Ne mogu a ne nastaviti hvlaospjeve o našoj Foxy....Došlo je vrijeme spavanja a ona je sama od sebe legla na svoj ležaj i ne miče se iz njega.Nakon što smo joj dozvoli da pronjuška cijelu kuću kao da nam je htjela ati do znanja da je sasvim zadovoljna sa mjestom koji smo joj namijenili. preko dana joj je cijela kuća na raspolaganju ali po noći imamo pregradu kojom je pregrađena konoba od ostatka kuće. Radi se o kojih 35 m2 prostora koji pas ima samo za sebe. Preko dana tu pregradu otvaramo i pas ima slobodu koristiti sve prostorije u kući. Jedini razlog što smo tako organizirali kuću je taj što u ostalim prostrijama imamo kompjutere i razne el. kablove koje bi pas mogao pregristi i sam sebi nauditi. Da bi to spriječili, kuću smo organizirali na način da psi imaju svoj prostor u kojem borave dok nisu pod našim nazorom ( koji nije nimalo loš prostor, u tom prostoru je kamin, razne fotelje i pod obložen tepisima, naša biblioteka i atelje u kojem slikam kad imam vremena) ali je najsigurniji prostor za njihov boravak. Foxy je odmah usvojila taj prostor kao svoj. Imamo malo osjećaj da se radi o psu koji nije naviknut koristiti veći prsotr jer se uglavnom vrti oko svog ležaja i nerado ga napušta. Ali, verujemo da će se vremenom to promijeniti i da će postpuno slobodno obilaziti i boraviti po ostatku kuće....
Evo, vrijeme je za odlazak u krevet i ona je sama, bez ičije upute ili komande zauzela svoj ležaj i ne napušta ga...Šta da vam kažem, savršen pas....a to vam kažem ja kao osoba koja je do sada udomila dva psa.....

Super da je put dobro prosao.Uzivajte sa malom ljepoticom

Zahvaljujem na dodatnim informacijama iz života foxy dok još nije stigla u naš dom. To će mi svakako pomoći da je bolje razumijem. Pa da nastavim priču o njenoj prilagodbi. Jučer jer sa mnom išla na posao u ured i pokazala se kao jako dobar pas. Nakon što je sa puno opreza pronjuškala novi prostor, odabrala si je mjesto i prespavala cijelo radno vrijeme. Nisam ni osjetila da je pas sa mnom. Pošto mi je ured u drugom mjestu na otoku, naučila se na vožnju autom. Zna gdje joj je mjesto i uživa u vožnji. Prije posla, naravno, ide u jutarnju šetnju i upoznavanje sa širim prostorom u kojem će boraviti. Jutros sam se usudila pustiti je sa lajne i ona je cijelu šetnju provela hodajući uz moju nogu (ha ha ha....kada se samo sjetim koliko mi je trebalo da to naučim svog prethodnog psa...) uz stalno pogledavanja ka meni kao da čeka na slijedeći znak....Za sada ju samo mnogo hvalim za takvo ponašanje i ne mislim opterećivati novim lekcijama....Još je jako prestrašena i boji se kad naletimo na nekog prolaznika....ali u kući se skoro sasvim opustila. U jutro me dočeka sva rasplesana od sreće...Počele su one male nezgode po tepisima ali joj na primjeren način dajemo do znanja da to nije u redu. Mislim da joj neće trebati mnogo vremena da shvati poruku. Veliku nuždu obavi uvijek vani tokom šetnje ali se svako toliko desi da se popiški ( imam osjećaj da to radi više od sreće nego zbog stvarne potrebe) u kući. Stvarno me čudi kada kažete da nitko nije mnogo radio sa njom jer djeluje kao pas koji je već prošao neku obuku. Polako sam je počela učiti SJEDI i DAJ ŠAPU, i nakon nekoliko pokazivanja kao da već polako shvaća šta mora učiniti. Ali, kao što sam rekla, još mi se čini prerano i čekam da se još malo opusti i razigra...Još je nisam vodila na farmu sa ostalim životinjama ali čim se vrijeme popravi i to dolazi na red....tek će onda biti na čudu...a tamo je čeka i moj stari pas pa će moći da se ludiraju po livadi do mile volje....
U šetnjama se još čudi moru...svako toliko stane i gleda...kao da se ne može načuditi otkud sva ta voda oko nje....ha ha ha...ali, ne pokazuje neki interes da uđe u tu vodu ( skoro pa mi to odgovara jer sam sa starim psom uvijek imala problema oko toga da ga natjeram da izađe iz mora...)....
Danas je imala priliku i upoznati našeg mačka zbog kojeg smo se jako brinuli jer se nije od nedjelje pojavljivao kući (ali, bit će da je veljača u pitanju, ha ha ha)...Mačak je bio poprilično uvrijeđen kada ju je vidio ali se sve svelo na obazrivo njuškanje i promatranje jedan drugog iz pristojne udaljenosti. Nakon sat vremena su se obje životinje opustile i čini se da će se vrlo brzo naučiti dijeliti  prostor u kući. Dobra stvar je ta što foxy uopće ne pokazuje zainteresiranost za mačju hranu. U biti, uopće ne pokazuje neki preveliki interes za hranu. Nije proždrljiva i još nisam skužila koliko joj hrane treba dati....pogotovo nakon što sam naviknuta hraniti većeg psa, pa joj očito uvijek dam previše....Jučer sam joj dala hrenovku za nagradu što je dobra, a ona umjesto da je pojede počela se igrati sa njom. Isto radi i sa kruhom. Začudo, loptica ju uopće ne zanima. Ali, pretpostavljam da je to sve više zbog njene plahosti i s vremenom će se opustiti i dozvoliti si malo skakanja i ludiranja.

