Members Login
Username 
 
Password 
    Remember Me  
Post Info TOPIC: Udomiti stene ili odraslog psa?
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:
Udomiti stene ili odraslog psa?



Bas nesto mislim kako nam se stenci nekako relativno brzo udomljavaju - svi bi mladog i zdravog psa, udomitelji se teze odlucuju na vec odraslu zivotinju, a kamoli stariju, bolesnu ili ozlijedjenu... Pa dobro, logicno je to, i nije ni za kakvu osudu, ali katkad bi takav "teze udomljiv" pas zapravo bio bolji izbor...

Znam iz vlastitog iskustva da se odrasli pas moze savrseno uklopiti u svoju novu obitelj, a ako je prije udomljenja i prozivio neku traumu, tugu, bol, samocu - samo ce jos vise znati cijeniti novi, sretniji zivot koji mu je pruzen. Stvarno nema vjernijeg prijatelja od spasenog psa, a zahvalnost za pruzeni topli dom onoga koji zna sto je alternativa, osjeti se svaki dan, u svakom pogledu upucenom svojim "novim ljudima". Stenci, cak i ako su bili napusteni, su cesto premaleni da shvate iz cega su se "izvukli", i nekako vise uzimaju zdravo za gotovo paznju koja im se pruza, dok odrasli itekako znaju cijeniti ono sto im je u nekom trenutku ozbiljno nedostajalo.

E sad, da ne bi netko pomislio da ja zagovaram udomljavanje samo odraslih pasa, znam ja dobro da sa stencima postoji (barem) jedan veliki problem, a to je - ako odrastu u azilu, nenavikli na mnogo ljudi, promet, svakodnevni gradski zivot - tim teze ih je pravilno socijalizirati kad se konacno udome. OVDJE smo vec pisali o problemu stenaca koji neudomljeni docekaju zrelost, i neki cak nikad ne doznaju sto znaci biti neciji ljubimac. Pisali smo o generacijama koje odrastaju kao niciji psi, cekajuci i cekajuci, a zapravo niti ne znajuci da nesto cekaju. Ne zelim to ni jednom stenetu, jer svatko od njih zasluzuje pravi dom i samo svoju obitelj!

Medjutim, katkad udomitelji dodju po stene, niti ne pomisljajuci na mogucnost da uzmu odraslog "vec gotovog" psa. Cak i oni koji, iskreno, uopce ne znaju sto bi poceli sa stenetom, niti znaju zasto uopce uzimaju stene.

Na standu na Velesajmu razgovarala sam s jednom gospodjom, koja se malo raspitivala o udomljenju... Onako, polu-zainteresirano, vise iz znatizelje nego s ozbiljnom namjerom da nekoga udomi. I, kao, ima djecu, pa djeca bi stene (meni odmah kosa okomito u zrak...), pa malo slatko, bla-bla... a ja cu njoj onako uciteljski: "Mislite li da vasa djeca znaju pravilno odgojiti stene?" - zbunjeni pogled... Odgojiti stene?!... Aha, pa da, i to bi trebalo valjda...
"A jeste li razmisljali da mozda uzmete vec odraslog psa? Kojem se vec zna karakter, kakav je s djecom, koliki ce narasti? Jer stene vam brzo naraste, sto ako vam naraste u nesto sto vam ne odgovara ili se ne bude vise svidjalo djeci...?" Nisam bila grozna, stvarno, jer sam vidjela da je njezina prva reakcija bila iskreno iznenadjenje. Eventualno udomljenje odraslog psa je za nju bila potpuno nova ideja, mogucnost za koju nikad nije ni cula! Barem je takav dojam ostavila tada, i djelovala mi je cak sasvim simpaticno otkrivajuci tako tu novu ludu ideju.

