Zaboravimo li na saptaca psima (ja sam tek nedavno naletjela na njega, povrsno procitala sajt i implementirala jednu njegovu metodu oko hodanja na lajni [koja radi!]), i dalje ne vidim sto je to toliko krivo od pobrojanih stvari.

1. nema spavanja na krevetu - potpuno se slazem. ukoliko udomitelji odluce da ce pas spavati na krevetu, vrlo ce ga jednostavno navuci na taj "porok". obrnuto je grozno. otkad se meni dogodilo da mi prigovaraju radi jednog krasnog pseta koje je dva mjeseca spavalo samnom na krevetu, vise to ne radim.

2. pas ne jede suho - eh, ne mozemo bas na konzervama i kuhanome zivjeti, bez imalo dehidrata... ja sam se na svom prvom psu lomila, ali kad mu ponudim tri razlicita dehidrata, on na sve napravi gadljivu facu i zica naokolo cokoladu, pastetu, meso...prase razmazeno. nije mu kruna s glave pala kad je nakon dana "gladovanja" (citaj: nedobivanja klope iz tudjih tanjura) pojeo kuglice.
nije problem u nasim vlastitim psima; treba uzeti u obzir da vecina udomitelja, barem na prvu, dok im se prasci pasji ne uvuku pod kozu, nije spremna nakuhavati se precesto: ili nemaju vremena ili nemaju volje. ili ne znaju kuhati (ima i toga )

3. obavljanje po stanu - nazalost, ja ne znam koja druga metoda, osim priblizavanja nosa nevolji na podu i spotanja, radi
perzijska macka moje none svoja je dva macica na taj nacin naucila da nema obavljanja van kutije s pijeskom - dapace, bila je grozna - tunkala im je nos u kakicu

4. skakanje na stol - to nije opcija. nikad.

5. hodanje na lajni - najtezi dio. ali: nema natezanja, nema motanja oko stupova. najveca greska su fleksice. fleksica je okay ako paralelno sa psom vjezbate hodanje na normalnoj lajni.

6. voda iz zahoda - mislim da ne treba dodatni komentar.

7. zicanje hrane - osim sto nije dobro za zeludac, pas se s vremenom sve vise penje po ukucanima (i gostima, a tek onda vidite da ste u problemima). ljudi su skloni hraniti pse svime i svacime, a ne znaju kakva je tolerancija u pasa na pojedinu vrstu hrane. svrco je recimo dobio komadic cokolade od bake i dozivio anafilakticki sok. takav da smo ga jedva spasili.

8. unistavanje stvari - tu sam pobornik novina. sto god da se unistava, zaprijetite se novinama. ili lagano novinama po riti ako pred vama i dalje unistava to sto ste upravo zabranili. sve je to igra (nad)moci.

9. pas nazalost nije za sve. iz jednostavnog razloga sto neki ljudi ne mogu izaci sa sobom na kraj, a kamoli s djecom ili psima. svatko jednog dana dodje do tocke u kojoj je sposoban odgajati. nekome treba vise, nekome manje.

nazalost, kad se pas cuva, morate imati na umu da ga ne odgajate za sebe, vec za nekog drugog. a ako zelite sto kvalitetnije udomljenje i sto manju sansu da se pas vrati, morate malo poostriti kriterije.
s psima se sve svodi na to tko je vodja copora. testirat ce vas i testirati. bitno je ne dati se. i NIKAKO NE TUCI PSA ZA SVAKU SITNICU. lupanje po guzi ili po nosu, onako ovlas, vise simbolicki nego da boli, po meni je u redu. novine su super stvar za tu svrhu. s njima ne mozete nikoga razbiti.

kljuc odgoja, ne samo pasa, je DOSLJEDNOST. nema triput ne, dvaput da. ako neko ponasanje nije pozeljno, onda nije pozeljno. nikad. ne moze nesto biti nedopusteno u 10:30, a u 11:25 sad odjednom moze.

svaki je pas individua i njegov odgoj morate prilagoditi.
charli je vrlo plasljiv i s njim se mora jako jako njezno. najsitnije povisenje tona kod njega uzrokuje paniku. svrco je pak mali bezobraznik. nesto mu zabranim, posjednem ga i drzim mu bukvicu, a on, prasac, skoci i pokusa me gricnuti za nos. e pa zaista... onda se pravim stroga, korim ga i trudim se da ne puknem od smijeha a luna...to je bilo strasno... prvih mjeseci imala sam dojam da smo nas dvije izgubljen slucaj. bilo je tu i ozbiljnih stvari, i pucala sam od bijesa, i ona je bila ljuta na mene...ali nema popustanja. uporno sam je vracala natrag na mjesto i ajmo ispocetka. s njom mi je puno pomogao odlazak u skolu.
dakle, doma tri pesa i sa svakim razlicit pristup.