Toliko za sada o foxynom novom životu na moru....

koja mala sretnica...ide s gazdaricom i na posao ..blago njoj kako će uživati

Imate pravo glede "pretjerane" privrženosti udomljenih pasa....kroz slično sam prolazila prije 15 godina. Moj pas oro (na avataru) bio je godinu dana star i kada je došao k meni svaku je noć cvilio. Umirio bi se tek kada bih ja bila kraj njegovog ležaja. Prvu noć da nije cvilio. ja sam zabrinuta išla vidjeti šta mu je....Pas je mirno spavao na svom ležaju ....ali, prije toga je pretumbao korpu sa prljavim vešom u kupaoni, izvukao moju majicu, odvukao je u svoj ležaj i zaspao na njoj. Ovo iskustvo mi je pomoglo sa foxy. Već u vožnji autom sam je pokrila jednom svojom starom majicom tako da poprimi i njen i moj miris koju sam po dolasku kući stavila na njen ležaj. Još uvijek stoji tamo i foxy se obožava sklupčati na njoj.....Niti jednu noć nije cvilila, mirno spava, čak i prekjučer kada je stvarno strašno grmilo kod nas. Moj suprug je noću silazio do nje jer nije mogao vjerovati da se neće bojati grmljavine. A kad ono ona ni oko da otvori, tako je čvrsto spavala da je prespavala grmljavinu....To mi se nikada nije dogodilo sa starim psom....
Inače, u jutro me dočekuje sva sretna i raspleše se ko prava cura kada ju pustim u kuhinju....U miru zajedno skuhamo kavu, naložimo kamin i onda prije ureda slijedi duga jutarnja šetnja uz more.....foxy uživa ali i njena gazdarica.....

sad jadnica valjda napokon mirno na sigurnom spava... baš je sretnica mala....

Da, sada se i suprug i ja smijemo sami sebi kako smo se prepali njene veličine kada smo je prvi puta vidjeli..stvarno je sitan pas pogotovo nama koji smo naviknuli na jako temperamentnog njemačkog ovčara....Foxy ne samo da je mala već je tako tiha (još niti jednom nije zalajala ili zacvilila) i hoda oprezno i polako da jedva čekamo da se malo opusti i poželi skakati. Moj suprug ju je vodio jučer na plažu sa mlađom kćerkom i kaže da se tamo u društvu naše kćerke konačno malo opustila. Kaže da je bilo milina vidjeti foxy kako se konačno pretvorila u ono što je - štene željno skakanja i igre. Kopala je rupe u pijesku i trčala oko njih ko luda....meni je bilo žao da to nisam vidjela ali bar vidimo napredak svaki dan....Očito joj itekako odgovara društvo djece...uz njih se odmah opusti i malo zaigra a djeca je naprosto obožavaju...U jutro nakon šetnje ide u njihovu sobu da ih budi a ni sa djecom nemam problema kao ranije oko ustajanja iz kreveta....jedva čekaju da se obuku i poigraju sa psom....Na žalost, kod nas je zadnjih dana bilo jako kišovito i oblačno pa i nemamo nekih reprezentativnih slika za pokazati..ali, čim sunce opet zasja, bit će ih sigurno ......
Još je vrlo očito da se radi o psu koji je naviknut živjeti u skučenom prostoru a uz to nije od onih malih boraca koji se odmah u početku bore za svoja prava....danas je čak i mačkama ustupila svoju hranu bez ikakvog otpora....Bilo je dovoljno da je pogledaju i ona se odmaknula od zdjelice....za sada se još ne usuđujem ostaviti ih same zajedno jer sam sigurna da bih foxy našla u nekom kutu ispod stola dok bi mačke bile ugodno zavaljene u njenoj košari nakon što bi joj pojele svu hranu.....
Počeli smo je navikavati da ostaje malo sama...Za sada se radilo samo o kojih pola sata tek toliko da shvati da se nakon malo samovanja njena obitelj ipak vraća nazad k njoj....Dobro je to podnijela....dočekala nas je mirno ležeći u svojoj korpi, nije cvilila i nije radila nikakav nered po kući...
eto toliko za sada o foxy sa mora....Nadam se da ćemo ubrzo imati mnogo lijepih slika za pokazati....