Evo jos jednog primjera, nazalost ne tako simpaticnog: neki dan su ljudi vratili u Klaru 7-mjesecno stene, koje su udomili kao bebu od 2-3 mjeseca. Objasnjenje: nikako ne mogu izaci na kraj s njom, mala je uzasno neodgojena! A sto su mislili kad su izabrali bebu?! Tko ju je trebao odgojiti i kad?!
Jesu li zbog toga oni losi udomitelji? Losi ljudi? Je li pas kriv, los, zao? NE, nikako! Samo su krivo izabrali. Da su uzeli mamu od te iste bebe, u roku od par mjeseci bi se ona sasvim privikla na njih, sve bi se 'uhodalo' i imali bi valjda najboljeg psa na svijetu, a ne neodgojeno stene s kojim vise ne znaju sto bi, a pubertet tek dolazi...

Predlozila bih ovdje svim potencijalnim udomiteljima da malo preispitaju svoje motive i mogucnosti kod nabavke novog ljubimca, novog clana svoje obitelji. Ne zaboravite - stene je beba, dijete. A nismo svi spremni na dolazak djeteta u kucu. Mnogima bi naprosto vise odgovarao drugaciji dlakavi prijatelj!

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Evo da ja nastavim ovaj svoj monolog... Nadam se da ce nekome pomoci.

Gotovo svi koji su udomili odraslog psa su se u jednom trenutku nasli na rubu zivaca, pitajuci se sto im je to zapravo trebalo... Meni je bilo tesko prvi put, s Malenom, a s Wendy bilo puno lakse, jer sam vec znala da je to samo kratka, prolazna faza. Medjutim, ljudi koji to ne znaju u takvim trenucima odustaju, izgube strpljenje, vjeru u sebe i svog novog psa, razocaraju se, vrate zivotinju. Nije to meni uopce neshvatljivo, ali ja sam to prosla vec dvaput, i sad sa sigurnoscu mogu reci da je to stvarno samo faza. Da, to prodje, i poslije sve bude u redu - ma i vise nego u redu! Bude savrseno...

Livia nam se nesto slabo javlja u zadnje vrijeme, ali znam da je njezina Bonnie isto primjer psa koji se u pocetku cinio izrazito tezak, a danas je primjer prekrasne komunikacije izmedju psa i vlasnika. Setali mi s njima par puta, Bonnie je jedna prekrasna, mirna, pametna pesica, koja izgleda kao da razumije svaku Livijinu rijec. A prvih dana su obje bile na rubu ocaja od nerazumijevanja i zbunjenosti - pisala nam je Livia o tome u Bonicinom topiku, ako se ne varam...

Odrasli pas koji dodje u novu obitelj nema onu stenecu otvorenost prema svemu i bebastu blesavost, s kojom stenci sve dozivljavaju kao igru. On mozda vec ima neke svoje navike od ranije (lutanje, kopanje po smecu...) i ne smijemo ocekivati da one nestanu cim pas stigne u novi dom. Pa mnogi od njih nikad u zivotu nisu imali pravi dom, kako bi znali razliku izmedju donedavnog lutanja ili zivota u "sirotistu" i ovog novog, obiteljskog zivota?!
Oni uopce ne razumiju da je ovo novo stanje stvari nesto trajno, da su ovi novi ljudi oko njih sad stvarno njihovi ljudi, oni ne znaju da se nece mozda vec sutra nekamo seliti ili opet naci na cesti... I nema nacina da im to objasnimo rijecima, kad oni nase rijeci ne razumiju. Jedini nacin da im pokazemo da je ovo njihov dom, i da je to zauvijek, jest da im damo dovoljno vremena da to sami shvate. Treba im par mjeseci da zaborave lutanje, spavanje na otvorenom, igranje u parku sa svakim tko naidje, odlazenje i dolazenje kad hoces i kud hoces...

Rutina spavanja, jedenja, setanja i, opcenito, zivota u obitelji je nesto sto novi pas mora steci s vremenom, i tu nema instant-rjesenja. U pocetku mu samo moramo pokazivati da ga volimo i da ga zelimo kraj sebe, hvaliti ga kad napravi nesto sto nam pase, i ne prejako spotati kad nesto zasvinji (ne zelimo ga uplasiti u vrijeme kad tek izgradjujemo povjerenje!). 

