ovak - za cijenu fakat ne znam.. ja se ne bavim tim dijelom posla pa svaka informacija koju ti dam bi mogla biti pogrešna..

e sad, što se tiče općenito dal ići operirati, nisam sigurna da bi ti, osobno i moje mišljenje naravno, to preporučila..

moj pas je bio slijep zadnjih par godina.. isto mrene.. nisam htjela operirat.. prvo jer anestezija u odmaklim godinama nikad nije sigurna a drugo jer je to obilježje starosti a realno - pas mi je star..

prvo je bilo teško, isto se lupao u stvari i slično, ali ubrzo se i vi i pas naviknete..

ne znam kako da to pojasnim.. u kući namjestite sve kako vam odgovara, dakle, stol, stolice i slično.. i to tak ne mičete.. ako vidite da se pas približava nekom predmetu koji bi mogao lupit, usporite ga riječima, tipa 'polako' ili 'pazi' ali mirnim tonom.. pas se par puta i lupi, al onda nauči da je ta stvar tamo i nauči ju zaobilaziti.. kao i slijep čovjek.. i posebno pazit kad se pas veseli.. onda zna izgubit kontrolu i lupit se negdje.. stvar je samo u smirivanju psa, naučit ga da se koncentrira.. nije teško i ne traje dugo..

vani, u šetnji, ako do sada nije bila na lajni, sad će morat bit.. ako uvijek idete istom rutom možda i ne, ali skužila sam da je mom psu lajna postala sigurnost.. lagano bi ga cuknula kad bi bio blizu neke prepreke i on bi usporio i njuhom istražio što i kako.. posebno paziti na klupice jer ak pas ima nos u travi i zavuče se ispod klupice (a pas ne skuži da je iznad njega) kad digne glavu pošteno će se zveknut..

evo, tak sam ja to riješila.. više pažnje na mjestima koja su mu nova, a sa poznatim mijestima se brzo to sredi.. ja sam odabrala opciju ne operiranja.. a sad - to ovisi o vama..