Pronadjeno je muško štene hrvatskog ovcara cca 4-5 mjeseci u lošem stanju s visokom temperaturom kako se sklupcano trese ispred osnovne škole. Deckic ima piroplazmozu, dobio je lijekove i nadamo se oporavku. Deckic traži bar privremeni smještaj. Fotkice uskoro.
Mozes li nam reci nesto vise o njemu, kako je sad, da li se oporavlja...? Je li piroplazmoza bila vec jako uznapredovala kad je nadjen? Znam da se u ranom stadiju relativno lako lijeci, kasnije vec teze.
Vidim da se trazi bar privremeni dom - gdje je maleni sada smjesten?
Maleni je bolje, poceo je jesti, što je dobar znak. Sluznice su mu jako blijede, treba dosta vremena da se obnovi krv. Za sad je ok, jucer je imao 40,2 temperaturu. Sutra mora opet na antibiotik. Ja sam cijeli dan s temperaturom u krevetu jer se oporavaljam od operacije, nadam se da cu sutra biti bolje da ga vodim na pikicu. Maleni hitno traži bar privremeni dom.
Imala sam 12 godina krizanku hrvatskog ovcara, i od nje su mi ostale prekrasne uspomene na najgenijalnijeg psa na svijetu i posebna osjetljivost na ove male kustravce... Hrvatski ovcari su prekrasni psi, posebno inteligentni, prilagodljivi i vjerni. Uce nevjerojatnom brzinom i snalaze se u najcudnijim situacijama. Fantasticni su radni psi, savrseni za agility (jednako spretni i pametni kao borderi, ali puno manje neuroticni i osjetljivi), divni cuvari doma i obitelji. Mogu zivjeti u stanu, ali uz obavezne duze setnje, i da nisu sami po cijele dane; ili slobodni u dvoristu, ali u tom slucaju i vlasnici i susjedi moraju prihvatiti njihov veseli zvonki lavez "za svaki smarn". I mogla bih ovako u nedogled...
Laurizia, zbog ovog malisana ne spavam vec tri noci, ali nazalost, sto god sam pokusala, nije proslo. Najradije bih ga uzela za sebe, ali nisam sama, a moji doma ne zele ni cuti - ali doslovno niti cuti za njega... A ja se samo nadam da je on sada bolje i da ce njegovi pravi ljudi doci po njega vrlo vrlo skoro...
Jedino sto jos mogu je napraviti ti plakatic, pa da lijepimo i saljemo okolo mailom... Mogu ti poslati mailom na ovu adresu iz tvog profila na forumu, ako hoces. Samo reci, je li maleni dobio neko ime? Ako se jos primaju ideje, ja predlazem Bobi.
Kaj je pas još uvijek na cesti? Joj nekad mi je tak žao dok vidim koliko životinja treba privremeni smejštaj, i još u takoj situaciji, a ja sam tak daleko od Zagreba... baš mi ih je žao.
Maleni je kod Laure u dvoristu, nije bas na cesti i ima kucicu, ali je ipak mali i sam, a vani kisa i zima... Stalno mi je pred ocima ova slikica gdje sjedi u liscu i smije se u kameru Tako je mali, i tako vjeruje svakome koga vidi, i ne zna koliko je sretan ili nesretan u zivotu. I ne zna da treba dom, i da zivot zapravo treba izgledati drugacije. Sretan je sto je ziv i sto ga netko podraga i poigra se s njim svako toliko... Medo mali kustravi
Jucer je cijeli dan bilo lijepo vrijeme, svi su uzivali vani. Nora nam je dosla sa cuvanja jer je isla na kastraciju, nasa dva peseka i mali hrvatic. Lijepo se s njima opustio i uzivao u igri. Danas je ruzno vrijeme i cijeli dan je u kucuci. Sreca je sto nije prehladno, pa mu je koliko toliko dobro. Iako je muskog roda, mi ga zovemo Ovcica! Ne znam da li je to zbog bolesti, ali on mi je jako dobar, miran i poslusan. Voli zalajati, ne pretjerano, al to mu je u krvi.
Vec unaprijed beskrajno zavidim onome tko ce ga dobiti. Ja bih ga radije nego sedmicu na lotu. Al' sanse su mi podjednake... tim vise sto ne igram loto.