Stene je beba, mali blesavac-veseljak, ali i velika briga, i za odgojiti ga treba upravo toliko vremena koliko njemu treba da odraste. Pubertet postoji i kod pasa, i nije za zanemariti ga...wink  Odrasli pas je to vec prosao, ali za njegov (pre)odgoj treba isto toliko vremena - samo je pas pritom nesto manje zahtjevan. Moze ostati sam doma par sati bez problema (nakon pocetnog privikavanja), ne piski i ne jede svakih pola sata, ne grize sve oko sebe dok mu rastu zubici. Ali ga je lakse uplasiti, treba strpljenja i vjere za zadobiti i zadrzati njegovo povjerenje, treba uvijek biti dosljedan.

Pseca skolica je zgodno rjesenje i za mladje i za odrasle pse, ali ne treba u nju krenuti sa psom koji jos uopce ne kuzi sto se dogadja s njegovim zivotom - treba mu prvo dati vremena da se opusti u novom domu, a onda lijepo mirno krenuti na tecaj uciti neke stvari skupa s njim... Kazu da za skolicu nikad nije kasno, pa je bolje ne poceti psa forsirati s novim situacijama prerano. 

Pas je tek stigao u novi dom, i jos mu nista nije jasno. Sve mu je novo, cudno, vi ste mu cudni, vase stvari su mu nepoznate, vasa kuca jos nije njegov teren. Ljudi koji ga okruzuju su zanimljivi, djeluju prijateljski, setaju ga, daju mu hranu - lijepo. Ali tek s vremenom ce ti ljudi postati njegova obitelj, a ovaj prostor njegov dom. Dajte mu vremena!

__________________


Veteran Member

Status: Offline
Posts: 79
Date:

ana je upravo savršeno objasnila razliku između stenca i odraslog psa.nakon dva stenca, s jednim jos prokazim fazu odrastanja jer mi kopa po dvorištu jame veličine stopala i dubine do koljena i hvata ili miševe ili krtice, te mi sve gricka , tepihe kupujem samo zbog nje jel joj je to najbolja igračka za natezanje, sve zdjelice je izgrizla, i po polju baš doslovno jede mišiće (žive ili mrtve), to je radio i veći pas ben al je s oko godine dana prestao.kad bi ponovo birala uzela bi odraslog psa koji je zahvalniji nego ovi malci. no kad poznajem ove svoje nebi nijednog drugog.
moja preporuka svakom je odrastao pas.

ili još bolje uzmite dva, jednog odraslog i jednog štenca i sami se uvjerite u različitost pasića.


Edit: spojeni postovi



-- Edited by Ana at 13:54, 2007-04-17

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

VISNJA wrote:
...ili još bolje uzmite dva, jednog odraslog i jednog štenca i sami se uvjerite u različitost pasića. 

 



He he, ovo ti je odlicna ideja! Za malo stene nema boljeg drustva od njegove brace i sekica, i mame da ih odgaja kako samo mama zna... Ako nema mame, drugi odrasli pas je isto dobra zamjena, jer se stenac sam medju ljudima zapravo dosta tesko snalazi, i puno lakse uci od drugog psa nego samo od covjeka.

__________________


Veteran Member

Status: Offline
Posts: 79
Date:

istina,štene sve nauči od odraslog psa.moja ma-lu sve radi kaj i ben, on nađe nešto zanimljivo za njušjat i skok evo i nje i gura njuškicu, kad su oboje na lajni jedan do drugog, on se strese kad se malo smoči pa se i ona trese, stane pa i ona i tak ga sve kopira.unutra u kući je odma sve pokopčala, nema skakanja u kući, nema piškanja ,kakanja, tu i tam se valja po njemu , gdje on spava odma dođe i ona se gura k njemu, i tak u toku noći izmjenjuju čoškove za spavanje. nema lajanja u kući, al oboje vole zjevat i to se čuje.i ja sam slobodnija jer ga ona tak izgnjavi igrakući se lovice da sa samnom dođe pomazit.no ipak je najbolja igra sa mnom ili mužem.naravno navlačenje igračke,užeta ili krpe,a njih dva navlače tepihe.
moja preporuka za dva psa i to muško i žensko.ona se voli mazit a on igrat.tipično.