ja ne razumijem kako se pas vraca. za mene to ne postoji. uzmes i onda se trudis da se dogovorite. nema vracanja. nema predaje. jer ako ste se dopali jedno drugome prvi put, uz malo strpljenja i stvari koje vam se cine nepremostive jednog dana - samo nestanu. i vama ostane ono sto ste prvi put snimili: prekrasan pas koji kao da je stvoren za vas


-- Edited by Amarra at 00:27, 2008-04-09

uf uf vidim ja raspisali se vi.. ajde da vama teta Lorelei kaže neke stvari..

Kroz moj stane i moje ruke ( kao i ruke mojih ukućana - što nekad može pomoći a nekad odmoći ) prošlo je dosta životinja u zadnjih godinu i pol, skoro dvije ( točnije, trenutno je 11-ti pas kod mene ). Dolazili su mi štenci, mladi i odrasli psi. Većina iz programa ranjenih, kuje u tjeranju, skotne kuje, bolesni psi ili primjerice udomljeni pa vraćeni ( konkretno pas udomljen kao štene i vraćen nakon 3 godine - zamislite koji je to šok bio malom biću ).

1. )  Ukratko - sve što vam je potrebno jest  vrijeme i strpljenje. Pas vam obično dolazi iz kaveza. Navikao je gledati jedne te iste ljude, ići van u otprilike isto vrijeme, dobivati hranu u određeno vrijeme, kretati se stalno po istom području, samim time navikao je i na više - manje iste mirise. Također je navikao da će nuždu obaviti u kavezu ukoliko ne izdrži do sljedeće šetnje i da se nitko neće ljutiti na njega zbog toga, već će samo onaj dvonožac koojeg vidi svaki dan počistiti.  Mjesecima se ( a ponekad i godinama ) privikavao na takav način života. Odjednom - BUM ! - totalni preokret. Dolazi u veeeliki kavez, u kojem nije hladno i mračno, ne puše vjetar. Čak je i ugodno, ima više mjesta, mada su mirisi skroz čudni. Hrpa nepoznatih ljudi hoda oko njega, pričaju mu stalno nešto i uporno traže od njega nešto. Jadna životinja ne zna ni gdje je ni što se događa, tko su ti dvonošci, zašto su tako glasni, hoće li mu nauditi ili će ipak sve bit dobro. Neke se brzo prilagode ovakvom boljem životu, no neke su u popriličnom šoku i jednostavno ne znaju što se događa. Nemojte ih još više izlagati stresu tražeći od njih da odmah izvršavaju vaše naredbe - nisu koncentrirani i ne razumiju što želite od njih, samo još više podižete njihov stres ljuteći se na njihovu " neposlušnost". Stavite se u njihovu poziciju, igrajte njihovu ulogu, sve će vam biti jasnije.

Dakle pri ulasku u stan :  Pustite psa na miru da sve pošnjofa.. Oni upoznaju svijet preko mirisa i nemojte ih ometati u tome. Uostalom šnjofanje ih smiruje. Nakon što su pošnjofali sve što ih zanima, doći će polako k vama. Nemojte vikati, raditi nagle pokrete, natjeravati ih po stanu.. Pustite nek dođu vama i ponjuše i vas, upoznajte se. Uvijek prvo dajte nek vam ponjuše ruku a tada nježno krenite maziti s donje strane glave, dakle ne iznad da ih ne bi uplašili. Uglavnom ne znamo cijelu njihovu povijest, dakle ne znamo je li ih netko tukao, ili na bilo koji način zlostavljao. Nagli pokreti kod većine životinja izazivaju neugodu, strah i pokušat će pobjeći kako bi izbjegli kontakt s nečim što se naglo diglo iznad njih, pogotovo ako su naučili da kontakt s tim čudom vrlo često boli. Nemojte se derati ili uopće biti glasni pri dolasku životinje, ukratko ne činite ništa što bi vas u sličnoj situaciji uplašilo.