Ja si stalno razmišljam o tom peseku... pa sam se nešto sjetila. Možda je bezveze, al ipak ću napisati. Ima jedan striček u Bjelovaru koji se bavi uzgojem hrvatskih ovčara i bordera. Al nije samo da uzgaja pse, nego uzgaja ovce i trenira pse za rad s ovcama i sve s tim povezano. Možda da ga nazoveš pa pitaš dal ti može pomoći oko ovog psića. Možda da ga prihvati ili ako zna nekog tko bi htio hrvatskog ovčara? Ako te zanima pogledaj njegovu stranicu: http://bartolovi-dvori-hr.com Ja sam ga nekad zvala kad smo se raspitivali za border kolija i bio je jako ljubazan i pristupačan, zvao da dođemo pogledati njegove pse bez obaveze i tak. Možda ga on neće htjeti, ali sigurno se kreće krugu obožavatelja hrvatskih ovčara jer ide po natjecanjima.
Ima jedan jako lijepi dio teksta o hrvatskom ovčaru na njegovoj stranici: Citat: "Kada vidite nešto malo lajavo, kovrđavo i sa kratkim repićem, to je on, Hrvatski ovčar. To je naša najstarija pasmina pasa. Gospodar je stada i svoga dvorišta. Vjeran je svome gazdi, pažljiv, nepovjerljiv prema strancima, borben, brani stado i imovinu po svaku cijenu. Poslušan je i lako odgojiv, ali iako je tako mali, glasan je i uvijek budan. Kovrđava dlaka crne boje sjajna je i lijepa, štiti ga od zime, tj. otporan je.
Na hranu nije izbirljiv i zahtjeva malo pažnje i ljubavi. Taj mali "čupavko" nezamjenjiv je pas na našim gospodarstvima i oko naših stada. To je biser od psa. Zapostavili smo ga a to nije zaslužio. Dio je naše baštine i moramo ga sačuvati jer stoljećima je pratioc našim pastirima oko stada krava, ovaca ili svinja.
On je čuvarski i radni pas i ako želite da bude takav ne vežite ga lancima - dajte mu slobodu, a dobiti ćete puno od njega. On je "gazda" u svom dvorištu."
Jako lijepi tekst i stvarno je upravo tako kako piše. To su njegove karakteristike. Zahvaljujem na informaciji. Nazvat ću ga da ga pitam za savjet. Iskreno, najviše bih voljela da mali hrvatić ode u obitelj s djecom i da bude ravnopravan član. Ljudi očito znaju premalo o toj pasmini, ja se sama prvi put susrećem s takvim psom i moram reći da sam oduševljena. Jedino moram napomenuti da uopće nije toliko lajav. Puno lajviji su neki terijeri. On čuva dvorište, javlja da je netko došao, ali ne laje bezveze na sve što se miče (kao što znaju neke pasmine). Veseo je, zaigran i jako voli društvo.
Mali hrvatic bas nema srece. Taman sam mislila da je ozdravio i da može u novi dom. Vidim ja, stalno se on coha po tijelu, a buhe su morale krepat od frontlinea. Pogledam ja njega malo bolje, a ono - demodikoza. Super! Sad se lijepo lijecimo dalje. Ima dosta zainteresiranih, cak su se nasli ljudi kojima ne smeta sto ima demodex, ali cekaju da ozdravi. Sad budemo vidjeli dal budu dovoljno dugo cekali. U svakom slucaju, pesek je do daljnejga kod nas dok potpuno ne ozdravi i dodje k sebi.
Pesek je spreman za novi dom i nestrpljivo ceka nove vlasnike! Zivot u stanu ne bi bilo bas najidealniji za njega. Idealna bi bila kuca s dvoristem gdje bi se mogao dobro istrcati. Jako je vezan za ljude pa ne bi bilo lose kad bi imao pristup kuci. Pas je izuzetno poslusan, svaki put dolazi na poziv i radi sto se od njega trazi. To im je u krvi. Obozava ljude, pogotovo djecu.
Na žalost, još ništa. Demodex nismo riješili, čak mi se čini da mu se još više proširilo po faci. Sad ga još češće trackam s tac ticom, znam da je upornost jedini način... Inače, niš mu ne fali. Povisili smo jedan dio ograde gdje je mogao preskočiti, sad je mir božji. Lijepo je u svojem ograđenom dijelu dvorišta, ima kućicu, kad je jako hladno, grije se u podrumu, igra se s pesekima i čeka ozdravljenje. Ljudi i dalje zovu, ali na žalost, još ništa od udomljavanja.
Nije. Demodex još ima samo ispod vrata. Ali dok se to ne riješi, ništa od udomljenja. Osim toga, nikakav normalan udomitelj na vidiku... Samo selo i lanac. Užas...
A ja se samo nadam da je on sada bolje i da ce njegovi pravi ljudi doci po njega vrlo vrlo skoro... 
.