__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Joj Visnja, super si biggrinbiggrin
Dakle, rijesili smo dilemu iz naslova, mozemo zatvoriti topic! rofl.gif

__________________


Senior Member

Status: Offline
Posts: 170
Date:

uf, da se i ja malo(puno) raspišemsmile

imala sam i psa koji je bio kod mene od početka, sad imam abru koja je došla kao odrastao, traumatiziran pas.
što je problem s tim kad se uzme odrastao pas?-to nije mali ,slatki bebač koji radi bedastoće, to je pas sa svojim navikama i traumama koje je teže izmijeniti.

ono što je meni bilo najteže s abrom je nepostojanje komunikacije i nerazumijevanje. da objasnim-prije sam imala pudlicu 15 godina koja je bila sa mnom od kad je bila štene i praktički smo zajedno odrasle. znači, nema iznenađenja-znam točno zbog čega neće sad u šetnju(jer je skužila da je čokolada na stolu i želi ju zdipiti), znam točno da šnjofka oko ovog kontejnera jer zna da sad okrećemo prema doma, a ona baš hoće još malo ostati vani; znam točno da ide baš sad piti vode poslije kupanja jer zna da je na redu feniranje a to mrzi, pa se pretvara da je jako žedna/gladna u nadi da ću ja zaboraviti na feniranje,znam zbog čega spava na sestrinom krevetu, a ne na mojem-jer je mislila da ide u šetnju, a ja otišla bez nje na kavu...itd., itd.

e sad imam abru, s kojom  to polako dolazi. žao mi je što neke stvari nikad neću znati-npr., zbog čega na šišanju očajnički ne da mašinici da priđe lijevoj strani njezinog vrata? sa škarama dozvoljava šišanje, ali toj strani vrata mašinica se ne smije približiti. koja je priča iza toga, nikad neću znati-samo znam posljedicu...
ne razumijem ni danas zbog čega nije htjela u početku u šetnju samo s jednim od nas-mogu pretpostavljati, ali ne mogu biti sigurna kaj je bilo u toj maloj glavi..
koje su to traume, mogu vam iznijeti u jednom primjeru-abra je cvilila i bojala se igračke-gumene kokoši.
imam još puno takvih primjera, ali mislim da sam objasnila poantu.
polako to ide nabolje(sad već s njuškom trubi po koki, ali je još nije primila zubimabiggrin)
boli me to što je ne razumijem(grozno mi je bilo na početku), onda vidiš da nekaj nije u redu i samo klekeneš i maziš, a nemaš pojma kaj je sad i kaj hoće pas od tebe-to mi je najgore...

i zato shvaćam da je ljudima teško kad udome odraslog psa, ali samo treba stisnut zube i pregrmit to jedno razdoblje dok se ne stvori  ona veza između psa i čovjeka, i onda se nađeš jedan dan u poziciji da u šetnji sam sebi govoriš-aha, sad dolazimo do ove ograde di su mace, opet bude divljala, aha, gledaj kak me gleda, opet joj je dosadno, sad bude počela gnjaviti da se počnemo igrati, aha, opet se pretvara da ide samo njuškati a hoće do one mace, moram ju pozvati natrag...i eto te konačno sa svojim psom, kužiš obrazac ponašanja, možeš predvidjeti kaj bude sljedeće i u kakvom je raspoloženju i zbog čega to radi...i nestalo je svih problema(noo, ne baš svih...ali svi znamo  zbog čega "ne čuje" poziv "Dođi" dok treba ići doma s livade...)