2. ) Nadalje, učenje životinje da spava na krevetu, nije dobro ukoliko ste potencijalni udomitelj ( khm khm nažalost govorim iz prve ruke :hmhm: ) Kada vas je životinja sve pošnjofala i vidite da se barem koliko toliko smirila, pokažite joj njen krevetić. Nek upozna i njegove mirise i nek se sama smjesti u njega. Stavite joj krevet na mjesto na kojem neće smetati u prolazu, no ipak će imati sve vas na oku, moći će "kontrolirati" gdje tko ide i što se gdje događa, a neće biti izolirana od vas. ( npr. kod mene je to hodnik jer su tu ulazna vrata - dakle pas vidi kad god netko uđe u stan ili izađe iz njega, a istovremeno ima na oku, moju sobu, dnevni boravak, kuhinju, kupaonu i wc.. dakle samo 1 sobu nema na vidiku a to je spavaća soba od roditelja u kojoj tokom dana tako i tako nitko ne boravi ). Nemojte forsirati psa da leži u krevetiću ako ne želi. Obično si oni sami odaberu mjesto na kojem često leže. Prebacite krevetić tamo pa ćete vidjeti hoće li ići u njega. Pustite neka sami biraju gdje im paše. Na krevet ih, bez brige, nije teško naučiti. Zato to radije prepustite trajnom udomitelju, koji će pak muku mučiti ukoliko neće htjeti psa na krevetu a pas neće htjeti spavati nigdje osim na krevetu. Uostalom ,svi oni se bolje osjećaju kad znaju da imaju SVOJE mjesto te će u skladu s time i lakše naučiti naredbu "mjesto" jer će znati kuda ići.

3. ) Što se prehrane tiče.. ja ih učim i na dehidriranu hranu, mliječne obroke, te kuhano ( no ipak s konzervama ne samo zato što smo svi doma vegetarijanci već i zato što uglavnom kad okuse kuhanu domaću hranu jednostavno ne žele jesti ništa drugo. Ista priča je i s BARFOM ). Dakle vi morate psa priviknuti na nešto što može očekivati u svakom potencijalnom domu. Većina ljudi nema vremena kuhati ( žalosna istina današnjice ), dakle pas ne može biti razmažena šmizla koja bi papala samo oblizeke to od njega može napraviti novi vlasnik ukoliko njemu paše da psa hrani isključivo kuhanom hranom ili možda isključivo barfom..ali pas mora biti naviknut jesti i dehidrat ako je to sve što će mu novi vlasnik moći pružiti. S druge strane morate paziti da životinji odgovara to čime ju hranite. Dakle ako neće jesti dehidrat probajte ga promijeniti. Često ljudi viču kak bi njihov peso jeo samo kuhano a u principu mu nude dehidrat koji mu ne odgovara. Zato nemojte odmah nabavljati vreću hrane od 15 kg. Najbolje je nastaviti hraniti životinju hranom koju je dobivala prije dolaska vama. Antonio je dao dobar savjet -  dajte psu hranu i ostavite ga na miru nek jede. Ako  nakon 10 - 15 min još nije odlučio jesti ono na što je frknuo nosom - maknite hranu. Ponovite popodne, u doba kad bi trebao dobiti drugi obrok. Ako nakoon 2 -3 dana pas praktički nije ni okusio hrau razmislite o tome da mu ponudite drukčiji dehidrat. Ako 2 -3 dana ne jede neće mu se ništa dogoditi no nemojte izgladnjivati životinju duže od toga!

4. ) Hiperaktivnost / destruktivnost = posljedice stresa. Čini mi se da smo pisali negdje na forumu o tome. U svakom slučaju, psa treba izvaditi iz stresne situacije a ne ga tuć po guzici zato što je pod jakim stresom pa je uhvatio nešto da grize kako bi se smirio. Koliko puta je na vas netko viknuo da ne grizete nokte.. a vi si ne možete pomoći. Ili kad vam se znoje dlanovi pred ispit/ brak / novim poslom / u bilo kojoj situaciji koja vam je stresna. kad cupkate s noge na nogu dok čekate nervozno u banci ili vam se žuri a tramvaj nikako da krene.. Svatko se nosi sa stresom na drukčiji način.. zamislite kako bi vama bilo da se netko izdere na vas i opali vas po guzici zato kaj nervozno čekate u redu. Bili bi šokirani i bojali bi se novina ko crnog vraga, a uskoro i svakog zamaha ruku. Al bi bili još više živčani jer ste pod a) živčani jer morate čekat a sad još pod b) znate da to ne smijete pokazati jer ćete odmah biti kažnjeni.

5. ) Sve u svemu, poanta je da vas se pas ne smije bojati već se morate međusobno poštovati i voljeti. Treba vas slušati jer vas voli i smatra svojim prijateljem te će naredbu poslušati kako bi vas razveselio a ne kako bi izbjegao vašu ljutnju i batine.