I ako itko zna priču kako je završila u noinoj arki, vrlo rado bi ju voljela čuti....Da li se radi o odbačenom leglu pasa ili štencima nekog od vaših štićenika?

Drago mi je da se zadovoljni sa Kery i da je naišla na tako divne ljude.Veselimo se slikicama u novom domu.Ja sam kolegica od Mone koja se u Klari brinula za Kery.Puno sreće i veselja za vašim novim ljubimcem.Drago mi je da se tako dobro slaže sa macama.

pika wrote:

---

Puno sreće i veselja za vašim novim ljubimcem.Drago mi je da se tako dobro slaže sa macama.

---

Danas su se prvi puta približili jedan drugome bez straha. Bilo je dirljivo vidjeti ih kako su im se njuškice dodirnule....pao je prvi poljubac i od sada nadalje više nema problema....Mačke su shvatile da i nije tako loše imati psa u kući jer pas uvijek ostavi dovoljno hrane u svojoj zdjelici i za njih a nešto im se više sviđe hrana za pse nego ona za mačke .....malo promjene nikada ne škodi 

Osim toga, obje mačke su odrasle sa mojim starim psom tako da im nije dugo trebalo da prihvate i foxy....

@oro: I ja sam vlasnica jedne preslatke damice iz Noine Arke i samo sam zeljela reci kako je lijepo da ste uzeli Kery i pruzili joj sto i zasluzuje. I da, izgleda da svi padamo na muskarce koji vole zivotinje
I hocemo slikice .

Rincewind wrote:

---

@oro: I ja sam vlasnica jedne preslatke damice iz Noine Arke i samo sam zeljela reci kako je lijepo da ste uzeli Kery i pruzili joj sto i zasluzuje. I da, izgleda da svi padamo na muskarce koji vole zivotinje
I hocemo slikice .

---

Hvala na javljanju...pregladala sam vašu temu,....Tia, jel tako? Lijepo je biti u kontaktu sa ljudima koji prolaze kroz slična iskustva kao i mi sada....Ma...šta da kažem....mogu zamisliti kakvo veselje je Tia unijela u vaš dom....Oni mali problemi su samo podsjetnik da se radi o jako živim stvorenjima...I Foxy je počela gristi predmete oko sebe ali onda smo joj odmah dali do znanja da to nije u redu i u zamjenu joj ponudili kost ....osim toga, nismo je puštali još samu osim kao probu ( najviše sat vremena)...Ne moram ni spominjati kako svaki pas ima svoju osobnost i ne možemo baš generalizirati probleme sa njima....Svakome treba pristupiti posebno....Puno sreće sa  psom a u to da uživate u njemu uopće ne dvoumim....

Zivite blizu mora, s dvoje male djece i mladim psom... Pa vama fotic mora biti sastavni dio ruke!  
Jako, jako smo nestrpljivi za Foxine slikice (i price, naravno)!

Ako nesto zapne sa stavljanjem, samo recite, stvarno je jako lako...

Dok ne uspijem napraviti nove fotografije koje će Foxy prikazati u pravom svijetlu, nudim samo mali podsjetnik na početak priče o njenom udomljavanju. Ovo je slika sa info suze zbog koje sam se počela raspitivati o njoj i osjetila da bi nam mogla odgovarati...Očekivali samo malo neugledno psetance oštre dlake koje vjerojatno nitko neće htjeti udomiti jer je na ponudi bilo mnogo ljepših štenaca....i tako je započela njena priča u kojoj smo i mi počeli sudjelovati..
Još jednom hvala Ani na ostalim fotografijama koje mi je poslala iz Foxinog djetinjstva....Imam sve sakupljeno u jedan album...a među njima i ovu koju sada šaljem kao podsjetnik....
 Pozdrav od Foxy ( Kery) koja svaki dan još uvijek doživljava nova iznenađenja...Danas se na plaži igrala sa jednom tromjesečnom labradoricom a kasnije sa jednim malim jack ruselom ( iznenadni turista) , podijelila je za večeru zdjelicu pržene kokošje jetrice sa mačkom i sada strpljivo čeka šetnju pred laku noć...

-- Edited by oro at 20:22, 2008-02-08

ajme, pržene jetrice, ha? vi ste isto slabi na pseću prehranu? :)