-- Edited by sljiva at 15:09, 2007-04-27

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Jel' Abra cipirana s lijeve strane vrata (trebala bi biti)? Jel' moze elektricna masinica na neki nacin nesto s tim cipom raditi - neka rezonancija ili nesto, da je to unutra zapece ili tako nesto...? Dobro, tu ima previse "nesto", ali kuzis kaj hocu reci. confuse.gif  Ili se samo sjeca da ju je boljelo kad su joj na tom mjestu nesto radili (cipiranje je malo bolnije od obicnog cijepljenja, iako ne jako strasno) pa ne da da joj opet to dirate. Mozda...

Inace, slazem se sa svime, bas je tako kako kazes. Ocito svi prodjemo te faze, a ljudi koji uzmu stene zaborave kaj im je mali sve radio po kuci od piskenja i promjene zubica pa dok je prosao pubertet. Nekako malima lakse oprastamo, izgleda. Stencu damo godinu dana da odraste, a odraslom ne damo isto toliko da se udomaci. A bez toga ne ide.

__________________


Senior Member

Status: Offline
Posts: 170
Date:

sjetila sam se ja čipa, možda je to, možda i zbog razrezanog uha(pri bijegu iz kaveza), a možda su u šumi..smile

ovo moje nije bilo ni pro ni kontra odraslog psa (ili štenca). s wendy je bilo krasne zabave dok nije odrasla,a ja (koja sam imala deset godina kad sam ju dobila) sam samo čula-to je tvoj pas, ti čisti-pranje tepiha, pločica, pokakane guzice...sažvakane papuče, omiljene sandale,..veselje..
i tabure-mi mislili godinama da to mačke oštre kandže na njemu, i kad smo ostali bez mačaka, dali smo opet tapecirati tabure-kad ono opet izgreban-i skužili da to naš dragi paso godinama sustavno uništava tabure, a mi krivili jadne mace...

samo sam htjela reći da je možda puno intenzivnije to prvo razdoblje prilagodbe s odraslim psom, ali mislim da kraće traje nego sa štencom-bonus-nema pokakanih tepiha, nema pubertetskih mušica, izgriženih stvari...

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

sljiva wrote:
...samo sam htjela reći da je možda puno intenzivnije to prvo razdoblje prilagodbe s odraslim psom, ali mislim da kraće traje nego sa štencom-bonus-nema pokakanih tepiha, nema pubertetskih mušica, izgriženih stvari...


Pa to ja stalno tupim, a izgleda da me nitko ne slusa: NE traje krace.
Traje minimalno 6 mjeseci, i ne vidis sav taj napredak iz dana u dan, iz koraka u korak, nego tek kad nakon dugo vremena pogledas unatrag. Vidis samo neke pomake, kad su malo ocitiji. Ali nakon dvije godine se sjetis "Jooj, vidi kako ona zapravo sve zna, a kako je blesava/ splasena/ nepovjerljiva/ zbunjena bila kad je tek dosla iz Klare!"

Ne traje krace. Ne traje krace. Ne traje krace... nirvana.gif  

Dobro, individualno je, ali ne smijemo ocekivati da traje krace. Jer traje dugo. Duze od tri tjedna, sto je otprilike prosjecno vrijeme vracanja psa natrag u Udrugu, i poklapa se s onom fazom "Ja to ne mogu, ona nece nikad nis' shvatit."

-- Edited by Ana at 21:34, 2007-04-27

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Sjetila sam se jednog dobrog primjera za ovo na sto se uvijek vracam: da se odrasli pas, frisko doveden u novu sredinu, ne moze tako brzo opustiti i osjetiti sigurnost doma u roku od samo par dana/tjedana. 