Nadalje, vi ga kao privremeni udomitelji morate pripremiti na život koji ga očekuje izvan kaveza. Nije poanta da ga razmazite i pružite mu sve što želi jer se jadnik dovoljno napatio u kavezu. Vi ga trebate primiriti, osloboditi stresa koliko je moguće, naviknuti ga na život s ljudima i drugim životinjama, na nekakav bon ton i osnovnu poslušnost.

Ono što ja velim svim ljudima kad me pitaju " a kaaako ga možete dati nakon kaj je već xy vremena kod vas?". Odgovor je : JEDNOSTAVNO!  Krenem s mišlju kako je to samo privremeno, radim sa životinjom i vidim kako se oporavlja ( psihofizički ) iz dana u dan. Uostalom, moj dom mu suži kao mjesto ljepše od kaveza ali ne kao najljepše mjesto a svijetu za njega. To će mu biti trajni dom. Dakle životinji ne smije kod vas biti idealno - vi nju morate uvijek dati u bolje uvjete od svojih, djelomično zato da i vama bude lakše jer ste sigurni da je pas sad stvaarno u idealnom domu, no uglavno mzato da ne pati za vama i time kako mu je super bilo kod vas, već da uživa oduševljeno u novom domu, zaboravljajući na vaš Morate biti malo nesebični i msliti na dobrobit te životinje kad ode od vas. ne želite da pati za vama - želite da bude sretna i zadovoljna u svom novom doživotnom domu

I kroz moju kucu je proslo brdo nicijih pasa, najvise stenaca, ali bilo je i odraslih, tako da znam ponesto o privikavanju i rjesavanju problema s piskanjem.
S odraslim psima je uvijek jednostavnije. Ja ih naprosto pustim na miru da sami, kada hoce, pridju i pocnu se upoznavati. Dobiju svoj prostor, lezaj, zdjelice s hranom i vodom i nesto za grickanje - umjetnu kost ili kakvu gumenu igracku. Maknem se da se priviknu i cekam. Sami ce, kako istrazuju, vrlo brzo prici i upoznati se, tada ih nagradim. Za dan, dva vec smo najbolji frendovi i mogu im raditi sta hocu jer ih pustim da me upoznaju i prihvate, i da me percipiraju kao osobu koja donosi ugodne stvari - klopu, igru, mazenje...
Zapisavanje po kuci je sa stencima i mladjim psima uvijek stvar strpljenja, ako odmah kad su to napravili ih izvedemo van i cekamo da se opet popiske uz obilate pohvale brzo ce shvatiti da je to mjesto za obavljanje nuzde. Vazno je podove doma gdje su pisnuli dobro oprati, ne samo vodom nego i necim da ubije miris, a najbolji je u vodu dodati alkoholni ocat jer nije kemija a ubije miris. Tako psa ne mami opet isto mjesto za piskanje. Nemojte nikako prati nekakvim sredstvima koja imaju amonijaka, on salje mirisnu poruku da je cijeli pod prostor za obavljanje nuzde.
Sa setnjama na lajni imam najmanje iskustva jer je nakon moje Nore svaki pas na lajni super. Dobro, ne bas svaki, ali vecina. Bitna je kratka lajna da mora hodati uz nogu dok se ne naviknete jedno na drugo.
Hranjenje ide uvijek dehidratom, nema komplikacija, eventualno malo jogurtica gore ili, ako ima, kuhanoga meseka. Uglavnom uvijek jedu isto sto i Nora, i zbog njenog zdravstvenog stanja, sto znaci da jedu kvalitetan dehidrat. Stence, naravno, hranim odvojeno. No, odrasli pas ce s velikim zadovoljstvom ponjupati ponudjeno ako ima pored sebe konkurenciju.
I uvijek spavaju odvojeno. Na krevet ima pravo ici samo Nora, ostali imaju drugo mjesto. To je vazno i zbog domicilnog psa, mora zadrzati neke privilegije u odnosu na gosta kako bi gost znao da je na nizem polozaju u hijerarhiji i kako bi domicilni pas znao da je i dalje glavni, da ne bi doslo do fajta kad se gost malo udomaci. Evo, ak mi jos kaj padne na pamet napisem. I bilo bi pametno izbrisati one postove koji nisu savjetodavni, nema se potrebe ovdje prepucavati.  Vjerujem da je topic otvoren s dobrom namjerom pomoci privremenim cuvarima pa treba takav i biti

Ma sve ste vi to fino rekli, vidim da svi znaju sve o psima, ja imam jedino jos dodat komentar na davanje suhe i meke klope: Psima treba ponekad "stvrdnut drekec" tvrdom hranom - pilecim vratovima, kakvom govedjom nogom - zato jer je to prevencija punjenju analnih zlijezdi. Eto tako...

