi, jer je "Noina arka" ranije uspjesno suradjivala s njima i sudjelovala u zajednickim akcijama. (Na primjer, spasavanje pasa iz Susina i sl.)
Ako netko od iskusnijih clanova NA, po mogucnosti hladnije glave od mene, moze i zeli komentirati ovu situaciju i odgovoriti na optuzbe, mozda ne bi bilo lose da im se javi. S druge strane, to bi tek izazvalo nove optuzbe i uvrede, pa je mozda bolje presutjeti i otrpiti... No, dok sam u toj dvojbi, ili dok netko ne predje granicu krajnjeg neukusa i nepristojnosti prema NA, ja sutim.
U svakom slucaju, pokazala se itekako tocna stara poslovica "Pomozi sirotu na svoju sramotu".
Kolko god to nama stravično izgledalo, to se stalno događa. Moja frendica koja je išla sa mnom u razred i živi na selu ima tri kujice male pasmine. Njihova je politika da su kujice bolje jer se ne skitaju i privrženije su. Očito im je puno dati lovu za sterilizaciju, a kujice se naravno tjeraju svako malo. E pa sad si izračunajte koliki su to štenci pobacani u vodu. Ja naprosto ne mogu zamisliti koji to bolestan mozak može napraviti. I što je najčudnije oni te svoje kujice vole, dobro se brinu za njih ništ im ne fali. Naravno ak izuzmemo taj horor prema štencima. Al to su vam ljudi sa sela. Takav mentalitet i nemreš ti tu niš napravit. Ja sam ih pitala zakaj ih ne steriliziraju, al njima je to bilo tak smješno pitanje... Ko da je normalna stvatr da se kuje kote i štenci se bacaju u vodu. Još sam ja ispala čudak. Tak da se neću više mješati. Ja osobno to nemogu shvatiti, ali činjenica je da takve ljude nemreš promjenit.
Zara wrote:...ali činjenica je da takve ljude nemreš promjenit.
Mozes. Zakonom u kojem je kazna za ubojstvo stenaca znacajno visa od sterilizacije kuje, i vrlodosljednim provodjenjem istoga. Sto mislis, zasto to (vise) nije tako normalna i uobicajena praksa u npr. Svicarskoj? Zato jer su Svicarci sustinski bolji ljudi od Hrvata? Ili zato sto ih boli kad ih se lupi po dzepu? Problem u ovoj prici uopce nije baba Bara, nego veterinarski inspektor, sa stavom kojeg ima, s izjavom koju je dao, i s tim sto nece podnijeti prekrsajnu prijavu, koju onda nitko nece procesuirati, itd...
Ako i ne mozes promijeniti okrutnost onoga tko ubija zivotinje jer ne zna kaj bi s njima, ali mozes uciniti da mu prisjedne sto to radi, pa tako dok ne prestane. I mozes svakom ovakvom pricom senzibilizirati javnost za cinjenicu da nije normalno i prihvatljivo da se to radi, i mozes educirati sljedecu generaciju.
Ponavljam, mrcvarenje ovih stenaca i zavijanje kujice su prijavili susjedi. Znaci da bar jos nekome u tom selu nije normalno da se to tako radi. Pa jedan po jedan...
Nadam se da će biti kako kažeš. Meni je žalosno to da ako ti ljudi i prestaju ubijati štence, to neće biti zato jer su shvatili da to nije u redu, nego zato da ne plate kaznu....
Zara wrote:Meni je žalosno to da ako ti ljudi i prestaju ubijati štence, to neće biti zato jer su shvatili da to nije u redu, nego zato da ne plate kaznu....
Je, tu se slazemo 100%. To jest zalosno, ali je jedini nacin, bar za prvi korak. To je ono sto i hocu reci: starija generacija ne ubija jer se boji kazne, mladja se isto boji kazne, ali pocinje shvacati da to i stvarno nije bas OK, treca pocne od "nije OK, a i kaznu bi mogli platit", a cetvrtoj je vec stvarno jasno da je ubijanje lose i zabranjeno, itd. (kazna ostaje za svaki slucaj).
Do vrlo nedavno (u usporedbi s ukupnom duljinom ljudske povijesti) je bilo isto tako normalno ubijati druge ljude, neposlusne zene, zensku djecu i sl.; robovlasnistvo je bilo najnormalnija stvar, zene nisu imale pravo glasa, roditelj je smio zlostavljati svoje dijete itd... pa danas to ipak vise nije normalno (daleko od toga da se ne dogadja, ali ne prihvaca se kao normalno, i zna se da je zabranjeno).
Jasno je da bi samo drakonske kazne mogle nesto promijeniti, samo bojim se neceg drugog: Hrvatska ima dosta dobre zakone, prepisemo mi puno toga iz EU, ali sto je s realizacijom? Tko bi zlotvore prijavio i tko bi ih kaznio? Pa pogledajte te vet inspektore, ne samo ovoga koji je bio kod bake Bare, ima jos puno takvih. U tu profesiju valjda idu oni koji nisu uspjeli kao veterinari.
Vlasnica skloništa za neželjene greyhounde ostala je doslovno začarana nakon što je autorica romana o malome čarobnjaku udomila psa iz skloništa i tom prilikom darovala ček od 1000 funti.
Celia Fernie nije shvatila o kome je riječ kada se pojavila spisateljica u pratnji obitelji, predstavivši se prezimenom svoga supruga kao - gospođa Murray.
-Vrlo draga žena dogovorila je posjet našem azilu kako bi udomila ženku greyhounda, s namjerom da nađe društvo svojem Jack Russell terijeru Butchu - piše Celia Fernie na internetskoj stranici skloništa za napuštene pse. - Postavili smo joj uobičajena pitanja o uvjetima u kojima će pas živjeti, veličini vrta i ograde i o tome koliko će vremena psi boraviti sami. Odabrali su kujicu koja se odlično slagala s Butchom.
Vlasnica azila ubrzo se uvjerila kako četverogodišnju ženku greyhounda po imenu Sapphire daje u dobre ruke, tim više što 'Mrs Murray' ima mogućnost raditi kod kuće. Umjesto donacije od 30 funti, koju budući udomitelji nisu obavezni ostaviti, spisateljica za koju se vjeruje da posjeduje više od 545 milijuna funti, ispisala je ček na pozamašnu svotu potpisavši se 'JK Rowling'.
Uskoro su stigle i prve slike iz novoga doma malene Sapphire.
"Gospodina" Babića bih ja uzela u ruke...ne bi mi trebale vile da mu dam što mu pripada... I o njegovim susjedima treba razmisliti,slušali su i čekali SAT VREMENA?!?!?! Svaka čast policajcu koji je kujici prekratio muke.Dobar čovjek nije imao drugog izbora...
Što se tiče utapanja i davljenja i ostalih načina eliminacije malenih psića i mačića,to je na našem ogulinskom području redovita pojava,nažalost.Strahovito se oko toga živciram.Što mogu poduzeti? Kome tužiti?