Prije dosta godina sam cula (mozda procitala?) jednu istinitu pricu o covjeku koji je kupio odraslog cistokrvnog psa i vrlo brzo nakon toga otisao s njim na izlozbu. Pas je bio dobar, znao je slusati naredbe, izgledao je sasvim dobro... ali na samoj izlozbi je "zakazao". Bio je uplasen, sav se pokunjio i stisnuo, izgledao je grozno, hodao kao prebijen i, naravno, otisao kuci s losom ocjenom. Srecom, gazda je bio normalan covjek i nije ga to previse potreslo - radio je dalje sa psom, bavio se s njim, igrao, trenirao, i dosao za godinu dana opet na istu izlozbu. I osvojio prvo mjesto.
Shvacate zasto?

Ne zato sto se pas bitno proljepsao ili utrenirao. Nego zato sto je prosla godina dana. I oni su postali tim. Pobjednicki.

Znate kako se kaze za novu kucu - da morate u njoj prezivjeti sva cetiri godisnja doba da je stvarno upoznate? E, isto to se moze reci i za psa. Bas isto.

Bez obzira da li uzmete stene ili odraslog psa, kad prozivite s njim sva cetiri godisnja doba, on ce biti potpuno vas. Ne prije! I to je teret koji prati odraslog psa koji trazi novi dom. Dobijete s njim i njegovu "prtljagu", i morate mu pomoci da je se polako oslobodi... nod.gif

__________________


Senior Member

Status: Offline
Posts: 170
Date:

Pod kraće sam mislila na neku rutinu življenja-imajući na umu štence s kojima treba proći sve i svašta, od rasta zubića do kraja puberteta-znači stalno neke promjene koje dolaze s odrastanjem i nova ponašanja o kojima treba voditi računa...
odrastao pas je to razdoblje prošao-kod njega je problem prihvaćanje nove sredine, prihvaćanje pojma "moj dom i moji ljudi", ali na bazi svakodnevnog života-znači, neke dnevne rutine-mislim da se tome dosta brzo prilagode(znači, npr.-šetnja ujutro, popodne, navečer, hranjenje u tolko sati popodne/navečer...) i da tu uglavnom nema iznenađenja i da se može očekivati da se brzo naviknu na neki ustaljeni obrazac življenja u obitelji.

Da objasnim na abrinom primjeru-brzo sam shvatila da mogu odahnuti i da me u stanu dok dođem s posla neće dočekati rastureni/popišani/pokakani stan, da ne cvili i ne zavija dok me nema, ona je brzo prihvatila da su šetnje u tolko i tolko sati, da je jelo u tolko sati, da nema žicanja hrane za stolom, da šape (i tu i tam guzicu)moramo oprati,i na toj dnevnoj, tj. svakodnevnoj bazi je sve profunkcioniralo dosta brzo. A mislim da u ime svih zaposlenih ljudi koji ostavljaju svoje životinje same doma to znači jako, jaako puno...

shvatila sam brzo i da imamo problem-no, dobro, skoro sa svim-šetnjama, drugim psima, drugim ljudima-i znala sam da tu treba vrijeme odradit svoje, što je i odradilo i radi još uvijeksmile, ali u neke takve "navike življenja" se brzo uhodala i tu nema iznenađenja.

a ako s odraslim psom ima problema, tj. ima razvijenu "krivu" naviku, opet je neka utjeha biggrinda neće prolaziti pubertet pa tako nema šanse da razvije neku novu "krivu" naviku, taman dok si ga preodgojio do savršentvawink



__________________


Veteran Member

Status: Offline
Posts: 96
Date:

Definitivno bi mi bilo udomiti malo veceg psa (ne stene) jer stenci uvijek bolje produ od odraslih pasa. Jos kad vidim kako su sretni kada dodemo na fakultet ...weirdface Ljudi misle da odrasli psi imaju neke svoje "navike" i da ih mozda nece zavoljeti ako ih ne udome kao stence. Glupo razmisljanje ali nazalost, tako misli vecina ljudi

__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Da, ljudi su uglavnom spremni stencu vise toga tolerirati jer je mali i sladak, a od odraslog odmah ocekuju da sve zna i slusa, a ne kuze kakav je njemu sok proci jednu tako veliku zivotnu promjenu kao sto je udomljenje.