Evo za sve one koji imaju neka pitanja i zele znati vise, mozda se negdje pronađu http://www.canis.no/rugaas/questions.php

-- Edited by hella at 10:34, 2008-05-08

Haha to se i meni desava, ne mogu gledat ali zato ciitaaam sve u 16. jesi saznala kaj novoga?

Hehe, super bas mi je drago. Imas u PDF odgoj... kako naucit psa hodat na lajni, ana je iz knjige od Turid izdvojila neke dijelove, vrijedi procitat, dodji i ti po cd u info. s njim ces biti jednako odusevljena. ja sam si sad u algoritmu narucila knjigu o lajanju isto od Turid, jedva cekam

-- Edited by Nea at 15:38, 2008-05-08

hella wrote:

---

...malo mi smeta kaj za slučajeve agresivnosti nije puno pisala. uvijek preporuča nekog stručnjaka.

---

Je, pa nije ni ona bedasta. Ona i njezini kolege treneri/dreseri sirom svijeta se cijeli zivot skoluju, i zive od toga da rjesavaju ozbiljne probleme u psecem ponasanju. Nece ti sad sve tajne zanata otkriti na webu. Bar kupi knjigu.   I naravno da ce te za stvarno ozbiljne stvari, kao sto je bilo koji oblik agresije, poslati profesionalcu.

Osim toga, agresivan pas u rukama nekoga tko nema pojma kaj bi s njim moze biti opasno oruzje. Ne mozes nauciti to hendlati pomocu savjeta s neta, cak i da ti ih netko daje. Nije to "sjedi - lezi - daj sapu", tu ne smijes pogrijesiti.
To ti je isto zasto ja bas ne volim kad ljudi koji kao znaju sto pricaju pocnu preko foruma lijeciti tudje pse. Ono, mozemo mi pricati do preksutra koje sredstvo protiv buha je bolje, i da li kuhati hranu ili davati gotovu, ali ako ti je pas ozbiljno bolestan, nemas kaj radit na forumu. Trk veterinaru! Ako ti je pas agresivan - vodi ga nekome tko stvarno zna sto treba napraviti s njim, i s tobom.  

Da ne velimo da se i ona mora ograditi od gluposti koje su ljudi u stanju napraviti i onda reci "O to je super metoda, to radim po savjetu Turid Rugaas..." Pa onda imas genijalaca koji tako procitaju par instant-savjeta na webu i onda po parkovima pametuju ko da su popili svu pamet svijeta. Nek' ti takav jedan pametnjakovic krene tumaciti sto da radis s agresivnim pesom, napravit ces glupost nepopravljivu. A sve kao "po Turid Rugaas metodama".

pa naravno.. nisam ni očekivala sad neki instant fix.. nego dosta sam razmišljala o tome kako bi ja direktno Piu navikla na muškarce. pa me zanima dal su to 'prihvaćene' metode ili ne, i da li bi radile. shvatite, ta mala me muči već doslovno godinama.. :) i nemrem si to oprostit. i nekako si pripremam teren ako ikad bude prilika da malečku učim na tak neš, da znam kako. pitala sam se dal sam ja pogriješila, da li sam trebala drugačije (u jednoj stvari znam da sam fulala), da li bi se išta promjenilo. dobro, opet, mučim se uzalud, ja bi ju još držala, mamina odluka je bila da je se vraća. ali ono, dvorište, druge okolnosti. nemrem odustat. i htjela bi znat dal se ja mogu nosit s tim. ne želim ući u nešto što neću moći izvesti.

a knjigu ću potražit, to sam si rekla i jučer baš. stvarno me to sve zanima.. ne sam za taj slučaj.. imala sam psa prije 15 godina, tj tad sam ja njega učila. i voljela bih znati kako se eventualno , uh ne znam kako bi rekla, 'uspješnije' riješiti nekih stvari.

Rina? ok, ak bude trebalo jednog nadajmo se mogućeg dana, budem zvala.

Nea wrote:

---

Rina je frendica, ali ona je u Rijeci, a Igor je tu pa smo mi radili sa Igorom, a ona nas je dosta ovako savjetovala.

---

EY NEA!JA SAM IZ SPLITA.ARIKA MI JE NADIMAK.HTJELA BIH VAM SVIMA REC PROBLEM...NEZNAM KAKO CU GA RJESITI!IMALA SAM PSA.NO ODVELI SU GA NA SELO.I SADA JA OCU DRUGOG PSA JER NEA SANSE DA ONOG NA SELU VRATIM.I SADA NIKAKO NE MOGU SVOE RODITELJE NAGOVORIT!PLI POMOZITE!