Naravno da i stenac i odrasli pas imaju svoje prednosti i mane, a rizik postoji uvijek: ako je beba - u sto ce narasti i kako cete ga odgojiti; ako je vec velik - sto je vec prozivio i koliko ce mu trebati da se uklopi. Zato svatko od nas mora sam procijeniti za sto je spreman kad nabavlja psa.

Nasa prva kujica je imala oko godinu dana kad smo je usvojili, a pokupljena je s ceste tesko ozlijedjena i prilicno traumatizirana. U pocetku nam je bilo tesko s njom jer nismo imali iskustva sa psima, i nismo razumjeli njezine strahove, nesigurnost, nepovjerenje. Nikad nismo doznali sto je sve prosla lutajuci, a i prije toga, ali ona se s vremenom opustila, ohrabrila, shvatila da je ono strasno proslo... Vjerojatno je s vremenom i sasvim zaboravila konkretne ruzne dogadjaje, samo su joj neki strahovi ostali i kasnije - uzasno se bojala petardi, pucnjave, glasnih grupa djece - no to su stvari od kojih smo je stitili koliko smo mogli, jer smo znali da ih se boji, a sve ostalo u svakodnevnom zivotu je funkcioniralo savrseno normalno.
Ona se s vremenom divno se uklopila medju nas, naucila hrpu naredbi i trikova, i postala doslovno clan familije. Zbog toga sto je bila svjesna da smo joj prakticki spasili zivot, bila je posebno privrzena i poslusna. Uz nju sam shvatila da i potpuno odrasli pas moze nauciti sve sto treba. Dapace, vjerojatno i lakse nego mala beba, kojoj sve treba sto puta ponoviti i pokazati.

Usvajanje steneta ima tu prednost da uglavnom znate odakle je doslo, kakvi su mu roditelji (ili barem mama); ono samo je jos dovoljno maleno da tek uz vas zapravo razvija osobnost; manja je vjerojatnost da vec ima iza sebe neku traumu, koja ce ga progoniti mozda citav zivot. S druge strane, treba vam jako puno strpljenja i znanja da ga svemu naucite i odgojite kako treba.

Odrasli pas je vec "osoba" i morate se djelomicno prilagoditi i vi njemu. Ako je prosao neku dramu, dozivio lutanje, samocu, glad, zimu, kavez... on je vec jako svjestan sto mu se sve dogodilo, i neki psi se dozivotno ne oslobode straha da se tako nesto ne ponovi. Odraslima treba puno vise vremena da opet steknu povjerenje u ljude i osjete se sigurno. Ali zato itekako znaju cijeniti povjerenje i paznju koje pruzite vi njima uzimajuci ih u svoj dom, samo kad konacno shvate da je to ovaj put - zauvijek!
Samo to, dok konacno shvate - to je ono za sto treba vremena. Cesto vise nego sto im je novi gazda spreman dati, nazalost...blankstare

__________________


Newbie

Status: Offline
Posts: 1
Date:

Stene ili odrasli pas?  Definitivno treba dati priliku odraslijim psima. Ali njih ljudi iz cistog neznanja najmanje gledaju i najmanje zele.

Imala sam stene jednom. A nekidan sam na nagovor kolegice otisla u azil i dosla doma s Gitom, mjesankom belgijskog ovcara. Ima godinu i tri mjeseca. Dakle, nije bas mala beba. Prosla je svasta, njezina je prica mnogima poznata. Zivjela na cesti, po haustorima, mijenjala vlasnike...
Moram reci da sam ocekivala svakojake nevolje s njom, pa sam se debelo naoruzala strpljenjem.

ALI, NIJEDNA MOJA BOJAZAN NIJE SE NA SRECU OSTVARILA.

Gita me prihvatila od prvog dana kao novu vlasnicu. Zapravo smo ravnopravne cimerice, samo ona jos mora nauciti da ne smije papati svasta sto nadje vani.
Divan pas, velika maza, uci nevjerojatnom brzinom. U stanu NE PRAVI nikakvu stetu. Nuzdu obavlja vani. Dok ja radim, ostaje solo doma, ima svoj krevetic, igracke...
U svom novom kvartu odmah je postala prava zvijezda. I jedan je od najbrzih pasa. Ponekad mi se cini da razumije svaku moju rijec.

Stoga bih porucila svima koji su imalo u nedoumici NEKA SE NE LIBE UZETI MALO STARIJEG PSA, jer sigurno NECE POZALITI, a ucinit ce jedno plemenito djelo.
Oni mozda nisu slatki mali blentavi stenci, ali su vise nego zasluzili da im se pruzi prilika, jer s njima imate puno manje brige, a neizmjerno su vam zahvalni. To doista pokazuju.

Saljem vam svima jedan veeeeliki pozdrav od hrabrice Gite, koja danas nije ni trepnula na cijepljenju.
Av-av! 



__________________
Ana


Guru

Status: Offline
Posts: 1235
Date:

Bok Nemesis, dobro nam dosla na forum! handshake.gif

Bas mi je drago da cujem ovako pozitivno iskustvo s udomljenjem odraslog psa, a posebno mi je drago sto je to bas nasa Gituska...aww.gif

Gitina prica je od pocetka malo krivo ispricana, i umjesto da se stavi naglasak na to koliko je ona drag, inteligentan, dobrocudan i prilagodljiv pas, dramatiziralo se oko njezine zivotne situacije do te mjere da je na kraju ona ispala "problematicna".
Jako mi je drago da se tako super uklopila u novi dom, i znala sam da ce ona biti super pas bilo kome tko joj konacno da pravu priliku za to! nod.gif

A sto se tice papanja svega sto nadje na cesti... eh, to mozda i nece biti lako. Ona je predugo prezivljavala jeduci sto je nasla na podu, da bi sad skuzila da se to odjednom ne smije. No, Gita je jedna mala pametnica puna iznenadjenja, mozda ona savlada i tu lekciju! Javi nam ako uspije wink

__________________


Veteran Member

Status: Offline
Posts: 45
Date:

Dok smo nas troje sami s njom i u stanu potpuno je mirna i opuštena,(leži,kad netko od nas uđe u dnevni boravak otvori jedno oko na trenutak i opet ga zatvori),laje na sve prolaznike kroz stubište(živimo u zgradi),laje sa balkona na sve ljude,pse i mačke na ulici,to valjda čuva svoj teritorij,tako da smo ugodno iznenađeni kako se brzo opustila u obitelji.
Traume ima samo od prolaznika,podvije rep i sakrije se iza mene ili tko ju već vodi.I od kamiona,traktora i slično.
Trči za mačkama,hoće se družiti sa drugim psima,ali kako su u našem selu psi uglavnom na lancu ili u boksu,eventualno zatvoreni u dvorištu,teško će naći prijatelje.Kad smo bili kod moje mame,odlično se sprijateljila s njezinom maltezericom,koja ima tri godine i isto je sterilizirana,razmažena do besvijesti i jako zaigrana,zove se Rea i dozvolila je Arni da jede njezinu hranu i pije njezinu vodu.Nismo mogli vjerovati da Rea može biti tako nesebična,i da se dvije sterilizirane kuje tako dobro slažu.(Rea i Grofica su se dostojanstveno ignorirale,nikad se nisu ni svađale ni igrale,niti pokazivale da primjećuju jedna drugu).Na ulasku u kuću napravila je većinu znakova prijateljstva,i polizala Rei njuškicu,tako joj je valjda pokazala da joj prepušta položaj vođe.
Kod pasa je valjda kao i kod ljudi:sto ljudi,sto ćudi!

-- Edited by arna at 20:18, 2008-03-20

__________________
Page 1 of 1  sorted by
 
Quick Reply

Please log in to post quick replies.

Tweet this page Post to Digg Post to Del.icio.us


Create your own FREE Forum
Report Abuse
Powered by ActiveBoard